Bundesver: Biti vojnik i biti gej
Homoseksualci su do 1990. bili nepoželjni u nemačkoj vojsci. Važili su za lako "ucenjive". U međuvremenu su pravne norme postale liberalnije, tako da homoseksualac može postati i vojnik.
Udu Kapleru je dosta skrivanja. 44-godišnjak je padobranac u Bundesveru i - gej. U njegovoj kasarni to niko nije znao. Zato je Udo pre dve godine obznanio da je homoseksualac. Od tada se njegov vojnički život promenio:
"Ubrzo nakon što sam javno rekao da sam homoseksualac, dobio sam pismeno obaveštenje o tome da više ne „zadovoljavam" - bez ikakvog obrazloženja. Odjednom sam bio najlošiji vojnik".
Od najboljeg - preko noći postao najgori
Udo je bio među 20 odsto najboljih u njegovoj jedinici. Sada je na poslednjem mestu. Njemu je jasno kao dan - on je žrtva diskriminacije, jer se deklariše kao homoseksualac. Udo počinje borbu, odlazi kod poverenika za ravnopravnost i pobeđuje: brzopleta ocena njegovih sposobnosti je poništena.
Ali nije ostalo na tome. Iznenada su ga njegove kolege suočile sa teškom optužbom: seksualno zlostavljanje jednog vojnika. Ponovo se brani, uzima pravnog savetnika Bundesvera. Istraga je pokazala da su optužbe izmišljene. Pravni savetnik se pozvao na tzv "ukaz o seksualnom zlostavljanju". Potom je zabranjena svaka diskriminacija gej osoba.
I Bundesver se oglasio
Zvanično, Bundesver to podržava. O slučaju Kaplar pismeno se oglasio: "Od pretpostavljenih se traži da zahtevaju toleranciju kada je u pitanju seksualna orijentacija. Prestupi se ne mogu isključiti, ali neće biti tolerisani".
Toliko o teoriji. Slučaj Uda Kaplera pokazuje - zabrana diskriminacije još nije ušla u glavu nekim pretpostavljenima. To potvrđuje i 29-godišnji kapetan Per Ulman koji je i sam gej. Posebno naredbodavci moraju čvrsto postupati protiv diskriminacije, kaže Per. Takođe se nada da će ubuduće više vojnika otvoreno govoriti o svojoj homoseksualnosti. Do sada se o toj temi radije ćutalo.
A Udo Kapler je još uvek u Bundseveru, ali ne kao padobranac. Sada radi kao službenik. Srećan je sa svojim partnerom i ne mora da se krije. A na nov izveštaj o njegovom radu, još uvek čeka.
Deutsche Welle
Ja to najbolje mogu da kazem, jer sam kao bi osoba,a oficir u nasoj vojsci, najbolje iskusio sta zanci biti drugaciji, i to, srecom, ne na svojoj kozi.. Hvala Bogu, nikada nisam imao razloga da se u tom pravcu eksponiram na poslu jer sam svoje potrebe za "razlicitoscu" savim uspesno zadovoljavao u odnosima sa "civilima". Jenostavno, rampa na ulazu u kasarnu za mene je bila i rampa izmedju dva razlicita sveta...
Ali, imajuci i sam ta biseksualna iskustva, znajuci dobro koliko su ukusne "i jabuke i kruske", ja sam davao sve od sebe uvek da zastitim one "drugacije" u samoj armiji... Tako sam i kao staresina u radu sa vojnicima jasno dao na znanje da ne trpim nikakva "cackanja" onih za koje ostali vojnici misle da su "drugaciji", a i kada sam vodio klasu pitomaca jedne nase elitne akademije, u jednom slucaju kada se jedan moj pitomas neoprezno otkrio da je "drugaciji", ja san ucinio sve sto je u mojoj moci da to prodje po njega sto bezbolnije... A mogao sam to, jer sam u osnovi od onih bi, koji ipak misle da su zene esencija zivota, a ovo stalo.. hm.. samo je "zacin zivota".. pa zavisi ko kakve zacine voli... a o ukusima ne treba raspravlajti...
A Imao sam i jako opipljive dokaze da su i neke moje kolege, sa kojima sam bio, sticajem cudnih okolnosti koji nemaju nikakve veze sa mojim poslom, u intimnim, seksualnim, i to vrlo inrezivnim odnosima, dakle imao sam izuzetno opipljive dokaze da smi i mi, ljudi u uniformama, samo ljudi od krvi i mesa.. i emocija...
Uvek treba traziti profesijonalnu pomoc, ako je fobija u pitanju. Vreme ce sve svoje doneti, mora da se shvati da su i homoseksualci , deca bozja i da i oni trebaju da zive. Moram da naglasim, da su homoseksualci, bez ikakvog vredjanja, mnogo profesijonalniji u mnogim smislima od hedriseksualaca. Na visokim polozajima su homoseksualci u mnogim profesijama, zive veoma higijenicni zivot, znaju sta je zadovoljstvo i postuju prijateljstvo na iskrenoj bazi.
Divim se mnogima koje ja licno znam da su homoseksualci, u raznim profesijama. Uvek sam govorio i dalje govorim: Nikada ne treba ziveti na komplimente, psihicko opterecenje se mora osloboditi, jer je zdravstveno skodljivo za buducnost pojedinca. Treba biti ponosan na svoje odlucno opredeljenje i nikada se ne treba stideti zato sto si Gay momak ili Lezbejka zenska. Zivot mora da tece, bez obzira sta drugi misli. Mnogo se uradilo da se postuju prava homoseksualaca u svim profesijama, i dalje se radi u zaostalim drzavama kao sto je Srbija koja dozvoljava diskriminaciju protiv Gay stanovnistva. Nikada se nebi smelo dozvoliti slobodno diskriminativno delo protiv homoseksualaca. Homofobija je nesto sto se treba leciti, na mnogo vecem nivou od homoseksualstva.
Moja porukama, svima jeste: samo pomislite da vase dete jednog dana iskreno kaze svoje seksualno opredeljenje, sta bi onda kao roditelji ili kao prijatelji odlucili ?
U ovakvim slucajevima je najpotrebniji : Razum i nastavak postovanja koi je bio uvek prije nego sto se saznaje seksualno opredeljenje Voljenog/voljene.
Zelim uispeh svima koi strahuju da se izjasne o svojoj seksualnoj opredeljenosti.
Budite kurazni, tako mozete pobediti.
Budite ponosni , koste i sta ste !!!!!
Zajednicki u slozi cemo doci do svoga cilja, " SLOBODE".
Pozdrav, i razumnima i nerazumnima.