Zlostavljanje često - kazne uslovne
Nevladine organizacije pitaju ministra pravde Zorana Stojkovića zašto krivično delo
mučenje nije u Krivičnom zakonu
Beograd - Neophodno je da se krivično delo torture, mučenja, uvrsti u Krivični zakon
i da se ratifikuje Opcioni protokol za sprovoðenje Evropske konvencije protiv
torture - rečeno je na jučerašnjem predstavljanju knjige "Tortura u ratu, posledice
i rehabilitacija" koja je izašla u izdanju Centra za rehabilitaciju žrtava torture.
Najavljeno je da Nacionalni savet za pomoæ mentalno obolelim osobama završava izradu
zakonskog teksta o zaštiti mentalno obolelih osoba i da će se predlog uskoro naæi u
skupštinskoj proceduri.
Podaci o zlostavljanju u logorima
U knjizi "Tortura u ratu, posledice i rehabilitacija" koju je pripremio tim
stručnjaka različitih profila (urednici su Željko Špirić, Goran Knežević, Vladimir
Jović i Goran Opačić) objavljeni su dragoceni podaci o ratu u bivšoj Jugoslaviji i
njegovim tragičnim posledicama, broju žrtava, sa posebnim osvrtom na torturu u
logorima koje su imale sve zaraćene strane, kao i iskustva Centra u pružanju pomoći
žrtvama.
Iako je mučenje sankcionisano krivičnim delima zlostavljanja u službi, iznuðivanje
iskaza i nezakonito hapšenje, nepostojanje ovog krivičnog dela u Zakonu je problem,
a, takoðe, država ne ispunjava obavezu na koju je upozorio Komitet UN protiv
torture. Izmene Zakonika o krivičnom postupku unekoliko su smanjile slučajeve
policijske torture u pretkrivičnom postupku i istrazi, ali nema spektakularnih
rezultata, istakli su učesnici u raspravi. I dalje je policijska tortura česta i
uglavnom nekažnjena, jer se počiniocima izriču uslovne kazne, ili bezuslovne koje
omogućuju da počinioci ostanu u službi. Posebno je rasprostranjena u ustanovama
zatvorenog tipa, zatvorima i psihijatrijskim bolnicama, reèeno je.
- Nevladine organizacije koje se bave podrškom žrtava i prevencijom torture obratile
su se ministru pravde Zoranu Stojkoviću u vezi sa ratifikacijom Opcionog protokola i
očekujemo da će nam pojasniti stav države o tome, kao i razloge zbog kojih se
krivično delo mučenja ne unosi u krivično zakonodavstvo. Komitet protiv mučenja je
obavezao našu državu da inkriminiše krivično delo mučenja u punom tekstu koji je u
Konvenciji - istakla je Vesna Petrović, izvršni direktor Beogradskog centra za
ljudska prava.
Advokat Mojca Šivert podsetila je da su mučenje, nečovečno postupanje i ponižavanje
zabranjeni Ustavom i Poveljom o manjinskim pravima.
- Problem sa žrtvama torture je njihov strah da prijave ovo krivično delo zbog
mogućih posledica, ponovnog hapšenja, ili, ukoliko su zaista počinili krivično delo
da će im se dosuditi stroža kazna. Najčešće su žrtve torture lica diskriminisanih
nacionalnosti, pogotovu romske - rekla je Mojca Šivert.
Prema njenim rečima, postupak protiv počinilaca predugo traje.
- Od podnošenja krivične prijave do odluke tužilaštva da li će da preuzme gonjenje
po službenoj dužnosti proðe i godinu dana. Postupak pred prvostepenim sudom traje
par godina, a sve se završi uglavnom uslovnim kaznama. Zbog toga treba utvrditi šta
je krivično delo mučenje i uvesti strože kazne, s obzirom na to da su za krivična
dela koja su sada u Zakonu zaprećene kazne od tri meseca do pet godina zatvora -
ocenila je Mojca Šivert.
Vladimir Jović, psihijatar iz Centra za rehabilitaciju žrtava torture, naglasio je
da Centar nastoji da skrene pažnju javnosti na posledice svega što se dogaðalo u
Srbiji i bivšoj Jugoslaviji poslednjih petnaestak godina.
- Najteže su posledice torture prilikom zarobljavanja i u logorima; u Centar dolaze
pacijenti koji su preživeli mučenje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. To
su najèešæe izbeglice, što dodatno komplikuje njihovu sliku, osobe koje, iako su
godine prošle od njihovog traumatskog iskustva, pokazuju čitav niz psiholoških i
psihosomatskih tegoba. One najčešće imaju hroničnu formu i mogu da izazovu trajni
invaliditet. To katastrofično iskustvo uništilo je njihov psihološki život,
kapacitete za rad, ljubav, porodični život, imaju probleme u interpersonalnoj
komunikaciji i posledice njihove patnje se prenose na porodicu - rekao je Jović.
Goran Knežević, direktor Centra za rehabilitaciju žrtava torture, rekao je da je
kroz Centar u poslednje tri godine prošlo četiri hiljade pacijenata, od kojih je dve
hiljade dobilo stručnu pomoć.
- Centar pruža psihološku, psihijatrijsku i pravnu pomoć. Razvili smo i mobilni tim
koji je išao na teren i u nekoliko gradova Srbije formirali psihoterapijske grupe -
rekao je Knežević.
Žarko Petrović, advokat Komiteta pravnika za ljudska prava, konstatovao je da "u
odnosu nekih ljudi iz tužilaštava postoji vidljiva zadrška kada je reè o krivičnom
gonjenju policajaca protiv kojih su podnete krivične prijave za zlostavu u službi".
B. Tončić (Danas, 26/27 jun)
kraj