- 26 Okt 2005, 17:37
#377343
Kada ljubav umire sve umire s njom. Valjda zato tako boli, jer deo nas samih truli polako ali sigurno i boli, boli nevidjeno... A opet postoji neki mali glasic ili je to nostalgija koja nas potseca na neka lepa vremena kada je ljubav bila mlada, kada je tek bila mali nezni pupoljak koji se gurao medju velike, odrasle cvetove i trazio svoje mesto pod suncem. I onda u trenucima preciscenog ocaja setite se svake propustene sekunde, svake pogresne recenice i pitate se da li se to truljenje moglo spreciti. I trazite lek za trenutno stanje i teturate u mraku u potrazi za necim sto ce ublaziti bol ako je vec nece unistiti.
Ono sto nas drzi uz takvu ljubav je valjda nada, nada da nam se ta bol samo cini, nada da ce biti bolje, da je ovo samo trenutna prepreka, nada da ce se oni trenutci mira i spokoja ponoviti ... ali pitanje je moze li se spokoj sretne ljubavi vratiti kad se jednom izgubi ili je bolje stisnuti prekidac, iskljuciti struju i zavrsiti sa patnjom ...
Ono sto nas drzi uz takvu ljubav je valjda nada, nada da nam se ta bol samo cini, nada da ce biti bolje, da je ovo samo trenutna prepreka, nada da ce se oni trenutci mira i spokoja ponoviti ... ali pitanje je moze li se spokoj sretne ljubavi vratiti kad se jednom izgubi ili je bolje stisnuti prekidac, iskljuciti struju i zavrsiti sa patnjom ...