www.gay-serbia.com |
|
|
Sadržaj: 1. Amazonke 2. Ganimed >> Amazonke Po izvornom starogrčkom mitu, Amazonke su pleme žena - ratnica, koje žive u matrijarhatu, dok u moderno doba ovaj motiv koriste feminističke i lezbejske spisateljice da bi opisale specifičan identitet i samosvojnu kulturu kao pandan patrijarhatu. Istorijski položaj Amazonki, bez obzira da li su zaista postojale u doba stare Grčke ili su fantastična tvorevina patrijarhalne imaginacije, ostaje predmetom akademske i feminističke rasprave, što pak nije sprečilo lezbejske feminističke krugove da u njima pronalaze snažne modele samoidentifikacije. Prvi put spomenute u Homerovoj Ilijadi (oko 750-700. god. p.n.e.), Amazonke su ušle u zvanične istorije i geografiju atinskog polisa, kao i u poeziju, slikarstvo i arhitekturu. Feminističke teoretičarke tumače ove mitove kao sredstvo za ostvarivanje plana kolonijalne ekspanzije patrijarhalnog društva stare Atine. Njima se ublažavao strah atinskih građana - muškaraca od moguće pobune među ''njihovim'' ženama i robovima, prikazivanjem atinskog junaka koji uvek ubija ili uzima za ženu ''varvarsku'', seksualno devijantnu Amazonku. Obnavljanje mita o Amazonkama na Zapadu, pogotovo u doba evropskih ''otkrića'' Novog sveta verovatno je inspirisano sličnim motivima. Small (1991) primećuje da su Kristofer Kolumbo (1451-1506) i drugi španski istraživači izveštavali o svojim susretima sa Amazonkama, dok Montrose (1991) ispituje interesovanje istraživača Britanske Imperije za Amazonke tokom vladavine Elizabete Prve (1558-1603). Uprkos dovođenju Amazonki u vezu sa patrijarhalnim mitom koje je sprovela istoriografija, savremene lezbejke identifikuju se u mnogome sa njima. Telo Amazonke upućuje na ženske osobine bitno drugačije od onih na kojima insistira dominantni kulturni model, kao što su, na primer, ''prirodna'' zavisnost od muškaraca i heteroseksualne porodice. Amazonka, shvaćena kao snažna, nezavisna ratnica, često je prikazivana kao atletska ili androgina figura i kao takva je suprotnost tradicionalnoj, pasivnoj ženstvenosti. Plemenski, nacionalistički aspekt klasičnog mita o Amazonkama takođe je pogodovao separatističkim predstavama o ''ženskoj identifikovanoj'' kulturi, razdvojenoj od muškaraca. Izraz ''amazonska nacija'' u širokoj je upotrebi od sredine sedamdesetih godina prošlog veka i opisuje lezbejsku potkulturu, time što je ekskluzivno ženska kultura Amazonki shvaćena kao istinski primer lezbejskog separatizma. Johnston (1973), u poslednjem poglavlju ''Pralezbejke i Amazonke'' sugeriše potrebu za ''povratkom na harmoniju poretka i biologije kroz prisećanje na žene - kraljice''. Mnoge autorke često opisuju svoju separatnu viziju kroz mitsku vezu između Amazonki i ostrva, ukazujući na potrebu odvajanja od dominantne kulture. Kvebečka spisateljica Nicole Brossard (1943- ) i francuska književnica Monique Wittig (1935- ) koriste ostrvo kao omiljenu metaforu u svojoj poeziji, dok pesnikinja Healy (1991) u svojoj pesmi ''Ovo mesto, u ime Kalifijino'' (This place named Califia) preuzima predstavu iz stare španske i američke mitologije o Kaliforniji, kojom vlada crna amazonska kraljica, Kalifija: ...to ostrvo, pluta kao krajevi nogu ispred osvajačke
vojske
Bibliografija: DuBois, Page. Centaurs and Amazons: Women and
the Pre-History of the Great Chain of Being. Ann Arbor: University
of Michigan Press, 1982. Iz: Lesbian Histories and Cultures: An Encyclopedia. Ed. Bonnie Zimmerman, New York and London, str. 26.27.
SLEDEĆA STRANA >>>
|