- 08 Jan 2007, 18:25
#681110
Umoran sam od svega...od licemernih ljudi koji su po svemu sudeci osvojili ovaj svet.Treba mi odmor,ma kakav god on bio...Zaista mislim da sam se trudio da budem covek pre svega,a onda shvatih da imam posla sa majmunima:).Necu vise biti dobrica-onaj koji je spreman da svima pomogne...Zasto bi?Uvek sam bio zamorce...ne,necu vise to biti...
Znam ko sam i koliko vredim....neskromno mnogo....i vreme je da prvo budem dovoljan sam sebi...a ostali ce shvatiti sta gube....gube mene koji sam mogao da im budem sve u zivotu...sve ili nista....lakse je ovo-nista...!!!
Kada sam ulazio u ovaj "svet" sve mi je bilo zanimljivo...novo...imao sam zelju da sve isprobam,upoznam....Bilo mi je strano kako cve funkcionise na jedan paradoksalni nacin...
Danas,posle duzeg vremena shvatio sam da je sve postalo monotono....zaljubis se...odljubis se....volis....mrzis....srecan si jednog dana a sutradan si vec nesrecan....
Istrosis se na recima,ostaju samo prazne i puste misli koje se preplicu po glavi....a od kojih nemas nista...
Govoris sebi kako si optimista....nadas se necemu,i?Sta onda?Znaci li to da ce nesto biti bolje?Naravno da ne....to je samo prikrivanje istine....one realnosti u kojoj zivis...
Nemoj imati predrasude....bile da su dobre ili lose...one bole...
A kada se okrenes oko sebe dolazis do zakljucka da te svi povredjuju na svestan ili nesvestan nacin....kao da te pitaju '"jel boli?",a ti ih samo slazes "ne".a oni srecni nastave to da rade-ma sta god to bilo....
Sigurno si razmsljao da se nekada okrenes i odes,da zaboravis sve lose....kao i ja sada....ali sta onda?Imas li snage za novi pocetak?Sve iznova,a opet ti niko ne garantuje da ce se nesto promeniti....
Da li je neko od vas ovako nesto nekada rekao?
Znam ko sam i koliko vredim....neskromno mnogo....i vreme je da prvo budem dovoljan sam sebi...a ostali ce shvatiti sta gube....gube mene koji sam mogao da im budem sve u zivotu...sve ili nista....lakse je ovo-nista...!!!
Kada sam ulazio u ovaj "svet" sve mi je bilo zanimljivo...novo...imao sam zelju da sve isprobam,upoznam....Bilo mi je strano kako cve funkcionise na jedan paradoksalni nacin...
Danas,posle duzeg vremena shvatio sam da je sve postalo monotono....zaljubis se...odljubis se....volis....mrzis....srecan si jednog dana a sutradan si vec nesrecan....
Istrosis se na recima,ostaju samo prazne i puste misli koje se preplicu po glavi....a od kojih nemas nista...
Govoris sebi kako si optimista....nadas se necemu,i?Sta onda?Znaci li to da ce nesto biti bolje?Naravno da ne....to je samo prikrivanje istine....one realnosti u kojoj zivis...
Nemoj imati predrasude....bile da su dobre ili lose...one bole...
A kada se okrenes oko sebe dolazis do zakljucka da te svi povredjuju na svestan ili nesvestan nacin....kao da te pitaju '"jel boli?",a ti ih samo slazes "ne".a oni srecni nastave to da rade-ma sta god to bilo....
Sigurno si razmsljao da se nekada okrenes i odes,da zaboravis sve lose....kao i ja sada....ali sta onda?Imas li snage za novi pocetak?Sve iznova,a opet ti niko ne garantuje da ce se nesto promeniti....
Da li je neko od vas ovako nesto nekada rekao?