Izvještaj o stanju ljudskih prava seksualnih i rodnih manjina u Republici Hrvatskoj u 2003. godini

Uvod

Stanje seksualnih i rodnih manjina u RH u 2003. godini u velikoj mjeri se poboljšalo u odnosu na prethodnu 2002. godinu.

Najveći pomak u zaštiti prava seksualnih i rodnih manjina dogodio se upravo u sferi zakonodavstva, koje je po prvi put eksplicitno prepoznalo seksualnu orijentaciju kao zaseban identitet podložan specifičnim oblicima diskriminacije.

Kroz javne istupe predstavnica i predstavnika nevladinih organizacija i osoba iz javnog života povećala se društvena svijest u Republici Hrvatskoj, pa je samim time došlo i do smanjenja diskriminacije u odreðenoj mjeri.

Zakonodavstvo

Antidiskriminacijske odredbe koje zabranjuju bilo koji oblik diskriminacije temeljen na činjenici seksualne orijentacije osobe ugraðene su u sljedeće zakone:

Zakon o radu

Zabranjuje se izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli na temelju spolnog opredjeljenja. Diskriminacija je zabranjena u odnosu na:

* uvjete za zapošljavanje (uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata za obavljanje odreðenog posla u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije),

* napredovanje na poslu, pristup svim vrstama i stupnjevima stručnog osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,

* uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, uključujući jednakost plaća,

* otkaz ugovora o radu,

* prava članova i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uklju­čujući povlastice koje proizlaze iz toga članstva.

Posebno pozdravljamo odluku zakonodavca da uvede pojmove izravne i neizravne diskriminacije, koji proširuju opseg zaštite od raznih oblika diskriminacije.

Zakon o ravnopravnosti spolova

Zakon zabranjuje diskriminaciju na temelju spolne orijentacije kao i poticanje druge osobe na diskriminaciju. Ovaj zakon takoðer zabranjuje javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.

Izražavamo žaljenje što odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova koje se odnose na medije nisu ugraðene u novi Zakon o medijima. S obzirom da se očekuje kako će, zbog proceduralne pogreške, morati ponovno proći saborsku proceduru, apeliramo na Ministarstvo kulture i Hrvatski sabor da Zakon o medijima usklade s odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova.

Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju

Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrðuju postupak odabira pristupnika/ica za upis na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika/ica bez obzira na seksualnu ori­jentaciju.

Kazneni zakon

Izmjene i dopune kaznenog zakona trebale su unijeti kaznenu odredbu za one koji/e proizvode, prodaju, uvoze ili izvoze, putem raču­nalnog sustava ili na drugi način čine dostupnim javnosti ili u tom cilju posjeduju u većim količinama promidžbeni materijal kojim se veličaju fašističke, nacističke ili druge totalitarne države, organizacije ili ideologije koje zagovaraju, promiču ili potiču mržnju, diskriminaciju ili nasilje prema bilo kojem pojedincu ili skupini na temelju razlike u seksualnoj orijentaciji.

Ustavni sud Republike Hrvatske poništio je izmjene i dopune Kaznenog zakona u cijelosti zbog pogreške u proceduri donošenja Zakona, tako da je i dalje na snazi Kazneni zakon koji ne prepoznaje seksualnu orijentaciju kao zaseban identitet podložan diskriminaciji.

Naše udruge izražavaju veliku zabrinutost zbog činjenice da Kazneni zakon i dalje adekvatno ne štiti seksualne manjine, a posebno ih eksplicitno ne štiti od fizičkog nasilja. Naime, u nekoliko navrata smo upozoravali bivše Ministarstvo pravosuða, uprave i lokalne samouprave da se u članak 106. (uskraćivanje ili ograničavanje slobode ili prava čovjeka i graðanina utvrðene ustavom, zakonom ili drugim propisom) kao i u članak 174. (rasne i druge diskriminacije) Kaznenog zakon mora eksplicitno navesti i seksualna orijentacija. Nažalost, naši prijedlozi su odbačeni.

Time je i dalje otvoren prostor nasilnicima da ih se za nasilje prema seksualnim manjinama tereti samo zbog narušavanja javnog reda i mira, a ne i zbog otvorene mržnje prema seksualnim manjinama.

Zakon o istospolnim zajednicama

Ovaj zakon od posebne je važnosti za seksualne manjine u RH, jer se njime prvi puta regulira (a time i priznaje) činjenica istospolne veze, odnosno zajednice.

Donošenje ovog Zakona ocjenjujemo kao važan iskorak prema potpunom prestanku diskriminacije istospolnih parova. Važno je istaknuti da je ovdje riječ samo o ublažavanju diskriminacije homoseksualnih osoba, budući da su istospolni parovi stekli samo 2 od 27 prava (pravo na uzdržavanje i pravo na stjecanje zajedničke imovine) koja imaju bračni parovi. Pozdravljamo i jasne antidiskriminacijeske odredbe ugraðene u ovaj zakon. Ipak, u cjelini, ovaj je zakon tek formalni akt koji zahtjeva što bržu nadogradnju.

Suradnja s državnim institucijama i tijelima

Prilikom procesa lobiranja i provoðenja drugih aktivnosti naših udruga, dolazili/e smo u kontakt s raznim državnim institucijama i tijelima. Kvalitetna komunikacija uspostavljena je s Ministarstvom rada i socijalne skrbi, Vladom RH, Hrvatskim saborom, Saborskim odborom za ljudska prava, Saborskim odborom za ravnopravnost spolova, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom za europske integracije. Dakle, navedene su institucije/tijela imale otvorena vrata i sluha za potrebe seksualnih manjina.

Velikih problema u uspostavi komunikacije (tj. komunikacija nikada nije uspostavljena, unatoč našim nastojanjima) imali smo ponajprije s Ministarstvom prosvjete i športa. Na nekolicinu naših dopisa nikada nismo dobili nikakvu povratnu informaciju.

Ministarstvo se čak oglušilo i na naše molbe za sastanak s predstavnicima/ama ministarstva. Takvo ponašanje ocjenjujemo krajnje zabrinjavajućim, jer ignoriranjem potreba dijela graðanki i graðana bivše Ministarstvo kršilo je zakone RH i temeljne vrijednosti demokratskog društva. Komunikacija nikada nije uspostavljena niti s Ministarstvom pravosuða, uprave i lokalne samouprave, kao ni sa Saborskim odborom za obitelj, mladež i sport.

Mediji

U pravilu, većina hrvatskih tiskovnih i elektroničkih medija počela je pisati i izvještavati o pravima i potrebama seksualnih manjina na objektivniji način negoli je to bio slučaj proteklih godina. Tome u prilog ide i istraživanje Lezbijske organizacije Rijeka – LORI, koja je pratila rad pisanih medija u dijelu 2003. godine. Ipak, ovdje ističemo dogaðaje vezane uz medije koje smatramo da pridonose diskriminaciji seksualnih manjina.

Podsjećamo da hrvatska televizija i dalje ne želi emitirati spot Lezbijske grupe Lori Ljubav je ljubav, koji ima za cilj promicanje prava homoseksualnih osoba. Spot je na HTV-u pušten samo jednom prilikom, u emisiji “Nedjeljom u 2”, i to na vlastitu inicijativu i odgovornost urednika emisije Aleksandra Stankovića. Prešutnu odluku HTV-a da ne emitira navedeni spot ocjenjujemo kao grubu diskriminaciju seksualnih manjina u Hrvatskoj, jer se ne dozvoljava edukacija graðana/ki RH o problemima i pravima seksualnih manjina.

Nadalje, pozdravljamo odluku HTV-a da za vrijeme održavanja festivala “Queer Zagreb” izvanredno uvrsti u program emitiranje dva igrana filma koja se bave gej identitetima (“Prekrasna stvar” i “Zajedno sretni”), ali izražavamo zabrinutost činjenicom da su navedeni filmovi emitirani u kasnonoćnim satima, što daje poruku da je riječ o filmovima koji "nisu za svačije oči".

Nasilje i diskriminacija nad seksualnim i rodnim manjinama

Nasilje nad seksualnim manjinama i dalje je česta pojava u hrvatskom društvu. Oblici nasilja su različiti, od psihičkog, preko verbalnog do fizičkog nasilja. Stvaran broj nasilnih dogaðaja gotovo je nemoguće procijeniti, iz razloga što seksualne manjine i dalje imaju strah prijaviti doživljeno nasilje zbog stigmatizacije okoline. Naše su udruge upoznate s desetak fizičkih napada na gej osobe, od čega su samo dva napada prijavljena policiji. Nakon ovogodišnje povorke ponosa, verbalno je napadnuta voditeljica manifestacije “Zagreb Pride 2003”. Slučaj je prijavljen policiji koja je ulovila napadače. Ovaj je slučaj trenutno na sudu.

I dalje ostaje nejasno nasilje koje se dogodilo nakon završetka manifestacije “Queer Zagreb”. Naime, 1. 5. 2003. godine, prema izjavama policije, jedan je mladić provalio u prostorije Studentskog centra, u kojima se održavao dio programa “Queer Zagreba”, i polupao većinu invertara. Iako policija govori da nije riječ o pripadniku skupine skinheadā, niti da je napad bio motiviran činjenicom održavanja festivala “Queer Zagreb”, ostaju snažne indicije da je riječ o napadu povezanom uz spomenuti festival.

Zabrinjava nas i praksa da se nad mladim homosekusalnim osobama često vrši psihičko nasilje od strane roditelja, koji im zabranjuju izlaske ili uskraćuju materijalna sredstva.

Sanja Juras, koordinatorica Kontre

Dorino Manzin, predsjednik Iskoraka

Ovo je skraćeni izveštaj, ceo izveštaj možete pogledati na Vidi >> www.gay.hr