Majstor za skandale
Američki romanopisac Truman Kapoti poslednjih meseci ponovo je u centru pažnje, pre svega zahvaljujući filmu „Kapoti“ i sjajnom glumcu Filipu Simoru Hofmanu, koji je za naslovnu ulogu dobio brojne glumačke nagrade.
Pre svih „Oskara“ i „Zlatni globus“, nagradu američkog Udruženja filmskih glumaca, zatim nagradu BAFTA (Britanske akademije za film i TV)... Scenario Dena Futermana zasnovan je na knjizi Džeralda Klarka „Kapoti: Jedna biografija“, a film je odlično prošao i kod kritike i kod publike. Samo je glumac Hofmanovog kalibra ( „Sreća“, „Putevi slave“, „Noći bugija“, „Magnolija“) mogao da udahne život takvom američkom ekscentriku kakav je Kapoti bio. On je upotrebio sve svoje talente za bravurozno tumačenje lika književne zvezde koja je spremno odgovorila na „opijenost“ Amerikanaca slavnim ličnostima tako što je i sam postao jedna. Pokrivajući period u kome je Kapoti pisao svoje nonfikšn remek-delo, „Hladnokrvno ubistvo“ („In Cold Blood“), o brutalnom ubistvu kanzaške četvoročlane porodice Klater iz novembra 1959, film se bazira na odnosu izmeðu slavnog pisca i glavnog junaka knjige, Perija Smita, jednog od dvojice ubica. Originalno pisano za „Njujorker“ i objavljeno u četiri izdanja, kao nesumnjivo jedan od najvećih literarnih poduhvata, „Hladnokrvno ubistvo“ je predstavljalo najviši domet američkog novinarstva.
Otvoreno gej, Kapoti je bio čuven po svom piskutavom glasu, upadljivom oblačenju i gnusnim izmišljotinama o poznanicima i dogaðajima, jednako koliko i po svom literarnom opusu. Trideset šest godina održavao je intimnu vezu sa piscem Džekom Danfijem, premda su se obojica viðala i sa drugim muškarcima.
Bio je dugogodišnji prijatelj sa svojom komšinicom iz Alabame, Harper Li, kojoj je poslužio kao inspiracija za lik Dila u njenom bestseleru „Ubiti pticu rugalicu“.
Fasciniran pričom o ubistvu u Kanzasu, Truman je sa Lijevom otišao na mesto zločina, i tokom narednih nekoliko godina zbližio se sa svima koji su umešani u istragu. Pre objavljivanja knjige, Kapoti je bio dobro poznat u književnim i pozorišnim krugovima (iza sebe je imao izuzetno popularno delo „Doručak kod Tifanija“), ali ga je „Hladnokrvno ubistvo“ predstavilo i širokoj publici, nakon što je postalo meðunarodni bestseler.
Posle tog uspeha započeo je rad na knjizi „Uslišene molitve“ (Answered prayers) u kojoj je istraživao intimne detalje o svojim prijateljima. Naziv je preuzeo od izreke Sv. Tereze Avilske da uslišene molitve izazivaju više suza od neuslišenih. Objavljivanje prvih nekoliko poglavlja u „Eskvajeru“ 1975. izazvalo je veliki skandal. Čuvena kolumnistkinja Liz Smit pisala je: „Pisao je o onome što je znao, i što ljudi oduvek i očekuju od pisaca, samo nije sačekao da oni prvo umru.“ Nakon toga mnogi su mu okrenuli leða. Šokiran prvobitnim negativnim reakcijama (na ono što je mislio da će biti njegovo najveće delo), Kapoti se predao drogama i alkoholu, ostavivši delo nedovršeno. Preminuo je 29. avgusta 1984. u 59. godini života od predoziranja tabletama. Danfi je preminuo 1992. a dve godine kasnije njegov i Kapotijev pepeo razasuti su po jednom jezeru na Long ajlendu, u blizini imanja na kome su obojica imali kuće.