- 28 Dec 2009, 09:17
#1735703
Well, Winter, povodeći se za tvojom slobodom postanja, koju također poštujem (do određenih limita) mogu ti reći da si u najmanju ruku, neinformirana (ili tupava) i vrlo zlonamjerna (ili zlobna), a još i podosta bezobzirna i još tako dalje...
Jedino dobro jest to što si protiv narkotika, iako nisam shvatio ono s rakijom - odobravaš li i žestoka pića ili pušenje - ti opijati stvaraju usporedivo brzo ovisnost i imaju posljedice po organizma slično kao i ilegalni opijati.
Uglavnom, narkomanija jest bolest. Ovisnost. Uzroci te ovisnosti mogu biti različiti, i tvoje banaliziranje na ideju da su "drogeraši" samo neki opskurni tipovi koji ne znaju što bi od obijesti ili samosažaljenja ili ispraznosti - jako je daleko od stvarnosti.
Ja sam npr. postao tabletoman, i to u 21. st. i prvenstveno zbog krive procjene i tretmana kojeg je sprovodila moja liječnica - psihijatrica. A nikad u životu nisam probao niti heroin, niti sam (a baš spadam u onu techno-generaciju) divljao na bonkasima, tek ponekad sam pio i, na kraju krajeva, ja sam takva osoba koja niti ne bi znala dobaviti neku "tešku drogu" jer sam totalno asocijalan i uopće se ne krećem "ni u kakvim krugovima".
I ipak me je "uhvatilo". Naravno da sam ja pripomogao, jer kada je "lijepo" uklanjati sve probleme tabletama, a liječnica ti ih daje kapom i šakom, misliš - sve je ok. Malo se zabrineš kad te ostavi na "suho", ali se snađeš - uz malo grizodušja, počneš nabavljati svoje tabletice, i stalno misliš da je sve još uvijek ok. A nije.
I onda te lupi. Kad vidiš koliko si godina potrošio na gluposti, kakva si s*anja napravio dok si bio nafiksan (jer ja sam razvio tehniku opasnih tripova s razl. kombinacijama), shvatiš da si ovisnik. I moraš se liječiti. I ovisnost je stoga bolest. I to je bolest koja ima svoje uzroke. Nije sve u osobi i njenom ponašanju.
Mogu ljudi dobiti npr. rak zbog tvornice s otrovnim otpadom u blizini. Meni bi možda rekla da sam "slaba osoba", da se ne znam "boriti". Nekad me je to diralo, ali sada, nakon svega - shvaćam koliko su ljudi koji govore takve stvari i tako osuđuju druge zapravo - glupi (sorry). A još kada za narkomane, alkoholičare ili ovisnike o nečemu drugom, ne daš "ni' po' pare" - to dovoljno govori o nečijoj, neću pogriješiti ako napišem, humanosti.
I da, ja te zapravo i mogu razumijeti, jer ja sam bio dobar "mamin i tatin" sin sve do faksa, i tada sam dosta slično razmišljao o drogama. Pa i sada, kada znam kako izgleda jedna ovisnička kriza ili kako se osjećaš kada napraviš nešto loše drugima (osobito bližnjima), ja i dalje teško mogu razmijeti kako netko može biti alkoholičar... Ono, pa alkohol je tako bljutav, kako stalno ispijati toliko alkohola, pa zgadi ti se... Ili ovisnici o kockanju, a ima ih hrpa. Uopće ne mogu razumijeti, ali ako poslušam njihove razgovore, kada govore o svojim problemima, nekako vidim da uvijek postoji određena "podloga", nešto što te povuče, nešto s čim kreneš. I imaš mogućnosti da prekineš, barem na početku, ali treba ti netko pametan objasniti da trebaš prestati... (osobito ako si mlad i misliš da je cijeli svijet tvoj).