- 18 Jul 2008, 17:04
#1179019
Sećam se jedne Mopasanove pripovetke pod naslovom: "Samoubica". Govori između ostalog: Nikada nemojte čitati stara pisma..Često, ljudi u poodmaklim godinama života pronađu kakvu staru sliku, gde su mladi, gde je njihova ljubav mlada, nečija vlas kose..ubedače se i koknu.
Ja sam spalila sve svoje uspomene. Slike, pisma.Bilo je nekoliko kutija istih. Ne mogu reći da bih učinila isto, ali i ne kajem se previše. No, spaljene slike i pisma nisu izbrisale njen lik u mojoj glavi. Tako da, taj metod nije upalio. Izbrisana je, mnogo godina kasnije..
Od tad ne bacam ništa. Čuvam sve, jer sam se uverila u neefikasnost metoda.
Da li ste ikada spalili neku sliku, pokajali se? Tone pisama? Uopšte, zanima me vaš odnos prema uspomenama.
Ja sam spalila sve svoje uspomene. Slike, pisma.Bilo je nekoliko kutija istih. Ne mogu reći da bih učinila isto, ali i ne kajem se previše. No, spaljene slike i pisma nisu izbrisale njen lik u mojoj glavi. Tako da, taj metod nije upalio. Izbrisana je, mnogo godina kasnije..
Od tad ne bacam ništa. Čuvam sve, jer sam se uverila u neefikasnost metoda.
Da li ste ikada spalili neku sliku, pokajali se? Tone pisama? Uopšte, zanima me vaš odnos prema uspomenama.