Kako se odupreti homofobiji u društvu
Poslednjih nedelja se u srbijanskoj autistično-konzervativnoj javnosti pojavila zanimljiva tema ponajviše vezana za legalizaciju homoseksualnih brakova i mogućnosti da istopolni parovi usvajaju decu. Bilo je zanimljivo pratiti "istupe", to jest izvale predstavnika srbijanske političke "elite". Osim sveopšte prisutnog neznanja, i ovog puta je demonstrirano koliko je naša "politička elita" fobična. Mnoge stranke su, da bi još uvek deklarativno ostale demokratske, davale neutralne izjave, dok su predstavnici nekih drugih govorili o homoseksualcima kao o "tome" ili "onome" te ga nazivali "nastranošću". Zanimljivo da iste te stranke ne smatraju nastranošću fizičke napade, vreðanja i pljuvanja po novinarima i običnim graðanima, diskriminaciju po svim osnovama, pa čak ni ubijanje ljudi uz blagoslov sveštenika.
Najviše iznenaðuje da je na sve spomenuto izostala reakcija "radikalno reformskih graðansko-liberalnih političkih snaga", koje se predstavljaju kao zaštitnici svih ljudskih prava i borci protiv diskriminacije. Jedna od retkih osoba na našoj javnoj sceni koja je ikada reagovala na napade na homoseksualce u Skupštini bio je Goran Svilanović. Od ostalih predstavnika ove političke orijentacije/grupacije uglavnom se ne čuje nikakav komentar, ili se nažalost ti stavovi ni u čemu ne razlikuju ili jako malo razlikuju od stavova desnice. Jedan bivši potpredsednik Vlade, koga je neko nekada nazvao homoseksualcem, već nekoliko godina samo priča o tome kako on to nije. Kao da je biti gej nešto loše. Niko se toliko nije branio čak i od napada da je korumpiran (čitaj: lopov, kriminalac). Postavlja se pitanje da li bi se isti bivši potpredsednik Vlade toliko branio od toga da nije npr. Albanac, Bošnjak, Hrvat ili Šveðanin da ga je neko tako javno okarakterisao. Ovakvim nesmotrenim ponašanjem se još više produbljuje homofobija u našem društvu.
Za razliku od seniorske političke "elite", grupa mladih ljudi iz regiona okupljena oko Graðanskog omladinskog saveza (GOS), to jest omladine GSS, Mladih liberala BIH uz podršku norveške Liberalne omladine organizovala je nedavno seminar Liberalne afirmativne akcije vezane za GLBT (gay, lesbian, bisexual, transgender) prava i liberalni feminizam.
U toku seminara se otvoreno debatovalo o svim temama vezanim za problem diskriminacije GLBT osoba. Zaključilo se, naravno, za razliku od main-stream stava u regionu, da GLBT ljudi nisu ni "ono" ni "to", već obični i normalni ljudi, naše komšije, prijatelji, roðaci, braća i sestre, kao i članovi stranaka i parlamenta, te da je potrebno da se njihov položaj u društvu poboljša. Posebno je naglašeno stanovište da gej ljudi ne traže nikakva posebna prava, već isključivo jednaka prava, kao što ih imaju i svi ostali graðani. Prilikom rasprave o usvajanju dece od strane istopolnih parova, insistiralo se na tome da se seksualna orijentacija ne može preneti niti promeniti tako što se vidi ili nauči od nekoga, pa ni od dvojice očeva ili dve mame. Kao primer tome, u jednoj od radionica zatraženo je od učesnika da pokušaju da bar zamisle da promene svoju seksualnu orijentaciju, što se naravno pokazalo neuspešno, i završilo sa zaključkom da se seksualna orijentacija bilo ona homoseksualna ili heteroseksualna ne može promeniti pod nečijim uticajem ili na nečiji nagovor, već je to nešto sa čim se čovek rodi, pa samim tim je i prirodno. Kao liberalna afirmativna akcija za dalji rad u regionu, predložen je koordiniraniji rad liberalne omladine i stranaka na stvaranju povoljnijeg okruženja za život GLBT osoba, kroz edukativne kampanje i kroz zakonsku formulaciju iznetih predloga, te praćenje da li se dobre zakonske odredbe u praksi i sprovode.
Skup o Liberalnoj afirmativnoj akciji pokazao je spremnost progresivnih mladih ljudi da svoju sudbinu i svoje živote uzmu u svoje ruke. Verujem da bi i cela zemlja i region bolje funkcionisali kada bi se više političko svesnih i mladih ljudi aktivno uključilo u participaciju u vlasti.
Autor je član Glavnog odbora Graðanskog saveza Srbije i član Graðanskog omladinskog saveza