- 31 Avg 2008, 13:06
#1226800
Ukus je po meni jedan kontinuum nečega što prihvatamo kod pojedinačne osobe te je njena "muškost" ili "ženskost" otvorena u smislu onoga što ćeš opaziti kao karakteristike te muškosti - ženskosti. Tako da nema, zapravo, tipično muških ni tipično ženskih osobina.
Ali ako neko "naoružan" ili bolje rečeno "naučen", što najčešće izmiče svesnom opažanju, krene da traži ovakve ili onakve, "prave" muškarce ili žene, njegovo/njeno eventualno zadovoljstvo/ nezadovoljstvo je uslovljeno društvenim ulogama koje je naučio i koje su kod njega spojene u određenoj meri sa nagonskom sferom pa je koncepcija ukusa tako dovedena u pitanje.
Originally posted by SimorTo je to implicitno pravo na rasizam kao način da ugrožena grupa zadrži određeno samopoštovanje isključivanjem druge grupe. U odnosu jači - slabiji, "onaj koji pravilno postupa" - "onaj koji rđavo postupa" ulazi se u tu arenu socijalnih sukobljavanja i traži mesto za sebe u konstelaciji koja se, manje više, toliko ne dovodi u pitanje da se čini "prirodnom" i onda je svima špansko selo reći nešto poput prihvatranja a kamo li uvažavanja i otkrivanja nekih vrednosti u različitosti.
Valjda ljudi ne vole da budu žrtve, pa ako su žrtve u odnosu na jednu grupu, onda barem da budu dželati u odnosu na neku drugu - str8 okolina me hejtuje jer sam peder, ali makar sam "muževni" peder pa ću ja da hejtujem one koji su "ženstveni" pederi, i na taj način ću uspostaviti kakav takav balans između gaženja mene i mog gaženja drugih.
Originally posted by bothwaysUpravo je ovo upitno. Zapravo se ovim provlači teza: "svako ima prava na svoj izbor". Naravno da ima; ali otkuda ti izbori koji svakako ne bi smeli da budu problematizovani sem kada dođu u sferu elaboracije? A kada dođemo u tu sferu onda vidimo da se zapravo sledi binarna koncepcija koju je gore pomenuo polarliht a to nije ukus u pravom smislu reči. To je društveno uslovljavanje seksualnog reagovanja. I ta oblast seksualnog uzbuđenja, nagonskog, može vrlo lepo da se uklopi u razne postojeće strukture odnosa.
Ali, kao sto rekoh, vise verujem u doktrinu "svako ima svoj ukus"...
Ukus je po meni jedan kontinuum nečega što prihvatamo kod pojedinačne osobe te je njena "muškost" ili "ženskost" otvorena u smislu onoga što ćeš opaziti kao karakteristike te muškosti - ženskosti. Tako da nema, zapravo, tipično muških ni tipično ženskih osobina.
Ali ako neko "naoružan" ili bolje rečeno "naučen", što najčešće izmiče svesnom opažanju, krene da traži ovakve ili onakve, "prave" muškarce ili žene, njegovo/njeno eventualno zadovoljstvo/ nezadovoljstvo je uslovljeno društvenim ulogama koje je naučio i koje su kod njega spojene u određenoj meri sa nagonskom sferom pa je koncepcija ukusa tako dovedena u pitanje.