Balkan opasan za homoseksualce
U zemljama nastalima raspadom bivše Jugoslavije nije zabranjeno biti homoseksualac. Ipak, ko god u javnosti pokaže svoje seksualne sklonosti - mora da računa i na ozbiljne posledice. Koliko su homofobične te zemlje?
„Smrt pederima", „STOP gej paradi". U Beogradu su prošle jeseni na zidovima zgrada osvanuli brojni grafiti takvog i sličnih sadržaja koji su oslikali visoku dozu mržnje prema homoseksualcima. U poslednjem trenutku otkazano je održavanje beogradskog „prajda". Policija je tvrdila da u centru metropole ne može da garantuje sigurnost učesnika parade. Boris Milićević iz beogradske „Gej strejt alijanse" kaže:
„Srbija se, kao i veliki broj zemalja u regionu, nalazi u jednom post-ratnom stanju, predugo se negovala slika muškarca-nasilnika kao ideala, odnosno nasilja kao legitimnog sredstva za rešavanje problema i sukoba. To je nešto s čim se mora obračunati celo društvo. Žrtve takvog sistema vrednosti nisu samo gejevi i lezbejke, već i čitavo društvo."
Razlika među državama u regionu - ima
No, homoseksualci ne žive opasno samo u Srbiji. I u susednim zemljama, nastalim na području bivše Jugoslavije, nasilje prema pripadnicima te manjinske zajednice je česta pojava. Razlika u tretmanu gejeva ili lezbejki, kako pravno tako i u „svakodnevnom" životu ipak ima, naglašava Franko Dota, novinar i zagrebački aktivista za prava homoseksualnih osoba:
„To zavisi od stepena demokratije i evropeizacije u tim zemljama. U Sloveniji (članica Evropske unije, op.a.) će uskoro biti legalizovane istopolne zajednice, a tako će se definisati mogućnost sklapanja brakova i usvajanja dece. U Hrvatskoj (kandidat za članstvo u EU) već postoji Zakon o istopolnim zajednicama, tamo se održava Parada ponosa uz podršku predsednika u odlasku Mesića i niza drugih stranaka. U Srbiji postoje pokušaji, ali su do sada završavali praktično zabranom. U BiH, Makedoniji, Crnoj Gori ili na Kosovu, situacija oko prava homoseksualaca stagnira."
Boris Milićević iz Beograda kaže da donošenje zakona ne može mnogo toga da promeni:
„To nije dovoljno. Potrebno je sprovođenje zakona. Kao i u većini zemalja koje su na putu u EU, sprovođenje zakona je i u Srbiji veliki problem. Da bi se smanjila homofobija potrebno je učiniti mnogo više. Potrebno je raditi u medijima, školstvu, zdravstvu, u porodici, policija mora da napreduje, sudovi i tužilaštvo su jako neefikasni, znači ima puno posla."
Homoseksualnost je „bolest"
Kako pokazuju rezultati brojnih anketa, većina stanovnika regiona homoseksualnost smatra „bolešću". Velike crkve i religijske zajednice često šire takvo mišljenje. Uoči prošlogodišnjeg pokušaja održavanja beogradske „parade", Srpska pravoslavna crkva (SPC) je okupljanje gejeva i lezbejki nazvalo „sramotom". Kao jedina „normalna" veza dvoje ljudi još uvek se smatra odnos muškarca i žene.
Amnesti internešnel je u više navrata izveštavao o nasilju i pritiscima na LGBT-aktiviste (lezbejke, gej, biseksualci i transseksualci), te se žalio na nedosledno kažnjavanje počinilaca. Zbog atmosfere straha i verbalnih i telesnih pretnji, homoseksualci u regionu često o svojim problemima ne govore javno, čak ni sa svojom porodicom. Jedna lezbejka iz Mostara priča:
„Drugi misle da smo nas dve dobre prijateljice. Tako prikrivamo našu vezu. Jednog dana ću o tome popričati s mojim roditeljima, možda... ali za sada o tome ni ne razmišljam, takva je okolina."
Razloga za strah ima puno. U Sarajevu su nasilnici, među njima i vehabije, napali učesnike jednog kvir festivala i pretukli ih. Uzvikivali su da je „kazna" stigla „u Alahovo ime!"
Lakmus-test za ulazak u EU
Poštovanje manjinskih, u ovom slučaju prava homoseksualaca, za zemlje u regionu je lakmus-test za članstvo u Evropskoj uniji. A koliko test može biti ozbiljan, pre nekoliko dana na svojoj koži osetila je Hrvatska.
Evropski parlament je, velikom većinom glasova, podržao rezoluciju o napretku u pregovorima s Evropskom unijom, ali je u pismenom dokumentu izričito naglašena zabrinutost zbog negativnog raspoloženja prema manjinskoj populaciji homoseksualaca, za šta su dokaz „nedavni homofobični napadi na Gej prajd paradu u Zagrebu".
Deutsche Welle
"Obraz" i slicni primitivci koji nasilnicki bezobrazno zlopupotrblavaju simbole kulturnih dostignuca srpske duhovne istorije, zagadjuju nam okruzenje i ko neki balvani koji nemaju pojma zasto su tu, samo zato sto ih je neko tu oborio i ostavio, stoje nam na putu napretka u svakom pogledu...
Oni su protiv svega sto dise i mirise, raste, leti, cveta... samo da po cenu (tudjih!) rana i zivota odbrane svoju prostacku filozofiju zivota, jedino okruzenje u kojem je njihov primitivizam vrlina!...
Zato im put u Evropu i lici na isto ono na sta i Djavolu krst!... RASTKO
Kao prvo, oni "macho meni" koji jure za nama da nas biju, mislim da oni za nama jure duboko svesni (u dubini pomucene svoje svesti) da su oni u sustini duboko frustrirani time sto ne smeju sebi ptiznati da nam u stvari jako zavide na nasoj hrabrosti i sreci da svet oko sebe prihvatamo u svoj njegovoj lepoti i raznolikosti...i da umemo i da uzivamo u tome...
A zatim, i mi sami - nije hrabriji onaj ko tura prst u oko drugima, hrabar je onaj ko ume da se smireno i opusteno uklopi u svoje okruzenje. Zato bi i bilo u Beogradu na brdovitom Balkanu paravi prst u oko gej parada u ovo nevreme.. nevreme posle jos nezaraslih dusevnih rana proteklih nesretnih novobalkanskih ratova.. nevreme u kojem jos uvek jako vaznu rec imaju srpski macho meni sa zbunovimna pod pazuhima svojim...
I ja zaista ne znam sta bih dobio jednom gej paradom, sta vise nego i sada imam?... jer moj decko sasvim razume da mi je moja porodica i deca, da mi je to ipak prioritet, a jako mi je potreban neko ko razume da svoj vidak energije i emocija ipak moram sa nekim da delim... nemamo nameru da se javno na ulici ljubimo, moj decko i ja, jer obojica znamo tajnu da je tajna lepa i slatka dok je samo tajna...
Naravno, visi stepen tolerancije je i stupanje u zajednicki zivot sa istopolnom osobom. Znam ja to vrlo dobro, ali vrlo dobro znam i to da insistirati agresivno uparvo sada, na ovom nasem brdovitom Balkanu, samo moze biti kontraproduktivno... Treba mirno i kulturno pripremati se za sloobodu u svakom pogledu, koju nam donosi EU, ali treba i znati usmeriti svoju energiju, a ne rasipati je nepotrebno... RASTKO