www.gay-serbia.com |
Članovi klizačkog kluba Zagrebačke pahuljice godinu dana maltretirali su svoju članicu dok napokon nije posustala i napustila sport koji joj je bio velika ljubav.
Deset godina njenog učestvovanja u timu nije sprečio njegove članove da ju brutalno ugnjetavaju, verovatno i iz kalkulacije vlastitog napredovanja, piše Jutarnji list, s kojim je 24-godišnja sportistkinja podelila priču. Podršku je imala od trenera Sare Perl, koja je podnela i službenu prijavu za polnu diskriminaciju, ali prijavu u klubu ignorišu već preko godinu dana.
Najgore je s njom postupala koleginica Buga Orban, tadašnja dokapiten, a današnji kapiten Pahuljica, ispričala je: „Za ovaj zlobni i ničim izazvani čin diskriminacije kriva je najviše Buga, zatim gospodin Davorin Orban (predsednik tehničke komisije kluba) kao konkretni kršitelji zakona, a zatim i klupski predsednik, gospodin Arnold Čada, koji je imao moć ispraviti nepravdu, ali se to nije udostojio. Gnusne napade na mene mogla je sprečiti i glavni trener Sandra Pavičić, no ni ona nije adekvatno reagovala na provokacije i napade koje su, uz Bugu Orban, ispoljavale i seniorke Lea Bušac i Nataša Bahat. Bahate verbalne napade i konstantni govor mržnje oterali su me iz kluba."
Homofobno nasilje izmenilo je život mlade sportistkinje, uskratilo joj sport kojem je posvetila pola svog života, i to povodom toga što je njena partnerka na svoj Facebook profil stavila njihove slike s Povorke ponosa u Zagrebu - najteže iz njene ispovesti zvuče reči da je „mislila da je Hrvatska moderna i otvorena država u kojoj se toleriše različitost."
Ljubav prema klizanju i podrška nekolicine pomogla joj je da herojski punih godinu dana živi uz doslovnu torturu. Uz navedenog trenera, koja je onda međutim otišla u Norvešku, podršku je kaže imala i od bivšeg klupskog predsednika Zorana Kovačevića i sadašnjeg potpredsednika dr. Josipa Feldbauera, dugogodišnjeg lekara rukometne reprezentacije. Međutim, u jednom trenu to više nije mogla podnositi, a navodi i kako su stigmatizovane bile članice kluba koje su joj držale stranu:
„Pokušavala sam izdržati, no iz poštovanja prema samoj sebi nisam više mogla, bilo je to prešlo sve granice. Veliku sam podršku imala i od trenera Sare Perl pre nego što je otišla u Norvešku. Ne smem zaboraviti ni trenera Danku Đurašević koja mi je takođe pokušavala olakšati muke. I neke druge devojke iz kluba stradale su u određenim trenucima samo zato jer me se nisu odrekle nakon što su svi saznali za moju seksualnu orijentaciju."