Kao i Kiwi - moze da mi se jako dopadne... Ja se zaljubljujem vise u mozak, tj. razmisljanja, stavove... A uz to fizicki izgled, zracenje, gestikulacija - celokupni utisak. Tako da neko koga samo fizicki ugledam nece mi dugo ostati u glavi, niti cu se najverovatnije potruditi da saznam nesto vise ako se situacija sama ne namesti. Ali mi je sa druge strane prvi kontakt sa osobom jako vazan cak i za prijateljstva, a za ljubav da ne pricam. Kod mene - ljude prepoznam kao sebi bliske ili ne prepoznam, hemije ima ili nema. Mada neke moje prijateljice kazu da sam nezrela, one su se i udale za muzeve koje ne mogu ocima da gledaju, ali kao vremenom ce se to pretvoriti u ljubav

Uglavnom kod mene (kao nezrele

) ne nastaje nista iz nicega, ako vec postoji ono "nesto" onda moze da se razvije vremenom...