Od sinoc (izgleda da xD) znaju. Nisam planirao sigurno u skorije vreme da im se outujem, cak sam se i plasio posledica, s obzirom da su umereno homofobicni, ali sam bio priteran u cosak... (izvinjavam se ako masim temu, imam potrebu da se iskukam, svaki savet dobrodosao)
Imao sam sa oboma onako uopsten razgovor o svemu, pa su mi izmedju ostalog pomenuli i seksualnost. Kontam sumnjali ljudi, posebno sto ja tako stalno naturam na nos svoje liberalne stavove po pitanju svega... U jednom momentu su me bukvalno pitali za seksualno opredeljenje, i ja tu zbunjen krenuo da uvlacim zavlacim filozofiram, ali bas tako da su mogli da skontaju, i mislim da cale odmah i jeste... Cini mi se da ne prihvata to bas najbolje, i rekao mi je samo da gledam da se sto pre osamostalim, mada znam da je to rekao i ovako inace. Mada s njim nikad nista nije otvoreno, konkretno i zvanicno.
Kasnije sam imao razgovor samo s mamom, koja je bukvalno dosla da to izvuce od mene zvanicno, pa nisam imao kud i priznao sam. Uglavnom mi se cini da sam uspeo u startu da je ubedim da to nije bolest, i da ja to nisam postao pod nekim uticajem, vec sam takav oduvek, mada se videlo da je iznenadjena i povredjena...Odmah je pocela da me moli da se promenim, te imacu probleme zbog toga, pa da se jednog dana ozenim i imam decu... Valjda sam bio dobar diplomata, decu volim, ali rekao sam joj da o porodici ionako sad ne razmisljam jer sam premlad, i da ne mogu nista da joj obecam, ali da ni a priori ne odbijam takvu ideju (s obzirom da sam some kind of gay-bi... divno sto jos ni sa sobom nisam potpuno nacisto, a outujem se, al sta cu kad nisam imao kud

) A onda je odmah smisleno skrenula temu na fax (koji mi inace onako zapinje malo), govoreci mi da moram da ucim da bih ga zavrsio i osamostalio se, ali ne u smislu da gledam da idem, vec kao da je to bitnije od moje orijentacije, sto mi se zapravo jako svidelo sa njene strane

Nekako mi se cini da od mame imam podrsku, ali ne i razumevanje, ako to iole zvuci smisleno. Jutros smo opet imali razgovor gde smo malo detaljnije pricali o svemu, pa skontah da je u osnovi tu njen strah da mogu da najebem u zivotu mnogo zbog toga sto jesam... I da se toga plasi. I rekla mi je da je cale sumnjao, a da ga je ona ubedjivala da nije u pravu, znaci lol xD A za njega jos cekam kako ce da postepeno primi sve to, jer kao sumnjao je, ali nije verovao ipak...
Za sada neke vece drame jos nije bilo, i nadam se da nece, ali jos je sve sveze... Ne znam da li je i koliko je bolje sto su maltene sami indukovali moje priznanje... U neku ruku mi je dosta lakse, ali i strah me je jer ne znam kako ce se dalje odvijati situacija...