Popis stanovništva: samo 70 istopolnih parova u Hrvatskoj?
Državni zavod za statistiku danas je objavio treći krug rezultata Popisa stanovništva iz 2011. godine, a među ostalim, poznat je i broj osoba koje su se izjasnile da žive u istopolnim zajednicama.
Premda na stranicama Državnog zavoda za statistiku nema izdvojenog podatka o istopolnim zajednicama, već su one svrstane u istu rubriku s vanbračnim, na današnjoj pres konferenciji Marko Krištof, direktor Državnog zavoda, kazao kako je broj osoba koje, prema popisu, žive u istopolnim zajednicama - 140, odnosno svega 0,004 posto!
Podsetimo, to je prvi put da su se građanke i građani mogli tako izjašnjavati na Popisu stanovništva, što je isprva rezultiralo brojnim senzacionalističkim napisima te izazvalo brojne nedoumice, pa i strahove od zlouporabe podataka.
Može li nam ovaj podatak naškoditi?
No podsetimo i kako se na službenim stranicama Državnog zavoda za statistiku, zaštita individualnih podataka jamči Zakonom o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (NN, br. 92/10.), Zakonom o službenoj statistici (NN, br. 103/03. i 75/09.) i Zakonom o zaštiti osobnih podataka (NN, br. 103/03.).
Uprkos tome, čini se da mnogi među nama državi - ne veruju.
Zašto je to tako i može li ovaj (porazan) podatak koji je svetlo dana ugledao baš sad, dok se priprema Zakon o životnom partnerstvu i prebrojavaju potpisi inicijative "U ime obitelji" koja u Ustav želi uneti definiciju braka kao zajednice žene i muškarca, negativno uticati na donošenje Zakona i budući zakonski status LGBT populacije u Hrvatskoj, porazgovarali smo s koordinatorom udruženja Zagreb Pride, Markom Jurčićem.
Kazao je kako je čak "pozitivno iznenađen" da se i toliko osoba tako izjasnilo: "Kako se neko uopšte može povezivati uz instituciju 'istopolnih zajednica' kad se ona ne može registrovati i kad ono malo prava koju ta institucija nudi, parovi ne mogu niti iskoristiti? Kao što znamo, jedina dva prava koja Zakon o istopolnim zajednicama reguliše jesu izdržavanje partnera i podela zajednički stečene imovine. To su prava koja parovi mogu zatražiti tek nakon 'rastave', tačnije, za vreme trajanja istopolne zajednice ne postoje nikakva prava. Razlog da u Hrvatskoj 70 parova smatra da su u istopolnoj zajednici leži samo u tome što institucija koju je zakonodavac doneo pre 10 godina ne funkcioniše i stoga ne zaslužuje postojati pa je, zaključno, potrebno naša prava urediti na bolji i ozbiljniji način."
Novi razlog za donošenje kvalitetnog Zakona o životnom partnerstvu
Shodno tome, smatra kako je upravo ovaj podatak argument za donošenje kvalitetnog Zakona o životnom partnerstvu, jer se postojeći očito ne primenjuje: "Znamo da pred hrvatskim sudovima nema utvrđenja istopolne zajednice, barem ne da nam je poznata. Postojeći je zakon loš i zaslužuje da se stavi van snage te zameni onim koji se može sprovoditi."
Istopolne zajednice uporedio je s vanbračnim: "Izjašnjavaju li se hetero parovi koji su skupa više od tri godine da su u vanbračnoj zajednici? Većina verovatno ne, posebno ako nemaju decu, no kad žele ostvariti određena prava imaju dve mogućnosti - mogu se venčati ili pozvati na Obiteljski zakon i formalno izjasniti da su u vanbračnoj zajednici. Primera radi, ako trebaju odlučiti o nekim bitnim stvarima vezanim za zdravlje vanbračnog druga ili recimo naslediti njegovu penziju u slučaju smrti, mogu reći da su partnerov vanbračni drug i tako primera radi ostvariti pravo poseta u bolnici dok je na intenzivnoj nezi ili naslediti njegovu imovinu ili penziju. Kako onda uopšte možemo očekivati da parovi istog pola uopšte imaju svest o tome da čine istopolnu zajednicu koja zakonski ne pruža apsolutno nikakva prava?