Stranica 1 od 2

Kako nauchiti dete da uchi?

Poslato: 04 Sep 2008, 20:45
od reveal
...ili kako "naterati" dete da uchi.

Kako staviti detetu do znanja jednu tako ozbiljnu stvar kao sto je: "Moras da ucis inace neces imati neku sigurnost u zivotu...".

Kako ga zainteresovati za matematiku, fiziku, pesme, price, muziku...?

Naime, imam sestricinu kojoj je jaca strana nezainteresovanost. Jedva prolazi dobra u shkoli, a tek je shesti razred. Nista je neiteresuje osim neke dechije igre i sprdachine... :no:
Ne mogu to da razumem jer sam ja uvek ucila i imala sam odlicne ocene. Bilo me je sramota da dobijem trojku!

Pokusavala sam da joj priblizim matematiku, biologiju i ostale predmete... ali jednostavno je nezainteresovana. Nece da uci.

Poslato: 04 Sep 2008, 20:50
od bakalar
i mene interesuje odgovor na pitanje ...

mozda da krenes od osnove, a to je da niko ne zeli da radi nesto sto ne voli ...

Mozda nije kljuc u matematici, biologiji i sl.
mozda je interesuju neke druge stvari ... ?

Poslato: 04 Sep 2008, 20:50
od Zaljubljena
Joj, ni ja ne volim da ucim..
Nikad se nisam stidela svojih ocena..(bila sam vrlodobra uvek)

Mislm da ne mozes da nateras nekog da uci..
Mislim da nikog ni na sta ne mozes da nateras, ako on to nikako ne zeli...
Pokusaj da pricas sa njom, mada decu price ne zanimaju ... znam po sebi :P


Elem...srecno :D

Poslato: 04 Sep 2008, 20:52
od reveal
Pa interesuje je fizicko jedino.. to joj je i ujedno najlepshi predmet... :lol:

Ali svi smo mi u osnovnoj i srednjoj skoli morali da ucimo nesto sto ne volimo....

Poenta je da ona mora da shvati vaznost toga da uci. Kako postici to?

Poslato: 04 Sep 2008, 20:53
od KiWi

Deca nemaju predstavu o tome šta je dobro za njih i kako će se sadašnjost odraziti na njihov budući životni status.

Odgovor je jednostavan. Treba ih motivisati. Nikako kažnjavanjem u slučaju neuspeha (već dugotrajnim sadržajnim razgovorom), nego nagradom u slučaju uspeha.

Hint: Pre početa operacije "Motiviši svoju nejač" treba saznati za čim dete čezne ... najbolje ga kao nagradu upisati na neki popularni sport poput tenisa :tenis:

Poslato: 04 Sep 2008, 21:08
od Rei
Trebali su roditelji od prvog razreda da rade domaci sa njom. Jbg sad ce da bude tezhe. Treba joj pre svega objasniti zashto uchi, zashto je shkola znachajna u zhivotu, na nekom primeru. Ne mozhesh joj reci da uchi jer je to dobro i zavrshiti na tome.

To se radi od prvog razreda, jebiga. Ako je vec shesti razred, i ako je prepushtena sebi shto se uchenja tiche, pet-shest godina ona to radi kako ona hoce i kako je navikla, nece biti lako menjati te loshe navike.

Kljuch je uchiti sa njom. Roditelji trebaju svaki dan da sednu i uche sa njom, poshtujuci njen tempo i menjajuci ga vrlo polako kako bi mogla da se privikne. To nije neshto shto se radi mesec dana pa se ona 'nauchi da uchi' i gotovo.

Poslato: 04 Sep 2008, 21:18
od bakalar
Originally posted by reveal
Ali svi smo mi u osnovnoj i srednjoj skoli morali da ucimo nesto sto ne volimo....

Poenta je da ona mora da shvati vaznost toga da uci. Kako postici to?
Ja mislim da to ne mozes nekako isforsirati, eventualno da joj prosiris vidike tako sto ces joj ukazati na neke nove sportove, ponuditi joj da se trenira isti i sl. ... Naravno, ovo sve vazi u slucaju da ona nije svesna toga sto ces joj reci!

Zato pazi, da ako jeste(!), nemoj je daviti tim stvarima.

Ona ocigledno nema interesovanje za te oblasti, sto je njen izbor.
Ako je ona toga svesna, super! Pretpostavimo da je i zadovoljna !
Prosto, pusti dete da uziva, ako bude nekada shvatila ono sto ti sada smatras ispravnim (pod uslovom da si u pravu!), pretpostavimo da ce tada uzeti knjigu u ruke i poceti da uci, sto da ne :)


Ako pokusavas da joj priblizis gradivo, moj savet je da se trudis da stvari sto vise uprostis.
I da ih povezes sa nekim stvarima koje ona voli.
Kada se setim casova muzickog odmah mi je u usima neka klasicna muzika koju nam je nastavnica u transu pustala. Okej, ona to voli.
Ali nije to njenih licnih 45min slusanja muzike kojih joj se svdija :D
Mi, deca (a to i nije neka velika tajna) bi najradije prespavali taj cas!
A mogla nam je, svakako, pribliziti gradivo nekom muzikom bliskoj onoj koju smo tada slusali.


Takodje, pazi da je ne plasis sa nekim ne realnim primerima (cinis li joj time vise stete neko koristi ?), sto je cest slucaj kod roditelja. Izmisljanje nekih totalnih besmislica, kako bi (iskljucivo strahom!) dali povoda, deci da uce ...

Poslato: 04 Sep 2008, 21:26
od bakalar
Hm, kako vidim neki forumasi nesto drugacije razmisljaju o ovoj temi od mene.
Mozda sam i ja ne zreo ...

Anyhow, ako mi je necega muka, to su te izjave roditelja tipa: "Sve ce ti to jednoga dana trebati" i sl.
To jednom detetu, NISTA NE ZNACI! I izjava je previse banalna!
To je apstraktno(!) za nekoga ko nema uvid u stvari poput odraslih osoba.

Prosto, daj sve od sebe da joj priblizis tematiku (probaj da se setis zasto si ti imala interesovanja da ucis pa uporedi sa njenom situacijom, vidi sta nedostaje u njenoj) i nemoj forsirati to u beskraj (postuj njen stav da je nesto ne zanima, ne mora ona imati sve 5tice).

uh, naporna je tema :(

Poslato: 04 Sep 2008, 21:44
od Momo
Originally posted by reveal
Poenta je da ona mora da shvati vaznost toga da uci. Kako postici to?
Nikad nisam razumeo zasto je "vazno da se uci i bude dobar djak".
Pa ipak sam slusao svoju mamu i u skolu isao i bio dobar djak i dosao dotle da vanredno u toku studija zavrsavam srednju strucnu skolu jer od fakultetske diplome leba nema.
Da je srece da sam odmah nakon osnovne upisao neki zanat umesto gimnazije i da sam se zaposlio sa 18 godina... bio bi svoj covek a sad bi zavrsavao "bolonja kaubojske fakultete i visoke skole stukovnih studija" bez da me boli glava i da se smaram sa starim programom na propalom faksu sa cijom diplomom mogu dupe da obrisem kad je dobijem jer posla u struci nema.

Poslato: 04 Sep 2008, 21:54
od Momo
P.S. a da ne govorim o tome sto me je u skoli uvek zanimalo nesto drugo a ne ono sto se uci trenutno i sto me na faksu za svaki ispit zanima i privlaci literatura koja nije navedena i bla bla... valjda zato i studiram 100 godina :sigh:

Poslato: 04 Sep 2008, 22:33
od reveal
@ abcd - apsolutno se slazem sa tobom, u nacinu i postupku na koji treba da se radi sa detetom...
Ali ne znam da li znas koliko je tesko imati razgovor sa tinejdzerom, tj razgovor sa hormonima? :lol:
Nista ne slusa, drugarice, ludilo....

Poslato: 04 Sep 2008, 22:34
od reveal
@ Momo - A zasto studiras nesto sto ne volis? :puzzle:

Poslato: 04 Sep 2008, 22:51
od Momo
Originally posted by reveal
@ Momo - A zasto studiras nesto sto ne volis? :puzzle:
Ma volim ja tu materiju i sam sam sebi birao fakultet al se ispostavilo da mi ta diploma leba nece doneti kao sto mi ni gimnazija nije nista dobro donela osim gomile informacija o svemu i svacemu koje nikom zivom ne trebaju.

Redovno se desava da profe na raznoraznim fakultetima najvece muke imaju sa gimnazijalicima i da govore kako ce biti lakse onima koji se sa tom materijom nisu uopste sretali.

Skoro je moja drugarica nagovorila sestru da upise gimnaziju ("jer je to jedina skola u kojoj se stice pravo znanje") a nije ni svesna da joj je ucinila medvedju uslugu jer se ljudi u gimnaziji (posebno oni odgovorni) istrose i na studije dodju sazvakani.

E isto tako su se i u mojoj kuci "gajile prave vrednosti" pa sam i ja kao i moji preci zavrsio gimnaziju, cak sam to i hteo i trazio tad da upisem, al sam sad shvatio da sam se debelo za*ebo.

Poslato: 04 Sep 2008, 23:07
od Momo
Izvinjavam se sto sam tako rezigniram upao na temu. Naravno da ne mislim da je lose studirati ali sam protiv toga da se deci to servira kao jedini pametan/perspektivan potez u zivotu ( kad kazem "servira" ne mislim samo na prisiljavanja i uslovljavanja vec uopste na sirenje te ideje o "vaznosti da budes dobar djak" na bilo koji nacin).

Cini mi se da je bitnije uciti decu da budu snalazljiva u zivotu i podrzati ih da uce ili se bave onim sto vole.

Oko sebe imam toliko primera ljudi koji su se citav zivot zezali u skoli a sad su privatnici ili dobre zanatlije zadovoljne svojim poslom. Znam i one koji su studirali, zavrsili i isto tako prosperirali na poslovnom planu ali i jedni i drugi su sami birali cime ce se baviti.

Poslato: 05 Sep 2008, 00:09
od Rei
Originally posted by abcd
Anyhow, ako mi je necega muka, to su te izjave roditelja tipa: "Sve ce ti to jednoga dana trebati" i sl.
To jednom detetu, NISTA NE ZNACI! I izjava je previse banalna!
To je apstraktno(!) za nekoga ko nema uvid u stvari poput odraslih osoba.
Ahm, zato mislim da je kljuchno da se roditelji ukljuche u uchenje, umesto da samo poshalju dete da uradi domaci.
Pored toga shto je detetu lakshe da uchi kada mu neko neshto pokazhe, zblizhice se sa roditeljima i razviti zdrav odnos sa njima, a i prema uchenju, jer nece videti uchenje kao neshto negativno.

Poslato: 05 Sep 2008, 00:36
od Blady
Mozda da krenete da joj objasnjavate kroz neku igru...
Mislim da dosta zavii od gradiva, ili osobe koja objasnjava...
Nekad ucenje moze biti zaista igra :mucka:

Poslato: 05 Sep 2008, 07:02
od Orlando the Lady
Mi deca, na prvoj godini, organizovali smo sesije ucenja gde smo, izmedju ostalog, na akvarijum zalepili "Uci ili ribice umiru", na WC (ipak je najefektnija lokacija) "Uci da bi imao EUR", itd itd itd.

Ako se pocne u igri nekako lakse pada. :zvizdi:

Poslato: 05 Sep 2008, 08:27
od starky
Sve moze kroz igru,i sve se mora poceti na vreme...i mnogo truda i ljubavi.

Poslato: 05 Sep 2008, 09:03
od Val
Originally posted by starky
Sve moze kroz igru,i sve se mora poceti na vreme...i mnogo truda i ljubavi.
Zaboravila si razumevanje. :)

Poslato: 05 Sep 2008, 09:17
od starky
Originally posted by Val
Originally posted by starky
Sve moze kroz igru,i sve se mora poceti na vreme...i mnogo truda i ljubavi.
Zaboravila si razumevanje. :)
pa to se podrazumeva...ne bih ni radjala,a ni radila sa decom da nisam spremna za razumevanje.

Poslato: 05 Sep 2008, 09:21
od Val
Da, ti ne bi...

Poslato: 05 Sep 2008, 09:38
od anche
ja sam za umereno liberalan pristup :kafa:

preporuka: slobodna deca samerhila :cigareta:

Poslato: 14 Sep 2008, 01:44
od Tresh-grl
Ma nema shanse da je naterate ta ce sama da prouchi mozda u gimnaziji ili kasnije na faxu....u suprotnom joj sledi bedan posao,rano udavanje i slicno

Poslato: 14 Sep 2008, 01:53
od Zaljubljena
Ju, ja sam samo usla da proverim da tresh nije rekla da drogirate dete...














Salim se treshice...mislim ne salim se, ali nisam mislila nista lose :)

Poslato: 14 Sep 2008, 01:55
od Tresh-grl
Originally posted by B.
Ju, ja sam samo usla da proverim da tresh nije rekla da drogirate dete...














Salim se treshice...mislim ne salim se, ali nisam mislila nista lose :)
:lol:


:rafal:

pocece ta mala da se drogira ako ne bude imala nikakvih ambicija,videcete!

Poslato: 14 Sep 2008, 01:57
od Zaljubljena
Ma mozda se i prokurva... :lol:


Ja se izvinjavam autoru teme, ne mislim bas na to dete nego inace na decu sa nedostatkom ambicija :lol:
A ako se naljutite, ljutite se na tresh :lol:

Poslato: 14 Sep 2008, 07:59
od jukie
Originally posted by reveal
Naime, imam sestricinu
Šta o celoj stvari kažu roditelji deteta?
kojoj je jaca strana nezainteresovanost. Jedva prolazi dobra u shkoli, a tek je shesti razred. Nista je neiteresuje osim neke dechije igre i sprdachine...
Koliki joj je koeficijent inteligencije? Da li je 75-80?
Da li je disleksična? Da li ima hiperaktivnost ili neki sličan poremećaj?
"Jedva dobar školski uspeh" mi signalizira da joj ili mozak sporo ili defektno procesira informacije ili da je veliki disciplinski problem. Jako je teško postići "jedva dobar" školski uspeh ako se baš namerno ne trudiš. Npr. 12 predmeta, 9 dvojki, 3 petice (iz muzičkog, likovnog i fizičkog), to je već prosek 2.75 a da ne mora ništa akademski da uči, malo nešto crta, peva i skače i eto jedva dobrog uspeha.
Pokusavala sam da joj priblizim matematiku, biologiju i ostale predmete... ali jednostavno je nezainteresovana. Nece da uci.
Vidi gore.
Ali ne znam da li znas koliko je tesko imati razgovor sa tinejdzerom, tj razgovor sa hormonima? Nista ne slusa, drugarice, ludilo....
Luis Kerol reče: diži ruke od svega u sedmoj...
Originally posted by Momo
Skoro je moja drugarica nagovorila sestru da upise gimnaziju ("jer je to jedina skola u kojoj se stice pravo znanje") a nije ni svesna da joj je ucinila medvedju uslugu jer se ljudi u gimnaziji (posebno oni odgovorni) istrose i na studije dodju sazvakani.
Tačno, iz nekog razloga u gimnaziji se svi predmeti rade na fakultetskom nivou.
Originally posted by anche
ja sam za umereno liberalan pristup
preporuka: slobodna deca samerhila
Meni se ta knjiga uopšte nikad nije sviđala, jer je sa jedne strane promovisala potpuni haos bez ikakvog cilja, a sa druge strane mi je (verovali ili ne) delovala znatno uštogljenije i ukalupljenije od škola u koje sam ja išao (da ne pričamo o Nilovoj opsesiji da deci objašnjava kako nastaju bebe i kako to rešava sve disciplinske probleme). Mislim da je potrebna ravnoteža pre svega.
Originally posted by Tresh-grl
Ma nema shanse da je naterate ta ce sama da prouchi mozda u gimnaziji ili kasnije na faxu....
Mislim da ona nema šta da traži ni u gimnaziji ni na faxu (sem da poseti drugaricu na odmoru)
Moji bivši đaci sa 72 poena se ove godine nisu upisali u gimnaziju
u suprotnom joj sledi bedan posao,rano udavanje i slicno
pocece ta mala da se drogira ako ne bude imala nikakvih ambicija,videcete!
Originally posted by B.
Ma mozda se i prokurva... :lol:
Ja se izvinjavam autoru teme, ne mislim bas na to dete nego inace na decu sa nedostatkom ambicija :lol:
A ako se naljutite, ljutite se na tresh :lol:
A što bi se ljutili, sasvim je moguće da joj je takva budućnost

Poslato: 14 Sep 2008, 12:09
od gneeebo
Originally posted by jukie
Koliki joj je koeficijent inteligencije? Da li je 75-80?
Da li je disleksična? Da li ima hiperaktivnost ili neki sličan poremećaj?
"Jedva dobar školski uspeh" mi signalizira da joj ili mozak sporo ili defektno procesira informacije ili da je veliki disciplinski problem. Jako je teško postići "jedva dobar" školski uspeh ako se baš namerno ne trudiš. Npr. 12 predmeta, 9 dvojki, 3 petice (iz muzičkog, likovnog i fizičkog), to je već prosek 2.75 a da ne mora ništa akademski da uči, malo nešto crta, peva i skače i eto jedva dobrog uspeha.
hmm, devojcicu ne interesuje ono sto se nudi u skoli (ne znam nikoga koga je interesovalo - mene svakako nije, a odlican uspeh sam postizao zato sto mi je bilo nepodnosljivo da ne budem "dobar decak" kao sto su moji verovali da jesam), i odmah je retardirana, disleksicna ili na neki drugi nacin poremecena?! zasto bi iz bilo kog predmeta morala da ima petice (muzicko, likovno, fizicko), i kakve veze ima jedva dobar uspeh zaradjen crtanjem, pevanjem i skakanjem sa sposobnoscu za ucenje? uveren sam da ona te stvari ume vrlo dobro da radi (deca i njihove sposobnosti ne postoje samo dok su u ucionici ili sali za fizicko - a cesto postoje iskljucivo van istih), kao i da njenu 'nezainteresovanost' ljudi oko nje konstatuju samo kad je pokaze u odnosu na skolski udzbenik. a mesanje pojma njenih sposobnosti i uspeha u skoli, pored toga sto je sasvim apsurdno, cesto i jeste ono sto vodi do izgradjivanja kobne samosvesti dece kao "glupe", "neuspele", "disleksicne", "hiperaktivne", "jedva dobre", "problematicne", "nezainteresovane" itd - a sa takvim samodozviljavanjem zaista niko ne moze da uci. po meni, najvise sto se moze uciniti za nju jeste da joj se iskreno stavi do znanja da nije kraj sveta ako je "jedva dobra".

Poslato: 14 Sep 2008, 12:20
od tinkerbell
Originally posted by jukie
Koliki joj je koeficijent inteligencije? Da li je 75-80?
Totalno greshish.

Znam tu devojchicu...

Ako hoce tetka ( :giggle: ) da se oglasi povodom ovoga ok, ja necu.

Poslato: 14 Sep 2008, 14:24
od jukie
Originally posted by gneeebo
hmm, devojcicu ne interesuje ono sto se nudi u skoli (ne znam nikoga koga je interesovalo...), i odmah je retardirana, disleksicna ili na neki drugi nacin poremecena?!
Za slučaj da jeste, bilo bi dobro proveriti i naći joj odgovarajuću stručnu pomoć. Dakle, poseta psihologu u najmanju ruku.
Za slučaj prosečne ocene 2.50-2.99 u petom razredu današnje osnovne škole dajem samo tri dijagnoze:
-poremećaj u radu mozga/čula ( "retardirana, disleksicna ili na neki drugi nacin poremecena" kako ti kažeš, uključujući i poremećaje ponašanja tipa oppositional disorder)
-ekstremno zli/ludi nastavnici u školi koju pohađa (ali je teško da će imati baš toliko mali prosek ocena)
-namerno se trudi da izgleda kao loš đak kako bi bila cool
zasto bi iz bilo kog predmeta morala da ima petice
Govorili smo o načinu na koji se izračunava prosek. Deset dvojki i dve petice su dovoljne za slab dobar uspeh (30/12=2.5). Iz fizičkog najverovatnije ima pet, pošto je to naglašeno, dakle ako iz muzičkog, likovnog i tehničkog ima po trojku, što se vrlo lako postiže, imaće slab dobar uspeh.
(muzicko, likovno, fizicko), i kakve veze ima jedva dobar uspeh zaradjen crtanjem, pevanjem i skakanjem sa sposobnoscu za ucenje?
Ako ima dvojke iz SVIH akademskih predmeta (srpski, engleski, drugi jezik, istorija, geografija, biologija, matematika, a najverovatnije i fizika sada kada je u šestom razredu) ili svih - 1 (recimo da je neki ekstra blag nastavnik iz nekog od ovih predmeta) to znači da ima problem sa učenjem. Likovno i fizičko pominjem iz razloga što je prosečna ocena iz tih predmeta za svu decu veća od 4.0, sledi ih muzičko pa tehničko, tako da je verovatnoća da nema bar trojku iz njih ekstremno mala
uveren sam da ona te stvari ume vrlo dobro da radi
koje "te stvari"? nisam razumeo taj deo
(deca i njihove sposobnosti ne postoje samo dok su u ucionici ili sali za fizicko - a cesto postoje iskljucivo van istih),
ne verujem da postoje isključivo van istih
kao i da njenu 'nezainteresovanost' ljudi oko nje konstatuju samo kad je pokaze u odnosu na skolski udzbenik.
Pitanje koje je postavljeno bilo je, citiram, "kako naučiti dete da uči, ili kako naterati dete da uči" a ne "šta da uradim da bude prijatna i draga osoba"
a mesanje pojma njenih sposobnosti i uspeha u skoli, pored toga sto je sasvim apsurdno,
dokaži da je apsurdno
cesto i jeste ono sto vodi do izgradjivanja kobne samosvesti dece kao "glupe",
ljudi koji ne umeju da razmišljaju i izvode zaključke su glupi; to ipak nije zvanična politički korektna dijagnoza
"neuspele",
oni koji ne postižu rezultate su neuspešni. Neuspelo se po meni odnosi na pojave i procese a ne na osobe
"disleksicne",
disleksija je zvanično medicinski dokazan poremećaj, i sa disleksičnom decom (ako se na vreme prepozna problem) rade stručnjaci koji uče dete kako da se snalazi u svetu ne-disleksičnih
"hiperaktivne",
ADHD je zvanično medicinski dokazan poremećaj, i sa tom decom bi trebalo takođe posebno da se radi kako bi se simptomi ublažili (i treba da idu na posebnu dijetu bez nekih vrsta veštačkih boja i drugih materija)
"jedva dobre",
jedva dobar je učenik koji ima prosečnu ocenu u školi između 2.50 i npr. 2.75, pošto je dobar uspeh trojka
"problematicne",
problematični su oni koji previše često izazivaju probleme
"nezainteresovane" itd - a sa takvim samodozviljavanjem zaista niko ne moze da uci.
Moji bivši đaci koji su bili disleksični, hiperaktivni, jedva dobri, problematični, niskog koeficijenta inteligencije, mogli su da uče i postizali su odgovarajuće rezultate. Neuspešni i nezainteresovani naravno nisu postizali rezultate
po meni, najvise sto se moze uciniti za nju jeste da joj se iskreno stavi do znanja da nije kraj sveta ako je "jedva dobra".
A po meni treba tražiti pomoć stručnog lica