Originally posted by Egon
licno mene nervira Dorijan Grej (iako je potpuno imaginaran lik, mada i to nije sasvim tachno)
uvek sam mrzeo takve snobove ...
ali Henri Voton sa svojom perfidnoscu i obrazovanoscju mi je zato genije ....
Dorijan Grej je zapravo po meni olichenje onih svih
glupih ali lepih dechaka ( kojih i dan danas ima na tone)
na Picadilly Circle-u ili iz Bloomsbury kucje
(koja se desila dodushe par decenija kasnije)
Mene je opet fascinirao lik Dorijana Greja kad sam citala knjigu i gledala film. Meni je on olicenje vecine ljudi kada bi bili potpuno (surovo) iskreni. Ljudi nalaze smisao i van mladosti, sta ce kad im ona prolazi hteli ne hteli, pa je pametnije da nadju smisao nego da pate za mladoscu. Ili ne konzumiraju sve moguce poroke iz straha da bi propali, ili ne osvajaju sve privlacne im ljude iz straha da bi ih mogli povrediti. Naravno ljudi ce ubediti i sebe i druge da to nije istina, da oni imaju vrline, to im je deo prirode. Ali ja nesto slabo verujem u to, nekako mi je ta vrlina povezana sa strahom od kazne, ali naravno lepse je misliti da nije. Kada ne bi bilo razloga za strah, kada bi se sve lose desavalo nekom portretu a covek ostajao netaknut, bojim se da bi se mnogi opredelili da postanu Dorijan Grej.
"Moći će da slijedi svoju misao u najskrovitijim mjestima. Portret će za njega biti najmagičnije ogledalo. Kao što mu je otkrio sopstveno tijelo, tako će mu otkriti i dušu. A kada se zima spusti na sliku, on će još uvijek stajati na mjestu gdje proljeće treperi na ivici ljeta. Kada krv iscuri iz njenog lica i iza sebe ostavi blijedu masku krede s olovnim očima, on će zadržati sjaj momačkog doba. Ni jedan jedini cvjetak njegove ljepote neće nikada svenuti. Ni jedan jedini damar njegovog života neće nikada oslabiti. Kao grčki bogovi biće jak, hitar i radostan. Kao da je važno šta se dešava obojenom liku na platnu? On će biti čitav. To je sve..."