Prvo cu da dozvolim da primetim da se medj pederajem poligamija javlja pre svega kao odgovor na citiracu taj ogavni izraz "heteronormativnu monogamiju" te se ista fura kao kontriranje svemu sto je str8 i kao fazon i/ili neku ideologiju.
Sledeca kategorija ljudi su oni koji nedostatak emotivnog zivota nadoknadjuju preteranim hebavanjem iliti razvratom.
Tu su i oni koji su sexualno neizivljeni ili moraju sebi da dokazuju redovno kako nisu 'za staro gvozdje' i koji ne dobijaju sta im je potrebno od partnera te su chesto pomeshani s prvom kategorijom.
Na kraju su oni kojima je jednostavno to nachin zivota i u kome pronalaze sebe i tome prilagodjavaju sexualni i emocionalni zivot.
Zavidim iskljuchivo poslednjoj kategoriji, u kojoj je vrlo malo ljudi ma koliko ljudi negirali ili ziveli u lazi da nisu u jednog od prethodnih kategorija, i voleo bih da se ochistim i od minimalnog osecaja ljubomore, posesivnosti i egoizma.
Neka svako zivi i radi

kako njemu to odgovara i niti bih ikada nekoga kritikovao zbog ovakvog ili onakvog nachina zivota niti bih ijednom dao karakteristiku 'normalnog', etikete koju takodje prezirem.
Shto se mene lichno tiche, a shto se i moglo zakljuchiti iz gornjeg izlaganja, biram monogamiju a ako ulazim u vezu i u istoj ostajem to chinim sa partnerom koji mi zadovoljava i emotivne i sexualne potrebe (and vice versa) inache to nema smisla.