Bulimija se, kao i anoreksija, resava iz glave. Psihijatrijska pomoc je tu neophodna. Ako mozak ubedi telo da sagleda realnu sliku, stanje ovih bolesti se ublazava, a vremenom i gubi. Ovde postoji jos jedna ivica o koju oboleli udaraju stalno-depresija, i to tezeg oblika. To je jos jedna stvar o kojoj treba voditi racuna. Uz osobe obolele od ovih poremecaja mora stajati osoba u koju oboleli ima poverenja-roditelj, brat/sestra, prijatelj/ica, jer je podrska, takodje, neophodna. Situacija jeste zajebana, ali ima leka. Psihijatar, pa nutricionista, kasnije i aerobik ili neka druga fizicka aktivnost, ali umereno i uz strogu kontrolu. Kada se telo malo dovede u kondiciju, to ce samo povecati zelju za napretkom, sto je korak blize izlecenju. Takodje, cuo sam da pomazu i casovi joge, ali o tome ne znam bas nista u detalje. Uglavnom-resenja ima!
