Put jedne majke od homofobkinje do aktivistkinje za LGBT prava

Antonina Jankovaja iz Ukrajine shvatila je kako je njen sin gej kad mu je bilo 19 godina. Nakon što je duže vreme bila šokirana, prestrašena i nesrećna zbog toga, danas je prava borbena aktivistkinja za jednaka prava tamošnje LGBT zajednice i članica organizacije Tergo koja jedina pomaže roditeljima i LGBT mladima iz Ukrajine, ali i Belorusije i Kazahstana.

"Danas smo jako bliski. Ne želim biti u strahu zbog toga što ga neko može pretući, što se lako može dogoditi u Ukrajini", govori o svom gej sinu Antonina Jankovaja koja je članica organizacije Tergo, koja je prva i jedina organizacija koja u Ukrajini pomaže roditeljima LGBT osoba, kao i onima koje su njihove porodice odbacile zbog njihove seksualne orijentacije.

Vaspitana kao homofobkinja, nije znala šta treba učiniti i kako se ponašati

Njen put od homofobkinje do aktivistkinje za LGBT prava bio je dug i težak, piše Kijev Post.

"Kad je počeo dovoditi svog dečka kako bi prespavao kod nas, bila sam izvan sebe. Nisam se baš lepo ponašala. Vaspitana sam kao homofobkinja. Mislila sam kako želi biti u trendu ili kako žele izgledati odraslije. Nije mi se to sviđalo i vređala sam ga", iskreno priča 63-godišnja Antonina. Suprug joj je preminuo nedugo nakon što je spoznala kako joj je sin gej i morala se sama suočiti sa svojim strahovima.

"Shvatila sam kako su u vezi i bilo me strah od toga šta će ljudi reći. Bio je to veliki šok za mene. Ne znaš šta ti je činiti, ne možeš to podeliti ni sa kim, postaješ besan, misliš kako je to tvoja krivica".

Nakon godina besanih noći i depresije pristala je na sinovljevu molbu posetiti Tergo. Otkriva kako su joj ta prva tri dana savetovanja u organizaciji promenila život.

"Mislila sam kako je reč o perverziji, no tamo su nam sve objasnili. Kako su rođeni s tim, kako im je to u genima i kako to nije ništa strašno".

Strah nakon raspada roditeljskih iluzija o savršenoj budućnosti

Antonina je sad već gotovo tri godine i sama članica organizacije Tergo i više ne strahuje od toga šta bi drugi mogli reći zbog toga što joj je sin gej.

"Vidim kako mi je sin puno bolje od brojnih heteroseksualnih muškaraca koje poznajem. Zaposlen je, kulturan, obrazovan, pametan i pun inicijative. Nemam se na šta žaliti", kaže uz osmeh.

Marina Didenko, psihološkinja koja sarađuje s organizacijom Tergo, kaže kako je slučaj ove majke tipičan, jer većina roditelja zamišlja budućnost svoje dece s postavkom kako su im deca heteroseksualna.

"I kad im se dete poveri kako je gej roditeljima se raspadne ta iluzija. Pojavi se strah, strah kako neće imati unučad. Strah od toga šta će ljudi reći", kaže Didenko.

Roditelji obično počinju osećati i krivicu misleći kako su mogli nešto učiniti ili ne učiniti, nešto što bi sprečilo njihovu decu da budu gej.

"Nakon što dođu kod nas na razgovore shvate kako su to sve zablude koje nemaju veze s realnošću", kaže.

Više od stotinu roditelja učestvovalo je do sada na događanjima i treninzima koje organizuje Tergo i njih više od 60 danas su aktivni članovi.

Ideja o osnivanju jedne takve organizacije pojavila se pre tri godine, otkriva jedna od osnivačica Tergoa Ana Medko. Njena kći koja je radila kao psihološkinja u nevladinoj organizaciji Gay-Alliance pozvala ju je na susret lezbejki.

"Tokom pauze za kafu užasnuto sam gledala u zglobove jedne devojke koja su bila omotana zavojima nakon pokušaja samoubistva. Roditelji su je se odrekli jer je lezbejka. Rekli su joj da bi bilo bolje da je umrla", ispričala je Medko koja je zbog toga bila šokirana i besna.

Udomila gej mladića kog su roditelji izbacili iz kuće

Izgubila je prvo dete i lekari su joj rekli kako nikad više neće moći imati decu.

"Jako sam želela imati decu i kad se Nastja rodila bila sam tako srećna, nikad ne bih marila zbog takvih stvari, da je ona lezbejka", kaže.

Iako je njena kći strejt Medko je udomila gej mladića kad su ga roditelji izbacili iz kuće zbog njegove seksualne orijentacije, a Nastja ga je dovela kući kako bi mu malo olakšala situaciju. On je sad već sedam godina kod njih i punopravni je član njihove porodice.

"I tako sam počela razmišljati kako mogu pomoći deci i roditeljima koji se nađu u takvoj situaciji, kako im pružiti sigurno okruženje, gde bi ljudi mogli naći podršku koju im ne pružaju roditelji i gde bi roditelji koji ne mogu prihvatiti svoju gej decu mogli potražiti pomoć", otkriva Medko.

Kaže kako im u Tergo ne dolaze samo majke, već i očevi, bake, dede, kao i braća i sestre.

"Tergo je jedina organizacija te vrste u post-sovjetskim državama. Dolaze nam ljudi iz čitave Ukrajine, kao i iz Belorusije i Kazahstana".

"Ne znam kako bi sve završilo da Tergo ne postoji"

Roditelji kod njih mogu naći odgovore na sva pitanja koja ih muče, razgovarati međusobno ili sa psihološkinjama. Izuzetno je bitno to što mogu videti kako nisu sami u tome, kaže Didenko.

Ta psihološkinja ističe kako je ukrajinsko društvo još uvek konzervativno, no vidljiva su i neka poboljšanja. Tako je početkom marta Tergo u saradnji s ministarstvom obrazovanja organizovao trening za nastavnike i školske psihologe.

Majka s početka priče, Antonina Jankovaja, kaže kako je ponosna što je deo organizacije Tergo. Učestvuje na predavanjima, konferencijama i pomaže u organizaciji.

"To je danas moj život. Ne znam kako bi sve završilo da Tergo ne postoji", kaže Antonina.