Originally posted by KissQueen
Originally posted by Deksi
ortakinja je htela da vidi kakvi su uslovi i kakav je tretman jer je htela da ide na lecenje....
E, ja bih volela da mi ovo malo pojasnite. Konkretno, imam 2 pitanja:
1. U kom trenutku zavisnik zazeli da se leci (zbog cega donosi tu odluku, zato sto drugi traze, ili sam shvata da treba, sta ga dovodi do tog zakljucka....)?
2. Kakve veze ima kakvi su uslovi i kakav je tretman, ukoliko dovodi do izlecenja (ako ono uopste postoji, to jos nisam uspela da odgonetnem)?
Ono sto rece Zoe - bilo bi stvarno dobro kad bi neko o licnim iskustvima, ili bar iskustva ljudi iz blize okoline. Jeste da postoji velika tema o narkoticima, ali je tamo vise o dejstvu, ovde bih volela da pricamo o lecenju.
1. Razlozi su individualni, pa samim tim i razliciti....od toga da ti se diler nije pojavio citav jedan dan, pa ni drugi, a i svi ostali su volsebno nestali, pa nemas kud.....do toga da okolina vrsi pritisak na tebe (izmedju ove 2 krajnosti su i da ovisnik sam to zeli sto zbog toga sto shvata da to nije nacin zivota kojim zeli da zivi, do toga da nema prebijene pare da nastavi sa tim, kao i da je zdravstveno jako ugrozen, da ugrozava druge.....milion razloga i razmisljanja i razloga u glavi)
2. Ne bi trebalo da ima veze kakvi su uslovi i tretman ukoliko dovodi do izlecenja, ali ovisnika to uvek zanima posto je vecina komuna religijskog karaktera, gde se skidaju na suvo i disciplina je spartanska, a osim ovakvih, i u drugima mnogim se skida na suvo, a to ni jedan ovisnik nije u stanju da podnese....Taj je ovisnik vec mnogo puta prosao sam kroz skidanje na suvo, zna sta to znaci i to moze znati samo onaj koji je to
osetio, a to su strasne muke... tako da se nece ni u ludilu za to odluciti. Moze da ode kod dr. i da dobije Metadonsku terapiju, ali onda ce biti registrovan ovisnik, a ni to vecina ne zeli, nego radije i na svoju ruku i na ulici kupe taj isti Metadon, ali dobrano razredjen i djavolski skup, pa se pomocu njega skida sam kuci, i uz pomoc Bensedina i Flormidala za spavanje.....
Najcesce ljudi odlaze u te komune onda kada su toliko posrnuli, sve rezerve iskoristili ( i snage i novca i kradje i provale i otimacine sitne), i kada ih ocajna rodbina uhvati za ruku i natera da odu tamo.......Vidjala sam i majke koje za ruku dovode sinove kod doktora za Metadon.......nisu sami to uradili.....i sta onda urade (vecina njih)-dignu Met. i prodaju ga za dop odmah po izlasku.......
Ja sam se skidala i svaki put skinula (nisam nikad bila na igli ali isti kurac), zato sto sam morala, tj.ja bih videla da moje drogiranje cini lose mojoj okolini ( u smislu novca, ili moje paznje ili mog raspolozenja), da bih pokusala (ipak!) da guram dalje bez toga. A zasto?-pitace neko. Zasto se ne drogirati npr.citav zivot? Mnogi ljudi tako zive. Zato sto droga posle jako kratkog vremena
prestaje da cini da se osecas "dobro", vec postaje nesto sto
moras da imas da bi mogao da ujutru ustanes da odes do wc-a da se umijes, ili da pisas....Eto zasto.
Naravno, nakon nekog vremena taj neko opet pozeli da uzme tu stvar ali nikad stvarno ne verujuci da ce se navuci.....u stvari, i ako veruje, a ovo je zadnja instanca, svega mi, on negde i ZNA da ce se moci skinuti kad god pozeli! Da, kad god pozeli, jer na ulici imamo i drogu i Metadon pomocu kojeg cemo je se resiti....lako je. Zvuci kao da je onda lako sve resivo i kako se mozemo sa tim uvek ili povremeno zabavljati, uz neprijatnosti koje skidanje nosi, ali what a hell! Ali, ali..... u tom vremenu drogiranja do vremena ponovnog skidanja dolazi do vidljivog propadanja, koje se iz recidiva u recidiv ponavlja i produbljuje.....ne moze biti dobro, i ne mozes ti biti ok i zdrav i prav i veseo, jer si posle jebenog sranja i skidanja u depresiji i fizickoj i psihickoj jos pun kurac.......i samo propadas, kako god da okrenes.......
Huhh.....

kontam da ce ovo razumeti samo oni koji su prosli kroz ovo. I, da, nemojte misliti da sam mogla sve da vam napisem o ovome, nemoguce mi je....ima toliko toga, toliko toga.....
Lecenje podrazumeva (ako izuzmemo fizicko skidanje koje sam vec tako iscrpno opisala, a koje iako je uzasno tesko, ipak ne traje predugo), psihoterapiju koja bi morala trajati godinama, a i tu se pitam koliko bi uspelo.....
Ja sam , npr.nakon jednog od svojih skidanja sama nasla psihoterapeuta (kada sam se fizicki skinula prvo naravno), i isla kratko vreme, i u tom vremenu shvatila da ONA (psihic) toliko veze nema sa mozgom, toliko lupeta, toliko ne razume, da sam je napustila i nakon nekog vremena opet pocela sa sranjem........i opet se skinula, jel.......
Mozda je Dina u pravu (ja sam tako ranije razmisljala, kao ona) da se ljudi ne menjaju ili vrlo tesko....Odgovor na tvoje pitanje da li se uopste moze izleciti trazim i ja sama.
Postoji motivacija, ali ona uvek mora biti ona unutrasnja, samo nasa. No, ponekad je coveku toliko dosta svega, i toliko smatra sve besmislenim, da se vraca tome i tako u krug........Zasto se ne ubije ako tako misli? Zato sto nije samoubica. Samo je proklet. Rodjen u pogresno vreme. Nesrecan, ne zato sto traga za srecom, ne zato sto ne zna da je sreca relativna (ohh, on zna, i te kako!), nego zato sto se umorio da je kreira. On zeli da dodje spolja, a ona nikad spolja ne dolazi. Zato sto ne moze da pronadje svoje mesto u ovom zivotu, a cesto ni zivot u sebi, iako vrlo dobro zna da je zivot lep i moze biti, ali ni to mu se ne cini dovoljnim. Nikako dovoljnim. Proklet je.
(moj slucaj)