- 22 Feb 2006, 15:08
#445901
Mopasan je jednom rekao da se ljudi cesto ubijaju kad pronadju stara ljubavna pisma ....
Iscitavam ih, sve otvorenije, prisecam se devojke koja je nudila ljubav (za sta je bilo prerano) ..pokusala sam da je spustim na zemlju, ne negirajuci svoja osecanja. Ona je prolazila kroz ta pisma s nepatvorenom plemenitoscu i lepotom. Kako je veza zapocela, tako se i zavrsila "ko grom iz vedra neba", jednom sms porukom. Dugo nisam mislila na nju, cak sam je smatrala jos jednom osobom koja ne zna sta hoce u zivotu ... Kako biste se osecali da saznate (bez obzira sto ne osecate vise nista za tu osobu, doduse mogli ste da je volite, da su se kockice slozile u smislu prevazilazenja fizicke udaljenosti, autohomofobije s jedne strane, ciklotimnosti, strahova, nezrelosti ... when there's a will there's a way)
godinu dana kasnije da je osoba koja vas je evidentno volela mesecima, jednostavno otisla kod neke, prilicno zlobne i vama nenaklonjene osobe, za savet, pretpostavljajuci da joj tako nesigurnoj moze dati is, ili cak kod dve osobe koje ste ukljucili u njen zivot, nastojeci da je ohrabre i pomognu savetima, povodeci se time da su kao vasi prijatelji (za jednog od njih ste bar tako mislili, a taj neko je mozda ukljucio drugog s kim je provodio vreme)
objektivni i da su sposobni da rese situaciju, jer se vi povlacite samo trenutno, a mozda ste i mrzovoljni zbog natezanja, i saznate da su lazni prijatelji odradili posao, time sto su vam srusili vezu, a sve s dobrim namerama (inicijacija gay-eva) i da vi niste dobili ni objasnjenje i da ste sasvim slucajno saznali, iz jedne recenice?
Da li vam se ljudi ponekad gade?
Da li mislite da imate prave prijatelje?
Da li je ta druga osoba kriva i povodljiva, a ne ti lazni prijatelji, jer svako "misli svojom glavom"?
Da li se ovo odnosi na gay svet? (devojka je bila blokirana strahovima na sta su moji lazni prijatelji zbijali sale i izvodili krucijalne zakljucke, sa zavrsetkom na -izam)
Kako biste se osecali nakon iscitavanja tih ljubavnih pisama?
Kako biste sputali bes? Osecanje ucinjene nepravde? Sam osecaj da ste deo marginalne grupe koja iz nekih licnih frustracija rusi tudju srecu, laze, klevece, podmece, koristeci tudji strah, naivnost, nemoc, a mozda i glupost?
Iscitavam ih, sve otvorenije, prisecam se devojke koja je nudila ljubav (za sta je bilo prerano) ..pokusala sam da je spustim na zemlju, ne negirajuci svoja osecanja. Ona je prolazila kroz ta pisma s nepatvorenom plemenitoscu i lepotom. Kako je veza zapocela, tako se i zavrsila "ko grom iz vedra neba", jednom sms porukom. Dugo nisam mislila na nju, cak sam je smatrala jos jednom osobom koja ne zna sta hoce u zivotu ... Kako biste se osecali da saznate (bez obzira sto ne osecate vise nista za tu osobu, doduse mogli ste da je volite, da su se kockice slozile u smislu prevazilazenja fizicke udaljenosti, autohomofobije s jedne strane, ciklotimnosti, strahova, nezrelosti ... when there's a will there's a way)
godinu dana kasnije da je osoba koja vas je evidentno volela mesecima, jednostavno otisla kod neke, prilicno zlobne i vama nenaklonjene osobe, za savet, pretpostavljajuci da joj tako nesigurnoj moze dati is, ili cak kod dve osobe koje ste ukljucili u njen zivot, nastojeci da je ohrabre i pomognu savetima, povodeci se time da su kao vasi prijatelji (za jednog od njih ste bar tako mislili, a taj neko je mozda ukljucio drugog s kim je provodio vreme)
objektivni i da su sposobni da rese situaciju, jer se vi povlacite samo trenutno, a mozda ste i mrzovoljni zbog natezanja, i saznate da su lazni prijatelji odradili posao, time sto su vam srusili vezu, a sve s dobrim namerama (inicijacija gay-eva) i da vi niste dobili ni objasnjenje i da ste sasvim slucajno saznali, iz jedne recenice?
Da li vam se ljudi ponekad gade?
Da li mislite da imate prave prijatelje?
Da li je ta druga osoba kriva i povodljiva, a ne ti lazni prijatelji, jer svako "misli svojom glavom"?
Da li se ovo odnosi na gay svet? (devojka je bila blokirana strahovima na sta su moji lazni prijatelji zbijali sale i izvodili krucijalne zakljucke, sa zavrsetkom na -izam)
Kako biste se osecali nakon iscitavanja tih ljubavnih pisama?
Kako biste sputali bes? Osecanje ucinjene nepravde? Sam osecaj da ste deo marginalne grupe koja iz nekih licnih frustracija rusi tudju srecu, laze, klevece, podmece, koristeci tudji strah, naivnost, nemoc, a mozda i glupost?