- 11 Okt 2005, 18:55
#368054
Ljudi mogu postati zavisni od mnogo ?ega. Od duvana, alkohola, narkotika, televizije, interneta. Ali mogu postati zavisni i od drugih ljudi bez kojih se ose?aju izgubljenim i bespomo?nim, bez kojih im se vlastiti život ?ini praznim, besmislenim, bezvrednim.
Mnogi lako pobrkaju ljubav i zavisnost pa o veli?ini ljubavi sude po dubini zavisnosti od druge osobe. Ljubav i zavisnost se, meðutim, suštinski razlikuju jer je zavisnost, u kojoj ima mnogo više nesvesne prora?unatosti nego istinskih ose?anja, oblik iskorištavanja dok ljubav, naravno, to nije.
Zavisna osoba, naime, teži da u psihološkom smislu iskoristi osobu od koje zavisi.
O ?emu je ovde re??
Zavisna osoba je po pravilu osoba koja je iznutra na razne na?ine previše sputana i koja ne uspeva da se ostvari. Zato je prinuðena da pokuša da se ostvari kroz druge. Zavisna li?nost se jednostavno parazitski prilepi uz nekog, hrane?i se tuðom energijom, voljom, snagom, veštinom. Tuðom hrabroš?u, odlu?noš?u, kreativnoš?u, životnoš?u.
Zavisna osoba se ose?a praznom i o?ajni?ki joj je potreban neko spolja ko ?e je ispuniti, ko ?e dati pravac, sadržaj i smisao njenom životu.
Takoðe, zavisna osoba kroz osobu od koje zavisi pokušava da proživi ono što je u sebi potisnula i što je sebi zabranila. To mogu biti razli?ite stvari, sve zavisi od li?nosti o kojoj se radi i njenom specifi?noj listi zabrana. To mogu biti razmetljivost, nadmenost, ambicija, surovost, ali i razdraganost, vedrina, odvažnost. I da ne nabrajamo.
Zato susre?emo toliko na prvi pogled zagonetnih odnosa izmeðu suprotnih li?nosti, izmeðu samozatajnih i razmetljivih, obzirnih i bezobzirnih, sumornih i razdraganih, ambicioznih i ambicije lišenih, pokretljivih i inertnih, pitomih i surovih, preterano obazrivih i ludo smelih.
Kažemo da se suprotnosti privla?e. Ali to nije ta?no. Ne privla?e suprotnosti. Kod drugih ?oveka mami ono što i u njemu samom posotji, samo duboko zakopano, i što traži da se na neki na?in ispolji i iživi.
Mnogi lako pobrkaju ljubav i zavisnost pa o veli?ini ljubavi sude po dubini zavisnosti od druge osobe. Ljubav i zavisnost se, meðutim, suštinski razlikuju jer je zavisnost, u kojoj ima mnogo više nesvesne prora?unatosti nego istinskih ose?anja, oblik iskorištavanja dok ljubav, naravno, to nije.
Zavisna osoba, naime, teži da u psihološkom smislu iskoristi osobu od koje zavisi.
O ?emu je ovde re??
Zavisna osoba je po pravilu osoba koja je iznutra na razne na?ine previše sputana i koja ne uspeva da se ostvari. Zato je prinuðena da pokuša da se ostvari kroz druge. Zavisna li?nost se jednostavno parazitski prilepi uz nekog, hrane?i se tuðom energijom, voljom, snagom, veštinom. Tuðom hrabroš?u, odlu?noš?u, kreativnoš?u, životnoš?u.
Zavisna osoba se ose?a praznom i o?ajni?ki joj je potreban neko spolja ko ?e je ispuniti, ko ?e dati pravac, sadržaj i smisao njenom životu.
Takoðe, zavisna osoba kroz osobu od koje zavisi pokušava da proživi ono što je u sebi potisnula i što je sebi zabranila. To mogu biti razli?ite stvari, sve zavisi od li?nosti o kojoj se radi i njenom specifi?noj listi zabrana. To mogu biti razmetljivost, nadmenost, ambicija, surovost, ali i razdraganost, vedrina, odvažnost. I da ne nabrajamo.
Zato susre?emo toliko na prvi pogled zagonetnih odnosa izmeðu suprotnih li?nosti, izmeðu samozatajnih i razmetljivih, obzirnih i bezobzirnih, sumornih i razdraganih, ambicioznih i ambicije lišenih, pokretljivih i inertnih, pitomih i surovih, preterano obazrivih i ludo smelih.
Kažemo da se suprotnosti privla?e. Ali to nije ta?no. Ne privla?e suprotnosti. Kod drugih ?oveka mami ono što i u njemu samom posotji, samo duboko zakopano, i što traži da se na neki na?in ispolji i iživi.