Slavimo 20 godina postojanja
Gej Srbija
Region

Umjesto nježnosti i romantike, strah i distanca

https://www.xxzmagazin.com/  ·  Odabrao: JM  ·  Dodato: 19. AUG 2021

Putovanja LGBTIQ osoba su jedna sasvim nova dimenzija u koju su uključeni pretvaranje, strah, ubjeđivanje sa osobljem a često i razne zabrane. S obzirom da uvijek žive u strahu LGBTIQ parovi se i na zajedničkim putovanjima ponašaju rezervisano i prate svaki svoj pokret, izbjegavaju dodire i romantične poglede. A sve zbog činjenice da je svijest ljudi o problemima i pravima LGBTIQ osoba mala, a predrasude i mržnja ogromni.

Koliko je LGBTIQ parovima teško putovati pokazuje i nedavni slučaj hotela u Kemeru u Turskoj. Naime, u ponudi pojedinih turističkih agencija iz Srbije se našao i hotel u kojem nije moguće izvršiti rezervaciju ukoliko dvije muške osobe žele da borave u jednoj sobi. Iako nije izričito navedeno da je smještaj onemogućen gej parovima, poprilično je jasno na šta se misli.

Ovo, nažalost, pokazuje realnu sliku putovanja LGBTIQ osoba. Ne samo da mnoge LGBTIQ osobe skrivaju identitet u svojim domovima, na poslu, porodičnim okupljanjima ili na ulici, to moraju činiti i na putovanjima sa partnerom/icom.

Dragana ističe da je putovanje sa partnerom/icom za LGBTIQ osobe izazov i put u nepoznato, ukoliko se putuje u države koje ne prepoznaju LGBTIQ prava. S obzirom da je sa svojom djevojkom u vezi na daljinu, neke od ovih strahova, Dragana proživljava prilikom svakog putovanja.

„Kada razmišljam o neugodnim situacijama sa putovanja u paru, ne pamtim da sam se našla u jednoj, mada ima priča vrijednih pomena. Prva potencijalna neugodna situacija javlja se u momentu kada moramo rezervisati smještaj, dvije odrasle osobe u bračnom krevetu. Pretpostavljam da je i svima ostalima najgori onaj trenutak kada recepcioneri_ke shvate da su dvije žene u pitanju, pa provjeravaju da li je možda došlo do neke greške i izvinjavaju se. U tom momentu ostaje samo da „rizikujemo" i autujemo se ili da odmahnemo glavom i tvrdimo da nije nikakva greška", govori ona.

Određena doza straha postoji uvijek pa se tako Dragana ne sjeća kada je posljednji put svoju djevojku u javnosti držala za ruku.

„Nekako se i na putovanju prilagodiš da van sobe sakriješ svaku moguću bliskost, slučajni dodir ruku u hodu, dok o poljupcu ni ne razmišljamo kad se nalazimo vani. Desi se neki momenat kada niko ne gleda i kad je mrak, ali to su jedini trenuci. Ustručavanje i skrivanje je naša svakodnevnica, sve u svrhu toga da sačuvamo našu sigurnost, pa tako i da putovanja ostanu u lijepom sjećanju", priča ona za LGBTI.ba.

Ipak, koliko god i ona kao lezbejka bila ugrožena, ističe da su problemi gej parova još veći.

„Smatram da je mnogo tužno to što je u našem društvu prihvatljivije vidjeti dvije žene ili „drugarice" zajedno u tim okolnostima u toku putovanja, dok najviše ispaštaju muškarci u istospolnim vezama. Ne smatram to kao nešto što bih trebala nazvati „srećom u nesreći" jer ja nisam srećna dok svaka LGBTIQ+ osoba nije oslobođena okova diskriminacije, psihofizičkog nasilja ili straha", tvrdi.

Svog prvog putovanja sa djevojkom se prisjeća i Nikolina. Sa 19 godina je otišla na ljetovanje u Hrvatsku sa djevojkom i grupom prijatelja/ica. Roditeljima je rekla da na ljetovanje ide sa prijateljicama a tokom sedam dana, koliko je odmor trajao pretvarala se da je strejt i da je na odmor došla da pronađe dečka.

„Umjesto romantičnog ispraćanja zalaska u ljubavnom zagrljaju, nas dvije smo se gušile u heteronormativnim lancima. Bile smo prijateljice. Nije bilo skrivenih uvala gdje bih je mogla držati za ruku, nije bilo dovoljno guste borove šume u kojoj bismo se mogle ljubiti, nije bilo dovoljno intimnog prostora u apartmanu da bismo mogle sve to nadoknaditi. Od svega je ostalo samo kupanje, sunčanje, pogledi, čitanje, razgovori... I to je bilo dovoljno za sreću. Ali ne za potpuni doživljaj i ispunjenje romantičnog ljetovanja", prisjeća se ona.

Ubrzo je i njoj i njenoj djevojki dosadilo pretvaranje, skrivanje i strahovanje. Iako joj je vrijeme provedeno sa djevojkom godilo, pretvaranje je na sve bacilo veliku mrlju i pokvarilo ugođaj.

„Smijale smo se, bile smo sretne, šetale smo i plivale, sunčale se i pile domaće vino, ali me je boljelo i vrijeđalo to što nije mogla nasloniti glavu na moje krilo, što joj nisam mogla dirati kosu, koju sam toliko voljela dirati, držati je za ruke... Boljelo me je to što smo ponovo morale sve svoje sitne nježnosti ostaviti u četiri zida, i biti prijateljice onih hetero parova koji se ljube svake dvije minute. Zapravo, jedino što mi je istinski smetalo bilo je to što nismo bile dovoljno hrabre i što smo dozvolile da nas strah pobijedi", priča.

Draganini i Nikolini strahovi su u potpunosti opravdani jer je mržnja prema LGBTIQ osobama, nažalost, sve češća. Zbog toga se pretvaraju, skrivaju i nježnosti sa svojim partnerima/icama razmjenjuju samo u svoja četiri zida i to pod uslovom da su sigurni. Tako se često u društvu i na putovanjima predstavljaju kao drugovi/ice, paze na svaki dodir i pogled u strahu da ih neko neće skontati.

„Moj, nekoliko godina stariji prijatelj, govorio mi je o tome da su on i njegov dugogodišnji partner obišli gotovo cijeli svijet - kao prijatelji. Rodica koja je već godinama u Kanadi također mi je govorila o tome kako se ona i njena djevojka nikada novim ljudima nisu predstavile kao partnerice, već kao prijateljice. To lažno predstavljanje rezultat je svakodnevnog opreza u kojem žive svi/e LGBTIQ osobe. Misliti na svaki potez, pogled, dodir, okretati se iza sebe, predviđati i misliti unaprijed o svim sitnicama - sve su to uobičajene prakse LGBTIQ parova. Samo se rijetki/e mogu oduprijeti tom maničnom stanju i osjećanju - biti na oprezu. Ipak, većina istospolnih partnera i partnerica se boje ispoljavati svoja osjećanja na javnim mjestima. Najveći razlog tome je - strah", objašnjava Nikolina kroz šta prolaze mnoge LGBTIQ osobe.

Koji su to najbolji gradovi u svijetu za LGBTIQ parove?

Ipak, bez obzira na lošu situaciju i ograničene slobode LGBTIQ osoba, postoje neki "LGBTIQ friendly gradovi". U nastavku donosimo njih pet:

Tel Aviv

Glavni grad Izraela je jedan od najliberalnijih gradova Bliskog istoka i kao takav jedan je od najpoznatijilh LGBTIQ friendly gradova. Pride koji se organizuje svake godine okupi hiljade LGBTIQ osoba i njihovih prijatelja a traje cijelu sedmicu. Tokom Gay Pride sedmice održava se Pride Expo (sajam gej kulture), LGBT Theater festival, LGBT Film Festival a sama povorka je jedna od našarenijih na svijetu.

San Francisco

Ovaj grad ima jednu od najvećih LGBTIQ zajednica u svijetu i procjenjuje se da je oko 15% stanovništva dio zajednice. Grad je važan i za LGBTIQ aktivizam i prava, a četvrt Castro je jedno od prvih LGBTIQ naselja u Sjedinjenim Američkim Državama i simbol LGBTIQ aktivizma.

Madrid

Španska prestonica ima jednu od najvećih LGBTIQ zajednica u Evropi i procjenjuje se da oko pola miliona LGBTIQ osoba živi u gradu. Najpoznatije četvrt u gradu je Chueca i tu se može pronaći veliki broj gej barova i noćnih klubova. Svake godine Madrid ugosti Orgullo - Povorku ponosa koju posjeti oko 2 miliona ljudi godišnje.

Amsterdam

S obzirom da je Holandija prva država koja je omogućila istopolne brakove, ne čudi da je Amsterdam jedan od najpoznatijih LGBTIQ gradova u svijetu. Amsterdam je domaćin i Canal Parade-a, jedne od najvećih povorki na svijetu, a LGBTIQ osobe mogu da posjete zvanični LGBTIQ info kiosk, a posjetioci mogu i da vide Homomonument - spomenik svim LGBTIQ osobama stradalim u Drugom svjetskom ratu.

Berlin

Berlin se smatra prestonicom LGBTIQ kulture u Evropi, a 1920. godine grad je imao najnapredniju gej subkulturu u svijetu. Danas se u gradu svakog septembra održava Folsom Europe sajam a Lesbian and Gay City Festival svakog juna i važi za najveći ulični festival ove vrste.

*Tekst je originalno objavljen na portalu lgbt.ba

svet srbija region scena sport kolumna art & s-he-istory coming out zdravlje queeropedia queer filmovi muzika priče teorija prikazi i recenzije religija porno antibiotik intervju istorija sociologija psihijatrija & psihologija putovanja linkovi