Originally posted by allexa37
Originally posted by Andjelika
Socijalnu inteligneciju nisam nikada imala,
ali izgleda da mi se nekim cudom u poslednjih
godinu dana razvija..
A sto se tice emocija.. da li je preterana emotivnost
dobra ili losa osobina, to jest sta se smatra emotivnom inteligencijom?
Ja ne krijem emocije, jer to jednostavno nije moguce u mom
slucaju...
:blicanaliza:
Emocionala inteligencija je vrlo bitna i otprilike odražava emocionalnu stabilnost i zrelost ali na žalost,statistike pokazuju da je 50% ljudi,emocionalno nezrelo.
A to,da li je dobro ili loše biti emotivan,nema ti tu pravila...bitno je kako se ko osječa u vlastitoj koži kao emotivan ili manje emotivan,dakle,individualna stvar.
Ja sam strašno senzibilna i česti patim zbog toga,ali ne bih se menjala.....volim da volim,ne plašim se emocija i onoga šta može doći posle toga.Što hoće reći da se prihvatam kao takvu i da se dobro osječam,dok ima preemotivnih osoba koje mrze zato što su takve.
naravno da je emocionalna inteligencija bitna za zivot, i utice na razvijanje svih vrsta odnosa/veza sa ljudima.
i naravno da je to vestina koja se uci, i to ne samo iskustvom i godinama, vec postoje tehnike, pa cak i kursevi i skole u kojima se te tehnike uce i razvijaju (kamo srece da uvedu emocionalnu inteligenciju kao obavezan predmet u sve skole!)
ipak, emocionalna inteligencija nije nikako isto sa ne/pokazivanjem emocija (posebno ne sa prenaglasenim iskazivanjem, niti sa preteranim potiskivanjem).
zapravo, biti emocionalno inteligentan, po mom shvatanju, znaci biti sposoban da uocis, razlikujes i imenujes, kako svoje, tako i tudje emocije.
zatim, da ne reagujes impulsivno na njih, vec da povezes uzrok sa osecajem, pa onda razmotris mogucnosti daljeg razvoja situacije, zajedno sa posledicama, i tek onda odaberes najbolju opciju, a da pri tom budes spreman i na interaktivnu promenu kursa i koriscenje rezervnih planova, a ne glavom kroz zid ka zamisljenom resenju iako se vec posle par koraka pokazuje da to nije resenje.
mozda neko koristi papir ili kompjuter, ne vidim nista lose u tome, medjutim, iako sve ovo zvuci komplikovano, izvezban mozak odradjuje sve za par sekundi, eventualno minuta, i zatim krece u akciju, istovremeno analizirajuci razvoj situacije (pokusaj- promasaj... pokusaj-uspeh), ubacujuci nove inpute u analizu.
od emocija ne treba bezati, ne treba ih ni slepo slusati, vec korisiti kao putokaze kroz zivot i veze sa ljudima
ako su pozitivne, kao sreca, ljubav, radost, ispunjenost... treba umeti prepustiti se, bez puno razmisljanja i uzivati, ali isto tako biti spreman da prihvatis promene raspolozenja i uocis prepreke na putu.
cini mi se da svi volimo da produzavamo stanje uzivanja, cak i kad razlozi za to vec odavno prestanu da postoje, i onda kada se osvestimo saceka nas citava gomila problema koje smo dugo gurali pod tepih zarad odrzanja iluzije, umesto da smo redom, kako su nailazili, resavali jedan po jedan i tako produbljivali kvalitete odnosa sa zivotom/drugim ljudima.