- 05 Maj 2006, 20:18
#492027
To sam ja. Glorija. Kako sam postao vozhach taksista?Well, veoma dobar eX prijatelj, vozach taksija (striktno je drzhao do toga da ga ne zovu taksista) mi je jednom u besu rekao - Hocces kurac, a? Idi na parking (nije voleo svoje kolege, a josh manje posao koji radi), pa nek te trpaju oni! Zhelim ti da shto vishe kuraca primish u ass. - Ta mu se zhelja i ostvarila... Milion puta me je pitao zashto sam tako dobar. Moj odgovor bi bio - Zato shto te volim. Ne mislis valjda da sam Kupidoinche?! Eto i ovog puta sam bio neka vrsta vile pa sam mu ostvaro zhelju (the dark side of pleasure). Jeb'o sam se sa chetvoricom taksista, zamalo na zadnjem sedishtu njegovog taksija. Bilo je to dobro iskustvo za mental. Naime, veccina njih samo predrkano izgleda, a u stvari su impotentni kreteni iz grupe po eX prijatelju nazvani pechenjara. Ovde ipak neccu o tome govriti... Ko se vozi u taksiju?
Jednom prlikom pre ovih deshavanja vozio sam se par sati u taksiju. Kako? Odakle mi novac? Moglo mi se! U prvih sat vremena pomislio sam da se u taksiju voze samo pederi (fairies) ili narko dileri (narko trafikante). U drugom satu sam shvatio da sam postavio potpuno pogreshnu dijagnozu. Vozli su se najhescce lokalni seljani i seljanchice. Gledano iz veselog ugla, ti seljani su opet bili potencijalni pederi ili od onih koji to nisu, ali vole izletishta. Pomalo podseccaju na sirovinu u donjem veshu sa mog desktopa, ali chak ni na njega (on je donekle lep), vishe su rumeni kao krv i beli kao sneg - Snezhanice koje vro chesto putuju sa ruljom patuljaka i negde zastanu da povrshe neki poso. U svakom sluchaju za svakog od njih, pametnom pederu trebalo bi u proseku trideset minuta do sat i po vremena da ga povali. Seljanchice - ta divna stvorenja! Oduvek sam palio na njih. Ucveljene, na relaciji pijaca - selo - lekar - selo - pijaca - selo - prva kosmshinica - groblje - selo i opet pijaca, dok njihova konverzacija uvek pochinje i zvrshava se sa ruckom ili opet prvom komshinicom (samo u ustima). Ponekad se proshiri na decu, unucicce i nespretnog muzha.
U veccernjim satima zastupljenije su mladje osobe kojima je prva i poslednja misao u glavi sex. Nadje se poneka starija gospodja chija pricha pochinje sa - Moj zhivot je tragedija... - a zavrshava se sa - ...kad sam bila u vashim godinama ja sam proputovala Evropu. Zivela sam kao carica dokle god mi muzh nije umro. Eh, deco, nishta vi ne znate! Moj zhivot je tragedija!
To sam ja. Glorija...
Jednom prlikom pre ovih deshavanja vozio sam se par sati u taksiju. Kako? Odakle mi novac? Moglo mi se! U prvih sat vremena pomislio sam da se u taksiju voze samo pederi (fairies) ili narko dileri (narko trafikante). U drugom satu sam shvatio da sam postavio potpuno pogreshnu dijagnozu. Vozli su se najhescce lokalni seljani i seljanchice. Gledano iz veselog ugla, ti seljani su opet bili potencijalni pederi ili od onih koji to nisu, ali vole izletishta. Pomalo podseccaju na sirovinu u donjem veshu sa mog desktopa, ali chak ni na njega (on je donekle lep), vishe su rumeni kao krv i beli kao sneg - Snezhanice koje vro chesto putuju sa ruljom patuljaka i negde zastanu da povrshe neki poso. U svakom sluchaju za svakog od njih, pametnom pederu trebalo bi u proseku trideset minuta do sat i po vremena da ga povali. Seljanchice - ta divna stvorenja! Oduvek sam palio na njih. Ucveljene, na relaciji pijaca - selo - lekar - selo - pijaca - selo - prva kosmshinica - groblje - selo i opet pijaca, dok njihova konverzacija uvek pochinje i zvrshava se sa ruckom ili opet prvom komshinicom (samo u ustima). Ponekad se proshiri na decu, unucicce i nespretnog muzha.
U veccernjim satima zastupljenije su mladje osobe kojima je prva i poslednja misao u glavi sex. Nadje se poneka starija gospodja chija pricha pochinje sa - Moj zhivot je tragedija... - a zavrshava se sa - ...kad sam bila u vashim godinama ja sam proputovala Evropu. Zivela sam kao carica dokle god mi muzh nije umro. Eh, deco, nishta vi ne znate! Moj zhivot je tragedija!
To sam ja. Glorija...