Prirodno gej, prvi deo
Šta uzrokuje homoseksualizam? Da li seksualna orijentacija može da se promeni? Da li je mozak gej ljudi drugačiji od mozga strejt ljudi? Kako bi saznao što više o ovome Adrian Tippetts je razgovarao sa Dr Qazi Rahmanom, docentom iz predmeta kognitivne biologije na londonskom univerzitetu Queen Mary.
Dok većina naučnika prihvata da homoseksualnost ima čisto prirodni uzročnik, debata po ovom pitanju je dosegla stadujum opšte konfuzije. Postoje izveštaji o postojanju ‘gej' gena i njihovom značaju. Religiozni propagandisti su pokušali da promovišu mit da je seksualnost promenljiva. Mainstream mediji su više zainteresovani za stvaranje kontroverze nego za učestvovanje u racionalnoj debati, i sami su malo doprineli javnom razumevanju ovog problema. Za Dr Rahmana, koji vodi univerzitetsku istrazivačku grupu za biološku i eksperimentalnu psihologiju, situacija je krajnje jednostavna: rodiš se gej i to je to.
Pitam sam ga koji su aspekti biologije odgovorni za seksualnu orijentaciju. "Seksualna orijentacija nije izbor zato što se ljudska bica rađaju u dva oblika: sa vaginom ili sa penisom, tako da je seksualna orijentacija kompletno stvar biologije."
"Mi svi završimo na istome: ili kao heteroseksualni ili homoseksualni. Postoje male varijacije izmedju, ali one ukljucuju biseksualce. Ljudi se sekusalno ne razviju da im se sviđaju banane ili životinje, i ovaj moj komentar nije bez veze. Ono što hoću da kažem jeste da možemo da utvrdimo iste karakterne osobine i oblike ponašanja koje su rezultat relativno malog broja faktora."
"Mi smatramo da se uzroci za različitu seksualnu orijentaciju grupišu oko dva područja. Znamo ovo jer je manje od polovine varijacija u seksualnoj orijentaciji rezultat genetskih uzroka. Ostatak je rezutat takozvanih nedeljivih faktora, kao što su hormoni, koji su pre svega biološki."
Ovde ćemo dati mali uvod u studiju homoseksualnosti i gena. Dr Rahman objašnjava da je priča o genetskoj uslovljenosti homoseksualizma pojavila 1993. godine, kada je genetičar Dean Hamer objavio studiju u kojoj je tvrdio da je homoseksualizam genetski uslovljen, i da je razlog tome jedan deo X hromozoma, koji se inače nasleđuje od majke. On je proučavao 76 parova gej braće i otkrio da su svi delili deo DNK. Ipak nakon ove studije ni jedan istraživač nije uspeo da ponovi test. Uprkos nedostacima u Hamerovom istraživanju, naučnici se slažu da spoljašnji faktori sredine ne izazivaju homoseksualnost. Sve više je jasno da nije samo jedan gen odgovoran za seksualnu orijentaciju. William Reiner sa univerziteta Oklahoma proučavao je seksualnost kod grupe ljudi kojoj je hirurški bio dodeljen pol, prešli su iz dečaka u devojčice, još nakon rođenja, zbog deformiteta genitalija. Iako su bili odgajani kao žene, i ništa nisu znali o operaciji koju su imali, odrasli su u osobe kojima su žene bile privlačne.
Michael Bailey sa Northwestern univerziteta je pronašao da identičan blizanac gej muškarca ima 50 posto šansi da bude takođe gej. Među neidentičnim muškim blizancima ta verovatnoća je smanjena na 20 posto. Ovi statistički podaci ne umanjuju ulogu genetike, zato što nisu svi geni koje nasledimo aktivni. Mi nasleđujemo dve alternative od svakog gena, po jednu od svakog roditelja. Naša tela stoga sadrže dva seta hajde da kažemo "planova za izgradnju". Proces koji se naziva metilacija isključuje neke gene, i odlučuje da li će gen koji nasleđujemo od majke ili oca biti uključen. Iako je ovaj proces nasleđen, on nema tzv "lektorski DNK mehanizam" tako da se on razlikuje od generacije do generacije. Uzrocima i efektima metilacije se bavi Sven Bocklandt na kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu.
Ali ako je homoseksualnost nasledna, zar ne bi ovi geni isčezli usled prirodne selekcije?
Dr Rahman kaže: "To je česta zabluda, i to govore oni koji ne razumeju biologiju evolucije. Seksualnost je složena ljudska odlika, kao i inteligencija ili ličnost. Ona nije određena jednim genom, vec više gena radi zajedno. Ceo spisak odlika koje su reproduktivno destruktivne može da se nađe u genima koje nasleđujemo ako je i samo njihov delić bio dostupan heteroseksualnim osobama od kojih smo potekli."
Dr Rahman nastavlja: "Jedna od ideja jeste da heteroseksualni muškarci koji mogu da nose neke "gej" gene izrastaju u saosećajne i nežne osobe, koje su onda zenama više privlačne, koje sa njima imaju decu i stoga se ovi geni prenose dalje. Ukoliko se desi da se nakoliko generacija kasnije dobije homoseksulani muškarac čiju su gej geni aktivirani, to je evoluciji sasvim nevažno, sve dok god se prenošenje gena koji nose reproduktivne prednosti nastavlja. Evolucija će srećno tolerisati ovo sve dok se održava opšta reproduktivna prednost.
"Ipak u svemu ovome ima još mnogo posla. Mi ne znamo sasvim kako sve ovo radi. Nekoliko studija obljavljenih prošle godine sugerišu da su pre žene, nego muškarci, u prednosti. Geni odgovorni za homoseksualnost utiču na mozak, mada ne zapisuju baš bukvalno u mozgu da je neko homoseksualac. Ovi geni verovatno učestvuju u proizvodnji određenih proteina ili hormona što daje muškarcima njihovu privlačnost. Ovi proteini ili hormoni zapravo pomažu ženama da lako nađu partnera sa kojim će imati podmladak, dok istovremeno steriliše mušku liniju. Muškarac koji je gej se neće takmičiti sa svojim reproduktivnim rezultatom. Na nivou genoma, žene bi trebalo da budu više zaniteresovane za produkciju ženki. "
Drugi uticaj na seksualnost je hormonski. Dr Rahman nastavlja: "Nivo izlaganja seksualnim hormonima, kao što su testosteron tokom razvoja u materici, utiče na pravac razvoja seksualnog opredeljenja. Svi bismo mi bili žene da nije testosterona. Tokom faza trudnoće ovaj hormon se javlja u materici. Nivo testosterona kome je izlagan fetus utiče na nivo muževnosti. Neke telesne odlike nam daju uvid u ovu teoriju. Na primer dužina kaziprsta u odnosu na domali prst.
"Takođe postoji još čitav niz drugih mernih testova kao što je emitovanje zvuka koje dolazi iz unutrašnjeg uva, zatim asocijativnih odgovori, kao i kognitivni profili, koji ukazuju kako ljudi reaguju na različite zadatke gde rešavaju neki problem."
Znači da mozak gej muškaraca drugačije funkcioniše?
"Kod muškaraca je efekat velikog brata važan. Gej muškarac obično ima starijeg brata. Majčinski imuni sistem može da prepozna još jedan nadolazeći muški fetus i može da stvori neki oblik odbrane na određeni tip proteina koji se javlja na površini mozga fetusa u razvoju. Ovo može da utiče na seksualnu razliku ili može da proizvede neki hormonski mehanizam koji proizvodi tu varijaciju takođe. Efekat velikog brata je važan samo ako je gej muškarac desnoruk. Levoruki gej muškarci dobijaju svoju seksualnu orijentaciju iz nekih drugih uzročnika, koje mi još ne poznajemo.
"Relativno nedavno je bilo dosta istraživanja iz oblasti neurobiologije i onoga što se dešava u mozgu. Naša laboratorija radi dosta na proučavanju rešavanja problema, snalaženju u prostoru, pronalaženju važnih predmeta u prostornoj sredini, na emotivnim veštinama i verbalnim sposobnostima.

"I mi znamo da se ovo gore navedeno razlikuje između polova, ali ono što smo našli je da gej muškarci imaju slične osobine po pitanju prostornog orijentisanja kao i zene. Prostorne sposobnosti kontrolišu dva regiona mozga. Ako znamo da gej muškarci imaju drugačije rezultate na ovim testovima, to ukazuje da je ovaj deo mozga ili strukturalno različit ili funcioniše na drugačiji način. To nam daje uvid u razvoj mozga. Zahvaljujući magnetnoj rezonancni imamo tehnologiju koja nam omogućava da pogledamo šta se dešava u mozgu, a ne da se samo zadržimo na testiranju ljudi. Studije u poslednje dve godine jasno ukazuju da su odrastao gej mozak i lezbejski mozak povezani drugačije od mozga strejt osobe.
2008. godine su švedski naučnici na Karolinska institutu uporedili moždane hemisfere zdravih gej muškaraca i lezbejki sa heteroseksualnim muškim i ženskim odraslim osobama. Rezultat je pokazao da su heteroseksualni muškarci i lezbejke pokazali asimetriju, čini se da je desna hemisfera većeg obima od leve, dok su moždane hemisfere gej muškaraca i heteroseksualnih žena više simetrične.
"Ovo može da objasni zašto su heteroseksualni muškarci bolji u prostornom orijentisanju. Postoje neki dokazi da su lezbejke dobre u nekim vizuelnim i motornim funkcijama takođe. Testovi pokazuju da gej muškarci i hetero žene imaju bolje jezičke veštine, veću fluentnost u verbalnom izražavanju, kao i više emotivnosti.
"Švedska istraživačka grupa je takođe pronašla razlike u amigdali, delu mozga koji je odgovoran za navođenje ostatka mozga na odgovor na emotivni stimulus, kao što su "bori se ili beži" situacija, ili prisustvo potencijalnog seksualnog partnera. "Heteroseksualni muškarci i gej žene imaju više nervne povezanosti na desnoj strani amigdale, dok gej muškarci i hetero žene imaju više na levoj. Tako da je moždana mreža koja odlučuje seksualnu orijentaciju slična između gej muškaraca i gej žena, i gej žena i hetero muškaraca."
Neko može da pita " kako ste sigurni da gej seksualno iskustvo ili strejt seksualno iskustvo nisu odgovorni za ove razlike, i da li iskustvo može da izmeni strukturu mozga?"
Dr Rahman kaže da je ovo dobro pitanje: "Mi ne znamo odgovor, ali istraživanja na životinjama sugerišu da se razlike pojavljuju pre bilo kakvog seksualnog iskustva, ali samo rad na ljudima može da jasno odgovori na ovo, a taj rad tek treba da se obavi. "
Lojalnost i zadovoljstvo su kao nebo i zemlja, toliko daleko. Ako pojedinci smatraju da zena nemora da zna njihove neverne provode i zadovoljstva , onda ne postoi brak u pravom smislu. Zato se stvaraju komplikacije u misljenju zadovoljstva tokom seksualnih odnosa sa istim polom. Iskrenost uvek treba da je prisutna u Braku, ako nema iskrenosti onda nema ni braka. Pojedinci koi misle sebicno, da zena nemora da zna sve, nisu u pravu i moram da naglasim da zive u smislu fantazije a ne u zivotu realnosti. Uvek treba biti spreman da se istina sazna od pojedinca koi zivi fantazijom i da iskreno pridje svojoj suprugi sa objasnjenjem osecaja pojedinca. Tek tada bi videli svi pojedinci koliki bol nanose svojoj suprugi i braku . To su teski psihicki momenti , koi mogu da izazovu mnoge nepogode kako psihicki tako i fizicki. Da li je potrebno takvo iskusenje ikome ? Smatram da nije !
Budite iskreni u braku i zajednickim jezikom pronadjite kompromis daljeg zajednickog zivota. Ako se bracni par slaze i nema nista protiv, ( sto se u mnogim slucajevima desava ) onda se moze zadovoljstvo nastaviti bez misljenja unistenja Karaktera za koi mnogi neznaju sta je KARAKTER . Ipak je mnogo bolje reci istinu , jer istina spasava tako je i zapisano. uvek je mnogo bolje da se istina sazna od bracnog para a ne od drugih, odakle sumnja moze stvarati veliku neprijatnost. Ne mislim da moim komentarom vredjam pojedince fantaziskog misljenja, mislim da kazem da je istina uvek odgovor pozitivnosti. Zajednickim jezikom i razumevanjem se uvek moze puno postici.
Zivot sa misljenjem: Grize me savest, to nije zivot i sa takvim grehom netreba niko odlaziti u drugom svetu. Homoseksualnost nije bolest nego prirodno opredeljenje. Nije potrebno nikome da zivi iza gvozdenih zavesa, dosta se zrtvuje da se dodje do slobode i postovanja ljuckog prava. Vreme sve svoje donosi, siguran sam da ce vreme doneti slobodu u celom svetu Homoseksualnom Opredeljenju. Za to svi profesionalci ucestvuju u davanju misljenja o postovanju Ljuckih Prava Odgovornim sveckim Organizacijama. Ljucka Prava se moraju Postovati i svaki Pojedinac mora imati svoju slobodu, kako kretanja tako i misljenja o svom seksualnom opredeljenju, i opredeljenju veroispovesti. Ako postoi sumnja u bilo kom smislu, onda se treba obratiti profesionalnim licima za pomoc. Uvek je bolje traziti pomoc od profesionalnih osoba da se dodje do razumevanja, kako bracnog para tako i familije i prijateljstva. Znam iz svog iskustva koliko je zivota ugaseno zbog nerazumnosti i sebicnog misljenja. Treba se setiti tragedije Dejana Nebrigica koi je puno doprineo za slobodu ljuckih prava u Srbiju, Neka pociva u Miru i neka mu je vecna slava. Dejan sa svoim radom treba da je primer, zasta se treba uporno boriti.
Nerazumnost, Sebicnost i Fantazije je doprinos Dejanove tragedije. Zato ja licno molim svakoga , koi ima problema u shvatanju svoga opredeljenja ili opredeljenja svoih najmilijih, da hitno trazi profesionalnu pomoc/Moralnu podrsku.
Zelim svakome uspesan zivot, razum i zadovoljstvo.
Jovan Mirkovic, Arizona U.S.A
Ja sam biseksualne orijentacije, od kako znam za sebe. I to tako sto bas jako volim seks sa zenama, jako me uzbudjuje i sasvim ispunjuava, i mislim da su zene za muskarce osnovna esencija zivota, a sve ostalo je zacin - pa neko voli vise, neko manje, a neko ni ne podnosi zacine...
Ali (ne samo seks, mada on pre svega!) sa muskarcima imam poseban odnos. To je za mene tako uznemirujuce, da ja to dozivljavam kao jedan cudan a dobrodosao ventil za visak emocija i energije... Kao sto neko voli ekstremne sportove u kojima adrenalin prosto kljuca - tako i ja dozivljavam svakog muskarca - bas kao da mi je to, svaki put, prvi put! Prosto analiziram svaki sekund i imam stalnu potrebu da neprestano sebe ubedjujem, svake sekunde, da sam ja u sred najdubljeg tabua!.. i srce hoce da mi iskoci!... i od lepote poroka, i od saznanja da sam u odnosu sa muskarcem!
I mislim da biseksualnost u smislu kako je ja dozivlhjavam, sem sto je odlican ventil za visak emjocija i energije, on siri vidike, stvara interesantna poznanstva i dize umece ljubavi (seksa) na jedan visi, kvalitetniji nivo... Samo ako, kao ja, znas sta ti je zivotni prioritet (a to meni svakako nije odnos sa muskarcem!) i ako na nepostavljena pitanja ni ne odgovaras...
Znaci - ja nemam potrebu da se "konacno opredeljujem". Imam (lepu) zenu, uspesan brak, imam decka koji me prihvata takvog kakav sam, a supruga, pa nema potrebe da bas sve zna, nicim nije zakinuta - cak naprotiv!... i sta mi vise treba?...
I jos nesto. Ne stoji stav da samo visi nivo inteloektualnih sposbnosti vodi ka homoseksualizmu. Ja znam ljude na vrlo niskom intelektualnom nivou, koji su ipak homoseksualci. Kod njih je to objasnjivo jedino naslednim faktorom i uvodjenjem u taj svet jos kao deteta - pouzdano znam tave osobe..
Mislim da je radoznalost duha, spremnost ka eksperimetima, iskakanje iz sablona, zelja za dosizanjem necega dobro cuvanog kao duboka tajna.. sve to u idelanom spoju, u spoju kriticne mase, sve to vodi ka tome da covek bude bisksualan... O nama, koji smo zaista potpuno biseksualno opredeljeni, o nama se jako malo govori, ili po pravilu, u negativnom, u smislu kao: treba se konacno opredeliti... A ne priznaje se da je ovo u stvari nase potpuno opredeljenje!
"Promena" biseksualaca u, po pravilu, homoseksualce, samo je proizvod drustvene naopakie masovne psihologije, koja je u sustini primitivna. Primitivna u smislu da ne priznaje da postoje ljudi koji vole "i kruske i jabuke", sve je samo crno-belo, nista izmedju - pa ko izdrzi, ili ko dozvoli neopreznost da se otkrije u svojoj posebnosti...
Svaki dan sve vise i vise homoseksualnosti se otkriva svuda u svetu, zar to nije dokaz da je prirodno ? nije mi jasno zasto se toliko posvece paznja na necemu sto se nemoze izmeniti. Mozak Homoseksualaca je u svakom smislu mnogo vise razvijeniji od hedroseksualaca, o tome je dokaz homoseksualstva kod visoko obrazovanih pojedinaca. Pocnemo od Leonardo Davinci, tadasnjeg vremena a u sadasnje vreme , pogledajmo, Glumce, doktore, inzinjere i mnoge druge pojedince sa visokim obrazovanjem su Homoseksualci. Nije zbog toga sto zele, nego zbog toga sto ih je priroda takve dala ovom svetu. Ja smatram da se Homofobijanci pomire sa sudbinom i puste homoseksualce da zive svoim zivotom.
Uvek sam podrzavao i profesijonalno i u privatnosti odluku pojedinca koja je donesena na osnovu prirodnog osecanja. Imam duboko postovanje za sve Homoseksualce i Lezbejke i u svakom smislu imaju moju moralnu podrsku i pomoc na raspolozenje.
Pozdrav svima i razumnim i nerazumnim kao i svim stanovnicima Gay opredeljenja.
Jovan Mirkovic, Amerika