Bootstrap Framework 3.3.6

[Seaman]

Neko je star cijelog zivota.

[Mars]

Tin Ujević:

SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

--O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,


i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad !

1916.

[Hys.]

Originally posted by Dina

Ja mladost racunam do 30-te a starost od 65-te. Secam se da sam iz psihologije ucila da je od 30-40 rano zrelo doba, nesto se ne secam za starost... Sasvim je drugo sto su neki ljudi duhom mladi i u osamdeset a neki rodjeni kao starci. Ali te razlike postoje sto se zivotnih ciljeva tice a i prioriteta. Takodje razlike postoje i sto se onog bioloskog tice, posto se sto se zena tice posle tridesete stalno smanjuje plodnost, da bi nakon cetrdesete postala sasvim mala. Tako da mi ni zbog toga period nakon tridesete nikako ne moze da potpada pod mladost, jer mladost oznacava neki period bujanja rasta itd a ne smanjenja.

Skroz me deprimirao ovaj post.

Originally posted by Dina

A onda kad dodje u zrelo doba zivot izgleda malo tezi, ali osoba ima snagu, sigurnost, mudrost, sama je sebi gospodar i odlucuje s tim sto je svesna i toga sta odluke donose...

A ovo me je dotuklo

Inace, ja vicem da se radujem 30im, to su super godine, ali moram da priznam, da osecam odredjenu dozu nostalgije prema tom momentu kada imas "dvadeset i nesto" i jos uvek mozes da prodjes kao mlad/a, kao neko ko tek zapocinje...

[nsBeckie]

@tin ujevic

Epilog (Ivo Andric)

Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!

- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?

Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.

- Hoćeš da usniš, sine moj?

Ne, oče, idem, idem da živim.



ONT-inace glasala sam da je covek mlad koliko se oseca

[Dina]

Hys,
nisam htela da delujem tako deprimirajuce...

Inace ja te postove uopste tako ne dozivljavam, pa stoga nisam pretpostavila da imaju takvo dejstvo. Meni je cak deprimirajuce kad neko proglasava sebe mladim a nije uopste u tom dobu. Mislim, njegova stvar, neka misli da je mlad i u osamdesetoj. Ali u prvom trenutku mi deluje deprimirajuce, ne znam sta da kazem... to zbog onog sto sam pricala na pocetku tog drugog posta - zivot ima svoj tok - detinjstvo, mladost, zrelost, starost i stalni ostanak u bilo kom delu je po meni korak nazad i znak da osoba ne vidi lepotu zivota koja postoji uvek a ne samo u jednom delu.