- 17 Okt 2010, 10:52
#2015776
bravo... mislim, stvarno... bravo...
Originally posted by Dante
Jednom je u zgradi neke moje drugarice bio autistični čika.
I on je gledao u mene kroz prozor. I ja sam gledao onda u njega.
I ja sam onda čučnuo i onda je on čučnuo.
Pa sam ustao i on je ustao.
Pa sam opet čučnuo, pa je i on.
Pa sam ustao.
Sakrio sam se iza cvećare koja je tu bila.
Pa sam se opet otkiro. On je sve vreme gledao u mene. Bilo je tako sablasno.
Onda sam zaključio da autistične osobe nemaju dušu. Možda je i taj što gvirka u tebe autističan.

bravo... mislim, stvarno... bravo...