Predlozi koje sam procitao su, u najmanju ruku detinjasti-igranje igrica, pretvaranje i glumljenje.
Razgovaraj sa svojim partnerom o svemu.
Razgovaraj sama sa sobom, vidi ko si, sta si i sta zelis da budes (emotivno, mentalno)
U tom smislu postavi sebi standarde/kriterijume ispod kojih neces da ides-ako je za tebe "smak sveta" sto on petlja bilo sta sa bivsima, onda raskrsti sa tim, umesto da i ti pocnes da glumis bolesnog majmuna i da se igricama dovodis u jos nezgodnije polozaje, a i njega.Brate mili, ili prihvati njega sa svim njegovim zeljama i potrebama ili nemoj!
Ne znam od koga si sta "cula", ali zar ne bi trebalo da sa sopstvenim muzem o svemu razgovaras i od njega cujes?! Da li si razmisljala o tome da je vas brak mozda u krizi? Da je ovo crveno svetlo koje alarmantno treperi, ali koje se nece ugasiti igranjem igara, vec razgovorom ili eventualno i prekidom.
Ne treba praviti pakao drugima u zivotu, suvise je kratak.
Ja tim nacinom zivim vec godinama, prelezao sam sve "decije bolesti" i ljubomore kad sam imao 15-17 god.....
Nisam robot, cesto se osecam povredjenim, ali ne nastojim da TO bude esencija mog bica; nastojim da to odmah odagnam, ali NIPOSTO ne povredjujuci drugoga. Daleko od toga da se drzim hriscanskih nacela, nisam religiozan nikad bio, ali sam tokom zivota shvatio da bas nista nema lepog u povredjivanju drugih, a ako vec meni to neko ucini, sam sam "kriv" sto sam to sebi dopustio, i zaista mi se skoro nikad ne omakne da nekog drugog krivim i optuzujem za bilo sta.
Lepo je jednom neko rekao:"Zasluzujemo ono sto prihvatamo".
