u kakvom ste odnosu sa svojim ocem? volite svog taticu? mrzite tog kretena? sažaljevate ga? nemate tog roditelja?
sva moja mržnja... potiče iz našeg odnosa. prezirem ga. poželim da pogine. tu i tamo mi ga bude žao... i tako. samo da se požalim
oh wait.
''
Poslato: 20 Jan 2011, 11:36
od castor
prepodne je ok
popodne bih mu razbio glavu
Poslato: 20 Jan 2011, 11:37
od bas bleu
my therapist and i are still working on that one
Poslato: 20 Jan 2011, 11:37
od acid drop
kad je trezan ok je
kad je letva razbila bih mu glavurdu
Poslato: 20 Jan 2011, 11:42
od elektron84
Moj se trudi da bude ok, samo sto mislim da mu bas i ne ide
Totalno smo razliciti i ne mozemo da pricamo a da se ne posvadjamo.
Zato ni ne pricamo
Poslato: 20 Jan 2011, 11:42
od Mars
Divan je i mnogo ga volim.
Ponekad samo imam osećaj da imam dva oca. To je zbog genetskog doprinosa babine familije i ume mučno da bude u pojedinim trenucima biti svedok i/ili akter tome kako se on jadan...kad protiv toga uspešno bori kad podlegne (nešto kao transformacije u vukodlake i vampire po aktuelnim glupim serijama)
Poslato: 20 Jan 2011, 11:45
od acid drop
e, da, kad je letva, onda počinje da razotkriva svoje najekstremnije političke stavove i tad bih mu iščupala jetru golim rukama.
Poslato: 20 Jan 2011, 11:45
od mish_beli
Glasala sam za "Ne poznajem ga"
Verovala sam da ga poznajem do neke 10. godine svog zhivota, ali onda je svojim odvratnim postupcima doveo do toga da zaboravim.
Izbrishem gumicom.
Kao da nikada nije ni postojao.
O odnosu prema majci, doduše, ali princip je isti...
Naravno, sve je to počelo s mojom majkom. Moja majka: Džudit Stolof Vajt,
takode poznata i kao Džud. Nimalo mračna. Ali, nije lako opisati je na papiru. Moja ljubav
prema njoj i moja mržnja prema njoj tako su zbunjujuce isprepletane da je jedva vidim.
Nikada ne znam ko je ko. Ona je ja i ja sam ona, i mi smo obe zajedno. Pupčana vrpca koja
nas vezuje nije nikada bila presečena tako da se zagnoji-la, istrulila i pocrnela. Baš taj
intenzitet potrebe jedne za drugom učinio je da se odričemo jedna druge. Htele bismo jedna
drugu da prožderemo. Htele bismo jedna drugu da ugušimo ljubavlju. Htele bismo vrišteći da
pobegnemo jedna od druge, u paničnom strahu, pre nego što se bilo šta od toga dogodi.
Erica Jong, "Strah od letenja"
Poslato: 20 Jan 2011, 11:55
od acid drop
ljudi, izgleda da mi je castor polubrat.
Poslato: 20 Jan 2011, 11:55
od ultraviolet
ne umem da ga ne volim, i 200 x sam rekla da je kreten, pa se 200x pokajala, pa opet rekla, pa se pokajala, pa ovo pa ono lihglhdlitjpč čudan odnos, čudan. čas je tatica, čas je gmaz debeli. ma isti smo /čak i hodamo isto, jebote/
uvrnuto.
al' jebiga, volem.
OT> moj otac ne pije, ne pusi i nikada nije udario ni sestru ni mene. jako nas voli, uvijek se trudio biti dobar otac i to je bio dok smo imali do 10 godina. nakon toga smo mi odrasli, a on nazalost nije, pa je to poticaj raznim tenzijama u nasem odnosu. danas smo i moja cetiri godine mladja sestra i ja daleko odgovornije osobe od njega s njegovih sezdeset godina. volim ga, ali mi ostaje misterij kako je moguce da covjek bude tako infantilan cijeli fakin jebeni fakin zivot. (o tome koliko to izludjuje mamu uopce ne bih. )
Žali se moja pre neki dan nešto na njega, i zaključuje: "Ma tog čoveka treba jednostavno odstraniti iz nervnog sistema."
Poslato: 20 Jan 2011, 12:39
od Srklet
moja je prije godinu dana nasla vrlo suvremeno rijesenje: kupila si laptop i sad sjedi u svojoj sobi i surfa cijeli dan kad dodje s posla. samo da ga ne mora gledati.
Poslato: 20 Jan 2011, 12:41
od Mars
Pita moj otac mamu gde da idu na letovanje. A ona mu kaže:
"Čoveče, shvati: meni treba odmor OD tebe, ne SA tobom."
Naravno, zajedno su bili...
Poslato: 20 Jan 2011, 12:48
od Srklet
moja teorija je da je u socijalizmu nastala jedna citava generacija nesposobnih muskaraca, o kojima se zapravo brinu njihove supruge. one su pak uspjele paralelno i raditi, imati karijere, kao i roditi djecu i spasavati obitelj od svoojih tupavih muzeva, ali su zbog mentaliteta vecinom nespremne na razvod.
tako da sve to izgleda smijesno, ali tim zenama su njihovi "karakteristicni" muzevi sjebali i zagorcali zivote.
moja teorija je da je u socijalizmu nastala jedna citava generacija nesposobnih muskaraca, o kojima se zapravo brinu njihove supruge. one su pak uspjele paralelno i raditi, imati karijere, kao i roditi djecu i spasavati obitelj od svoojih tupavih muzeva, ali su zbog mentaliteta vecinom nespremne na razvod.
tako da sve to izgleda smijesno, ali tim zenama su njihovi "karakteristicni" muzevi sjebali i zagorcali zivote.
imam kod kuće primer koji potvrđuje tvoju teoriju u potpunosti.
Poslato: 20 Jan 2011, 12:53
od Zonche!
Umreo.
Poslato: 20 Jan 2011, 12:54
od Orion
Oscilira. Uglavnom mi ga bude žao pa dolazi do tačke da ga mrzim ili sam u najboljem slučaju po sebe, ravnodušan. Ali opet čim dopuštam sebi da me toliko iznervira i razočara, verovatno nisam iako bih voleo.
Poslato: 20 Jan 2011, 12:54
od Srklet
@ acid drop: imam i ja, jel.
uostalom, ovo s laptopom je savrsen primjer: moja mama je s 55 godina odlucila sjesti prvi put za komp, otici na internet itd. i sad zena surfa ko zmaj. moj otac se pak plasi uopce dodirnuti laptop.
@mars: bez namjere da budem bezobrazan, meni se cini da bi tvoja mama ekšli trebala otici na odmor bez tvojeg oca. i vjerojatno bi joj bilo super.
Poslato: 20 Jan 2011, 12:59
od Mars
Ide ona i sama na odmor. Kao i on sam, bez nje.
A idu i zajedno.
A ta njihova peckanja koja sam ovde opisao...nikako ne treba donositi zaključke o njihovom odnosu na osnovu toga.
Poslato: 20 Jan 2011, 13:01
od Srklet
isprika.
Poslato: 20 Jan 2011, 13:04
od Mars
Ma na mestu sve
Što se tiče socijalizma kao generatora armija nemogućih muževa i unesrećenih žena...stvarno ne bih znao...
Sigurno je da je stepen trpljenja tada bio veći, ono oko mentaliteta...i da danas ima više razvoda nego onda...
''
Poslato: 20 Jan 2011, 13:28
od nsc
fali i opcija nista mi ne znaci - ravnodusan sam
kad sam sa njim ponekad mi je drag, ponekad davi, ali bez losih namera (85 god)
mogu danima da ga se i ne setim
isto vazi i za majku
Poslato: 20 Jan 2011, 13:36
od unic0rn
sasvim ok, sta znam.
taj standardni problem alkoholizma u oca je sam reshio, na nashu intervenciju da ce da leti iz kuce, tako da vec 7-8 godina najveci alkohol koji pije je bezalkoholno pivo.
on je prvi probio neprijatnu tisinu tokom mog outovanja i to mu nikada nece biti zaboravljeno.
sad trenutno umemo da se podzapamo jer je u krizi srednjih godina i to je presmeshno kad ti se otac ponasha klinachkije od tebe
opcija 1
Poslato: 20 Jan 2011, 13:42
od Anhedonie
Volim ga. Bas. On je jedna debela mica i tesko je ne voleti tog coveka.
edit: Al nije oduvek bio takav. Mica je postao tek nakon izliva krvi u mozak. Bio je jako blizu smrti, vecina doktora je i bila digla ruke od njega. A pre toga je bio pijandura agresivna, naporan, lazljivac i stvarno jedna odvratna, ljigava osoba.