Originally posted by Inner-Smile
Ljubav je stav kad reshish da to shto osecash traje i stigne negde...e to negde je bitnije od ljubavi.
Nekako ljubav bolje osecam kroz patnju nego srecu, vremenom sam nauchila da ako krene da se dogadja a nema kuda da ide i nece nishta da stvori...okrenem joj ledja i pretvorim je u uspomenu, e to ti je stav.
Iskreno oduševljen ovim postom. Hvala ti.
Tako nekako i ja ose?am.
Po meni bi bilo ovako: potreban je tre?i transcendiraju?i element da bi ljubav stigla dalje od od obrasca panem et circenses(hleba i igara).
U nasu konacnu ljubav mora uci ona vecna neprolazna ljubav i time dva bica prevladavaju same sebe. Uranjaju ili urastaju u nesto sto prevladava ogranoicenosti ljudske prirode.
Znam da romanti?no zvu?i.
Originally posted by nsredphoenix
Ljubav je odnos izmedju dve osobe. I to je mesavina vise osecanja od zelje, radosti, ponosa, ... do usamljenosti, krivice, stida i ljutnje. Neka osoba ti se moze svideti zbog fizickog izgleda, odredjenih stavova, mozda te ipresionirala necim...
Da, slažem se. Samo "ništa uzaludnije od toga nego juriti za blagom koje koje vidimo u li?nostima ljudi u koje smo zaljubljeni" - Lorens Darel, rekla Klea- parafraza iz Aleksandrijskog kvarteta. Elem u vezi sa onim sto si dalje rekao da du?i?evski iskazano "sve što volimo stvorili smo sami". Ili na ovaj na?in da kazem: pre ili kasnije uvidimo da je li?nost praznina.
Srodnost dusa? Da, u to i dalje verujem.
Originally posted by nsredphoenix
Ne mozemo voleti nekoga sve dok ga dobro ne upoznamo,
Kao što rekoh: srodnost duša.
Originally posted by nsredphoenix
mozemo biti samo zaljubljeni u neku idealnu sliku o toj osobi.
Vidi, vremenom sam postao svestan toga. Da imam jednu sliku i da je ona idealizovana. Ali znam da je to samo ulepšana slika; volim je ali je ne brkam sa stvarnoš?u. To je nešto ?emu te nau?i i patnja kako bi rekla Inner smile.
Ipak ljudi se uvek mogu menjati - to je stvar koja je bitna. Dosta prilagoðavanja u ljubavi(stvar stava) i mogu da se prebrode krize. Naravno nije lako...