Oni koji su marširali za prava svih nas znajući da im prijeti nasilje

Unatoč zabrani, u subotu je održana beogradska Povorka ponosa u sklopu Europridea. Nasilja je bilo, no policija je uspjela spriječiti veće incidente pa je Povorka ipak sretno stigla do krajnjeg odredišta.

Povorka ponosa u zadnji je čas dobila zeleno svjetlo od srpske premijerke Ane Brnabić nakon subotnjeg sastanka na kojem su je europski dužnosnici podsjetili na obećanje iz 2019. Naime, te je godine premijerka Brnabić Europskom pride udruženju potvrdila da srpska Vlada podržava kandidaturu Beograda za domaćina Europridea i njezinu predanost borbi protiv diskriminacije.

Europride je, tako, započeo, premda je odlučeno da će se kretati izmijenjenom rutom. Brnabić je zajamčila da će na ulicama Beograda svi biti sigurni, a u Povorci je sudjelovala njezina partnerica Milica Đurdić. Dodala je da Povorka odobrenje nije dobila zbog Europske unije, već zbog srpskog naroda i regije.

Kratka šetnja i incidenti

Očekivano, Europride popraćen je nizom nereda. Desničarski prosvjednici divljali su, napadali policiju bakljama i topovskim udarima, udarali pripadnike povorke šakama, a novinare gađali bocama. Gazile su se dugine zastave, puštala ruska himna, a povorci se vikalo da je neprirodna.

Oboružali su se sjekirama, dimnim bombama i noževima; lopatama, letvama, palicama. Ipak, 5200 policajaca bilo je previše da bi uspjeli ugroziti sudionike Pridea. Uhićena su 64 prosvjednika, među njima izopćeni pravoslavni monah, dok su monahinje izjavile da je Povorka ponosa "atak na pravoslavlje".

Naposljetku, Povorka je uspješno došla do stadiona Tašmajdana gdje se održao veliki koncert. Brnabić je izjavila kako je ponosna što je Srbija dokazala da poštuje svačija prava i da za vrijeme 130 događaja u sklopu Europridea nije bilo nikakvih incidenata.

No, ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin izjavio je da Povorka nikad nije bila odobrena, već ju je "policija samo čuvala dok ne stigne na koncert". Srpski su, pak, mediji oduševljeno javljali kako je Beograd sad uz bok drugim europskim prijestolnicama. No, kad se sve sabere i oduzme, ako je vjerovati Telegrafu, sama šetnja trajala je 12 minuta.

"Nismo imali onaj sretan osjećaj Prajda"

Za komentar smo pitali i grupu prijatelja iz Zagreba koja redovito sudjeluje u regionalnim Povorkama ponosa.

"Čim smo došli u Beograd, primijetili smo jako puno policije u cijelom centru. Svi su komentirali, 'Ma sutra će sve biti zatvoreno zbog utrka formula i ovih pederčina'. Kako imamo prijatelje u Beogradu, pitali smo je li pametno ići, ali oni su bili jako opušteni i nekako nisu radili big deal oko toga kao što je bio u medijima, u smislu da ih nije bilo strah sudjelovati. Samo su nam savjetovali da se normalno obučemo i ne ističemo previše, haha.

Na kraju je kiša pljuštala cijeli dan pa su skratili rutu, bilo je jako jako puno ljudi pod kišobranima pa nismo mogli čuti govore, a i brzo smo otišli. Kasnije je bio veliki party na tom stadionu, ali čuli smo od prijatelja da su neki idioti uspjeli ući, derati se i pljuvati po ljudima, ali su ih zaštitari vrlo brzo maknuli. Ali, iskreno, nismo imali onaj sretan osjećaj Prajda jer su neredi počeli prije Povorke, a policajci su bili baš HC opremljeni pa je to tužno vidjeti, ali dobro, na to smo svi navikli. Danas kad smo komentirali, zaključili smo da je bilo nereda, ali složili smo se da smo očekivali i gore."

Na kraju dodaju kako valja čestitati hrabrim organizatorima i sudionicima Povorke ponosa koji su marširali za prava svih nas znajući da im prijeti nasilje. Policija je napravila dobar posao, no teško je pohvaliti srpske institucije koje bi Pride zabranile da se, kao uvijek, nije umiješala Europa.

"Prajd bi bio brojniji da Srbija nije skrenula toliko udesno"

Za svoje misli o Europrideu u Beogradu zamolili smo i Helenu Vuković, izvršnu direktoricu organizacije L*-Communio i članicu odbora EL*C. Vuković kaže kako nažalost nije mogla sudjelovati u povorci jer na poljsko-ukrajinskoj granici pomaže LBQ ženama izbjeglicama iz Ukrajine u sklopu Euro Lesbian Community (EL*C). Tamo od ožujka imaju sigurne kuće za prihvat LBQ žena iz Ukrajine i njihovu relokaciju u zemlje EU gdje će započeti novi život.

"Ovo je najbrojniji prajd dosad, usprkos kiši i zabrani koja to na kraju nije bila. Bio bi brojniji da Srbija nije skrenula toliko udesno i da stranke koje su jedva prešle cenzus nisu dobile medijski prostor i svakodnevno nas bombardirale kroz nacionalne medije o tradicionalnoj obitelji i razne litije (crkvene procesije) kojima su šetali tjednima prije i plašili narod kako će im LGBTI osobe zaraziti djecu i kojekakve gluposti. Prajd je ipak održan, ali ostaje gorčina u grlu, a to je što je zapravo postignuto, osim što smo se po tko zna koji put osramotili pred civiliziranim svijetom i što su sponzori zadovoljni jer su uložili novac."

Dodaje kako bi mogla još štošta reći, ali ne želi kvariti ukupnu sliku koja je jučer iz Beograda otišla u svijet.

"Uvijek neko sa strane može pričati i komentirati kao ona dva starca iz Muppet Showa, ali treba odati priznanje armiji mladih ljudi punih energije i entuzijazma, koji su posljednjih mjeseci davali i više od sebe da cijela stvar uspije. Zato njima odajem priznanje i, kao što je pokojni Tito govorio, zemlja koja ima takvu omladinu, ne treba se brinuti za svoju budućnost", završno poručuje Vuković.

Piše: Andrea Jović

*Tekst je prenet sa portala Crol