Gay-Serbia.com | Diskusije

Čarls Latvidž Dodžson nije bio Luis Kerol. Vraćao je sva pisma koja su mu stizala na to ime. A napisao je u toku života oko 100.000 pisama. Matematičar, logičar, đakon, mornar, prvi umetnički fotograf, ipak je najpoznatiji bio zato što je napisao dve knjige o doživljajima svojeglave i radoznale devojčice koja nam je svima poznata. Za one kojima nije knjige su se zvale "Doživljaji Alise u Zemlji Čuda" i "Istina o tome što je Alisa doživela iza ogledala". Kada je napisao dve knjige o doživljajima radoznale Alise, ovaj matematičar je (p)ostao hit. Toliko popularan je bio, da je kraljica Viktorija tražila da joj posveti njegovu sledeću knjigu. To je i uradio - doduše knjiga se zvala "Elementarni Traktat o Determinantama sa njihovim aplikacijama u simultanim linearnim i algebarskim jednačinama".

- Zašto je gavran isti kao i pisaći sto?
- Mislim da ću to odgonetnuti...
- ZAR MISLIŠ DA ĆEŠ TO odgonetnuti?
- Tačno tako.
- Onda treba da kažeš ono što misliš.
- I hoću. Na kraju krajeva, ja mislim ono što kažem...to je jedno te isto, zna se.
- Ni slučajno ne može biti isto! Onda možeš da kažeš i da je "Ja vidim ono što jedem" isto što i "Ja jedem ono što vidim"!
- Možeš onda da kažeš i da je "Ja volim ono što uzimam" isto što i "Ja uzimam ono što volim".
- Možeš još da kažeš da je "Ja dišem dok spavam isto što i ja spavam dok dišem!"...

Originally posted by Dante

Čarls Latvidž Dodžson nije bio Luis Kerol. Vraćao je sva pisma koja su mu stizala na to ime.

Tako i ja vraćam pisma koja mi stižu na Jukie

, ipak je najpoznatiji bio zato što je napisao dve knjige o doživljajima svojeglave i radoznale devojčice koja nam je svima poznata. Za one kojima nije knjige su se zvale "Doživljaji Alise u Zemlji Čuda" i "Istina o tome što je Alisa doživela iza ogledala".

Ona koju sam ja čitao zvala se "Alisa u svijetu sa onu stranu ogledala (i što je ona tamo vidjela)"

Alisa mi je uvek bila ogavna, nikada nisam razumeo fascinaciju istom. U lepom secanju mi je ostala samo ona trans kornjaca:dude:

`They told me you had been to her,
And mentioned me to him:
She gave me a good character,
But said I could not swim.

He sent them word I had not gone
(We know it to be true):
If she should push the matter on,
What would become of you?

I gave her one, they gave him two,
You gave us three or more;
They all returned from him to you,
Though they were mine before.

If I or she should chance to be
Involved in this affair,
He trusts to you to set them free,
Exactly as we were.

My notion was that you had been
(Before she had this fit)
An obstacle that came between
Him, and ourselves, and it.

Don't let him know she liked them best,
For this must ever be
A secret, kept from all the rest,
Between yourself and me.'

haha, al je neko istraživao.
Poslednje što sam očekivao je da neko oživi ovu temu:

I'd give all the wealth that years have piled,
the slow result of life's decay,
To be once more a little child
for one bright summer day.

pre par dana sam opet procitao Alisu i bilo mi zanimljivo da je ona prvo pomsilila za sebe da je Ada, a zatim Mabel.
adamabel > Adam Abel
:/ mozda samo slucajnost.

Vladimir Clavijo Telepnev

Alisa je kul. Baš.

Na današnji dan rođen je Džon Tenijel

[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2564775#p2564775]Rosmersholm napisao:[/url]

I'd give all the wealth that years have piled,
the slow result of life's decay,
To be once more a little child
for one bright summer day.

LIFE IS BUT A DREAM

A BOAT, beneath a sunny sky
Lingering onward dreamily
In an evening of July--

Children three that nestle near,
Eager eye and willing ear,
Pleased a simple tale to hear--

Long has paled that sunny sky;
Echoes fade and memories die;
Autumn frosts have slain July.

Still she haunts me, phantomwise,
Alice moving under skies
Never seen by waking eyes.

Children yet, the tale to hear,
Eager eye and willing ear,
Lovingly shall nestle near.

In a Wonderland they lie,
Dreaming as the days go by,
Dreaming as the summers die;

Ever drifting down the stream--
Lingering in the golden gleam--
Life, what is it but a dream?

Visoka trava zašušta joj pored nogu kada Beli Zec kroz nju protrča...prestrašeni Puh je pljuštao po obližnjem jezeru...čula je zveket šolja iz kojih su Martovski Kunić i njegovi prijatelji pili čaj, sedeći za užinom kojoj nikad nije bilo kraja, piskavi glas Kraljičin kako naređuje da se njenim nesretnim gostima odrube glave - još jednom je prasence kijalo na Vojvotkinjinom krilu, dok su oko njega leteli tanjiri i zdele i razbijali se u paramparčad - još jednom su Grifonom urilk, škripa Gušterove pisaljke po tablici i cviljenje prigušene zamorčadi ispunjavali vazduh i preplitali se sa dalekim jecajima nesrećne Lažne Kornjače.
Sedela je tako zatvorenih očiju i pomalo verovala da je i sama u Zemlji čuda, iako svesna da treba samo da otvori oči pa da se sve preobrati u svakidašnju stvarnost - trava će šuštati samo na vetru, jezero romoriti od trski što se u njemu povijaju - zveket šolja pretvoriće se u zveckanje praporaca na stadu, Kraljičini piskavi krici u glas pastira...a kijanje deteta, Grifinov urlik, i svi ti drugi čudni zvuci pretvoriće se (znala je to) u nerazuljivu buku uskomešanog dvorišta - dok će mukanje krava u daljini zameniti bolne jecaje Lažne Kornjače.
Najzad pomisli kako će ta ista njena sestrica postati jednom odrasla žena i u svim svojim zrelim godinama sačuvati bezazlenost i toplinu detinjeg srca. Kako će okupljati oko sebe drugu dečicu i dok im bude pričala mnoge čudne priče, možda čak i svoj davnašnji san o Zemlji čuda, kako će njihove oči zasijati i oživeti. Kako će se saosećati sa svim njihovim malim jadima i uživati u svim njihovim malim radostima, sećajući se svog vlastitog detinjstva i srećnih dana leta.