Ispovest nevidljivog geja
Ja sam gej, nevidljivi gej jer još uvek pripadam onima koji nisu vidljivo počeli da traže svoja prava, a to je zato što ne verujem u svoju državu i njenu spremnost da me zaštiti. A zaštita mi je potrebna. Osećam se ostavljen, a još češće okrivljen.
Okrivljen za kršenje sopstvenih prava. A nije li nam država neophodna, da umanji diskriminaciju jer je iskorenjivanje nemoguće. Ne, ovo ne znači da tražim posebna ili veća prava od onih koje uživaju svi građani.
Muka mi je od "stručnjaka" koji govore o kvarenju omladine, verskim vrednostima, lečenju, eheeej zaverama čak.
Eh da, drugi na listi od kojih mi se obrće želudac su političari koji i pored sve namere da ispadnu korektni, nenamerno nestručno odbacuju LGBT populaciju nepromišljenim izjavama. Onda osvanu dobro poznati hejterski transparenti i sve je opet dobro ukoliko neko ne bude i pretučen.
E država tada ne nudi partnerstvo, a autori mržnje daju zeleno svetlo svojim sapatnicima da se pređe sa reči na dela.
O ne, ne nadam se skorom pravu na slobodno okupljanje. Ubuduće će jedino biti još govora mržnje.
Iskustvo me je naučilo da se predrasude ipak ne mogu eliminisati samo promenom zakona, diskriminacija ne iščezava ni promenom vlasti. Svest ljudi se mora promeniti, a to će , sve su prilike, potrajati.
Ako se ipak okrenemo istoriji na koju se Crnogorci vazda pozivaju, Crna Gora ne pamti razdoblje mržnje, koliko je meni poznato. Ono što je crnogorska istorija zabeležila kada je u pitanju LGBT populacija je pre neka vrsta nelagode, ismejavanja ili čak sažaljenja. Prisutno je i neznanje, neshvatanje itekako, ali nema nikakvih tragova koji su nalagali linčovanje ili "istrebljenje".
No, mi ipak trpimo svakodnevne obračune ove ili one vrste.
A čini mi se da ni sa čim nije tako lako manipulisati kao sa mržnjom. Koliko samo korsiti od traženja i nalaženja "neprijatelja", od regrutovanja nezrelih glava da prete, da se late spreja i pesnica. No širenjem mržnje oni samo stavljaju štrik na svoju sopstvenu neefikasnost. U slučaju kada ih država ne kažnjava, jasno je da manjka političke volje da se problem uoči i reši. Ili postoji jasan interes da se huškačke pojave u društvu dešavaju! Ne znam to! Znam samo da ja do daljnjeg ostajem nevidljivi gej!
Tačno je i da malo toga menja, i te parade što su bile veliku su prašinu digle. I to mi je jako drago. Ako treba cela Srbija nek se zapali, ali ako će to učiniti da budem ravnopravan kao svako drugi. Tako jednostavno razmišljam. A i zašto bih filozofirao? Svi me odbacuju kad čuju da sam gay. Svi pričaju o meni kad čuju da sam gay. U redu neka pričaju. Ali to će doći i do nekog delikventa koji će me sačekati i ne znam kako me surovo izmlatiti i unakaziti.
Tada se zatvaraš u sebe od bojaznosti da će ti se nešto ružno desiti, postaješ deprsivan i izvšavaš suicid. Tebe više nema.
Ne znam ko je srećan tada, ali nema jednog mladog života koji bi možda pronašao lek, koji bi spasio bezbroj života, koji bi živeo i uživao,... E pa zbog toga da niko ne bi bio srećan što ne gleda drugačije od sebe treba da bude paradiranja svakojakog. Da se o tome priča naširoko i naveliko. Neka se zapali ceo Beograd i sve znamenitosti u njemu, za sve me baš briga! Ni mene niko ne sažaljeva, a i ne želim što, nemam nikog svog da me ceni kao zdravu ličnost. Svaka moja greška u tuđim mozgovima uvek ima argument,, Ma on je peder pusti ga."
Jel to znači da nema ništa drugo da radiš u životu sem da se kriješ i cmizdriš?
Milioni ljudi su živeli i umrli a da nikad nisu imali seks. Niti je ceo život zasnovan na ljubavi.
Zvuči okrutno, ali da, čovek jeste jači od svoje "prirode". Volja pobeđuje "srce", samo se trebaš potruditi i povući crtu. Ne vidim zašto ne bi mogao da živiš normalnim životom, da se oženiš, imaš decu, učestvuješ u pravoslavnim ritualima, itd.
Bottom line: ako je nešto gorko, ispljuni ga! Pa makar to bila i seksualna orjentacija.
ali mi nekako tekst ne nudi nikakvu novost, niti nov pogled na stare stvari, nikakvu analizu ili bilo sta osim neuredjenog kukanja (opravdanog doduse).
Od svega mi je, al nemogu nista promeniti, vecina je vecina ....
U drustvu, gde postenje i zivot ne vrede, ama bas nista, dzaba je ista reci ... :(