Originally posted by FireGox
Koliko švrljaju vaši partneri,ili neko sa kim se viðate?
Koliko se upoznaju sa ljudim,a da vi to i ne znate,sa kim pri?aju na netu i razmenjuju telefone...
Koliko mislite da su naviknuti na takav stil ponašanja u dugom traženju nekog adekvatnog,pa je to prešlo u naviku bez obzira da imaju vas kao drage osobe pored sebe koji su i vama dragi naravno.Ne pominjem ovde re? ljubav,jer smo apsolvirali da je dug put do iste u ovom svetu...
Koliko vam to smeta kada otkrijete i koliko se trudite to da saznate...
Možda je to samo bezbolno dopisivanje,upoznavanje...ali...to može biti prvi korak ka odvla?enju pažnje na drugu stranu.
Smatram da je ve?ina imala priliku sa takvim iskustvom,pa apelujem na iskrenot u navoðenju primera kroz utisak i krajnji zaklju?ak...
Slazem se sa tobom da, kada je neko dugo u potrazi za Mr. Ideaalnim, ne moze tako lako da se okane svih onih usput stecenih navika potrage za sto boljim partnerom. Udje coveku pod kozu da traga i kada je vec pronasao - to je vrsta zavisnosti.
U vecini nas, to je trenutak kada iz nase unutrasnjosti izlazi onaj skirveni egoista koji zeli nesto jos bolje, nesto lepse, atraktivnije! Ja sam prvi nastavio da pregledavam oglase dugo nakon sto sam otpoceo vezu. Prvih par meseci paralelno sa pocetkom veze, jos uvek sam gledao i druge proflie. A onda je to odjednom prestalo. NE znam kako, ne pitajte me, jednostavno prestao sam da idem na sajtove tog tipa - cak i na one kojima nije prvenstveni cilj upoznavanje korisnika. Valjda je tu otpoceo period mog posvecivanja njemu, tad mi cak nije ni prolazilo kroz glavu da trazim nekog drugog. Potrajao je taj period, bogami oko pola godine, ako ne i duze. A onda, opet, naglo i bez najave - kao sto sam i prestao da posecujem profile - otisao sam jedno vece na gaydar, i tada je krenulo odmeravanje i poredjenje drugih i onoga koga imam kraj sebe. Padao sam u iskusenje, dvoumio se, merio, proracunavao, ali nikada se i zapravo usudio da sa nekim od tih ljudi zaista stupim u kontakt. Trajao je taj period neko vreme, da bi, opet sve to nekako prestalo samo od sebe. Valjda su za to presudna neka desavanja u nasem zivotu, koji nemaju veze sa sexom ili ljubavlju. Preokupacije na poslu, fakultetu, razna druga non-gay desavanja - i lako se zaboravi ceo ovaj svet koji uporno traga za nekim boljim, lepsim, pametnijim, idealnijim....
Sto se tice svrljanja, za tri godine koliko sam u vezi, nisam svrljao, pa sad verovali mi ili ne. Verujem da ni on nije. Zanimalo me je, pokusavao sam da tao saznam, imao sam i period velike zelje da to nekako otkrijem. No, kako je veza sazrevala, druga godina je vec zagrizla, veza je sazrela, nije mi bio potreban dokaz. Kvalitet veze je bio garant koji stoji iza njegove, pa I moje reci. Ali sam siguran da je i on prolazio kroz sve ove faze, cak smo i pricali o tome negde kad je sve to krenulo da utice na nas odnos.
Ostaje uvek ono pitanje, Boze, da li bi mi mozda neko drugi mnogo vise odgovarao - mozda je tu negde oko mene. Ali, po meni, bitno je ne zaboraviti sve ono sto je gradilo taj odnos - medjusobne emocije i odnos, lepi i ruzni trenuci, zajednicke zelje i nadanja, iskustva i desavanja, sve ono sto je prozivljeno zajedno - to je onaj kvalitet koji se meri sa sad nekim novim ko je pored slike stavio dve-tri marketinski smisljne recenice ne bi li mu se posrecilo. Apsolutno nemerljivo. Taj celokupni sklop svih zajednickih momenata, taj fenomenoloski konstrukt koji cine sve pojedinacne akcije, emocije, reci, osmesi, dela.... to je razlog zbog kojeg ja nikad nisam mogao da svrljam. Nema mi smisla to sve poniziti, odbaciti, nipodastavati, uvrediti i zauvek zgaziti jednim bezveznim svrljanjem. Pa ni sa sto svrljanja...
PA ima li smisla, majku mu?
Pa jebem ti seks,

nije bas toliko bitan....
poz4all