Ledena,
da ne citiram posto mislim da je izmenjeno sta si ti rekla a sta Eya...
Ja mislim da mi uvek nasim postupcima menjamo svet. Taj uticaj je naravno minimalan i ne vidi se ali ne znaci da ga nema. Strah od poliamorije je nalik na strah od homoseksualnosti - kad neki homofobi svoj strah i mrznju opravdavaju time sto ako se "dozvoli" homoseksualnost svi ce biti homoseksualci. Slicno tome nikad poliamorija nece biti dominantan oblik ljubavne veze, bar u svetu kakav mi mozemo da sagledamo. To moze da se vidi u zapadnim zemljama, ja sam navodila citav niz poliamornih sajtova na prvoj strani, a ima ih jos, no zbog toga sto je izvestan broj ljudi poliamoran monogamija nije prestala da postoji, i dalje je dominantan oblik u kome ljudi zive. Na zalost kod nas i dalje sve ono sem propisanog i onog sto treba "ne postoji", no ja mislim da je ta konzervativna opcija porazena vec pitanje je samo vremena kad ce se i kod nas vise govoriti o poliamoriji, kad ce se veci broj ljudi pronalaziti u tome, kad ce postojati sajtovi i sl. Bila je vec jedna emisija o tome, pisala sam negde na ovoj temi o tome, jeste to malo ali vec je nesto...
"Ljubomora je komlikovana tema,vise zbog svoje definicije. Koliko god da nas recnik spaja,svaka rec koja ime veze sa emocijama je definisana osecajem i iskustvom,a ne leksikonima. Postoji bolesna ljubomora (egoisticna je bolja rec) i postoji ona koja dolazi kao strah da cemo izgubiti deo srece koju delimo sa nekim. Realna,jer se pojavljuje tada kada vidimo da se partner/ka posvecuje drugom,i zapostavlja nas. Zapostavljanje koje mirise na ostavljanje. I naravno,ako volimo proaktivno

bicemo srecni zbog njega/nje,delicemo srecu.
Ali voleti proaktivno,ne znaci da nemamo dusu. Ne znaci da smo Bogovi,pa cak i On trazi nesto zauzvrat

Jer ipak je uzrok te nase ljubavi ta osoba,koja ce nestati...I to boli."
Ovde kao ti da govoris o monogamnoj osobi koja je nekim sticajem okolnosti usla u poliamornu vezu pa veze partnera povecavaju ljubomoru i strahove u njoj, a drugu osobu posmatra kao nekog ko nesto oduzima... Podrazumeva se da osoba koja zivi u poliamoriji zeli je i sama, te i ona ostvaruje vise veza i ne drzi se grcevito za jednu osobu. Cak i ako je u nekom trenutku samo sa jednom osobom druge veze te osobe ne bi trebalo da budu nesto sto je ugrozava. Mi se inace posvecujemo raznim stvarima - nauci, poslu, hobijima, prijateljima, rodjacima... ne zurimo non stop u partnera ili partnerku.

Kod poliamornih osoba onda u tom drugom u odnosu na jednu vezu postoji jos jedna veza ili vise veza. Ako osoba zeli da bude u simbiozi onda nije za poliamoriju. Poliamorija se ne zasniva na onome - ziveli su srecno do kraja zivota. To ne znaci da neka veza ili neke veze ne mogu potrajati i do tada... Ali ja ne vidim problem u tome da veza traje neko vreme pa onda vise ne traje, dobro moze osoba ne zeleti kraj i patiti izvesno vreme. Ali mnogo mi se gore cini ziveti u nekom odnosu po svaku cenu iako je ljubav vec nestala, nema prijatnosti, razumevanja itd.