- 14 Feb 2008, 14:59
#1048966
Originally posted by Dinane znam, onda mogu samo da zaključim da ti ljudi imaju nerealna očekivanja.
Da, te knjige sam navela upravo kao simbole koji se ne preispituju. Ja cesto cujem taj stav - ukoliko je neko sam-a ili je napravio-la kompromis onda nije izlazio-la dovoljno, sretao-la druge ljude, bio otvoren-la za ljubav itd. Ja znam ljude koji su ispunjavali sve uslove pa nisu sreli Pravog (Pravu). I zato zakljucujem da taj stav uopste nije tacan i da za ljubav treba i malo srece. I sta je to dovoljno dobro? I kad je dovoljno dobro? Ako ja trazim Pravu osobu do sezdesete godine i pretpostavimo je sretnem tada, sta je sa svim onim godinama koje sam provela u stresu i potrazi? Je li bas to bilo toliko vredno? I sta ako tu osobu ne sretnem nikada? E da, ovde ne pricam naravno o svim ljudima... Ali ima ljudi bar u mojoj okolini kojima dan pocinje potragom i zavrsava se potragom za romanticnom ljubavi, posto se tako i zavrsio to je razlog za depresiju i ocaj. A sutra krece nova potraga... I drugih koji su sasvim odustali i posvetili se iskljucivo detetu ili su odustali od deteta jer dete se "moze" dobiti samo u Pravoj ljubavi koja nije naisla...