Moja tranzicija (Male-To-Shemale)
Poslato: 09 Avg 2010, 20:50
Evo, reših da i ja otvorim temu o mojoj tranziciji.
Ova tema donekle se razlikuje od drugih sličnih tema na ovom potforumu. Jer na drugim temama opisuju se tranzicije transsexualnih osoba, dakle tranzicije tipa Male-To-Female (MTF), odnosno Female-To-Male (FTM). Za razliku od toga, na ovoj temi biće predstavljena tranzicija jedne transrodne, ali ne baš u punom smislu i transsexualne osobe.
Konkretno, na ovoj temi biće predstavljena tranzicija tipa Male-To-Shemale. Ta tranzicija slična je tranziciji tipa Male-To-Female, s tom razlikom što se ne vrši operacija promene, odnosno prilagođenja pola. [ EDIT: Što se tiče hormonske terapije, neke shemale osobe teže tome da uspostave hormonski sastav isti kao kod bioloških žena. Meni to nije cilj. Ja hormone nameravam da uzimam isključivo ako se pokaže da mi je bez uzimanja hormona nemoguće osloboditi se dlaka sa lica. I uzimala bih samo minimalnu količinu hormona, onoliko koliko je baš neophodno da bih se oslobodila tih dlaketina. A ukoliko se ipak pokaže da je moguće osloboditi se dlaka sa lica samo uz pomoć elektrolize, a bez upotrebe hormona, onda uopšte ne bih uzimala hormone. ] Naime, iako se osećam kao osoba ženskog roda, ja ne želim da se u procesu tranzicije odreknem - da sam MTF transsexualka rekla bih: oslobodim - mojih muških genitalija. Želela bih samo da, nakon završetka tranzicije, moje telo bude prilagođeno mom osećanju mene same. A ja se osećam kao shemale. Dakle osećam se kao žena. Ali žena sa udom, da tako kažem, nadam se da nije vulgarno.
Identitet shemale jeste identitet u kojem sam se, napokon, pronašla. Osetila da je to upravo ono kako se osećam. Moram reći da je čitanje postova na ovom forumu, i moje razmišljanje o pročitanom, u velikoj meri doprinelo da pronađem sebe u tom identitetu. Naime, kada sam tek došla na ovaj forum, moj neki idealni identitet bio je simbolizovan u pojmu "baletan" - što za mene predstavlja simbol muškarca koji je snažan, ali istovremeno nežan i oslobođen agresije i nekih drugih stereotipno muških karakteristika koje mi se ne sviđaju (npr. maljavost).
Međutim, boravkom na ovom forumu, ja sam uvidela da niti jedan muški identitet mene ne zadovoljava. Da se ja, jednostavno, ne osećam kao muškarac. Da osećam otpor prema bilo kojem identitetu u kojem bih doživljavala sebe kao muškarca. Da ja sebe, jednostavno, doživljavam kao ženu. Ženu sa muškim udom, istina, kojeg nemam potrebu da se odreknem. A ja se nisam odrekla ni svog identiteta baletana, kao nekog idealnog cilja u mojoj tranziciji, cilja koji se može ali i ne mora ostvariti. Ali moj identitet baletana podređen je mom identitetu shemale. Jer i ako nekada budem imala snagu baletana, da mogu da podignem i u svojim rukama nosim balerinu (i bukvalno, ali i metaforički - u smislu da sam finansijski i psihički dovoljno snažna da mogu da pružim podršku voljenoj osobi u osnivanju porodice), želela bih da taj moj identitet baletana bude zapravo uloga poverena jednoj snažnoj ženi. Da, želela bih da u krajnjoj instanci moje tranzicije budem snažna žena sa udom, dovoljno snažna da igram ulogu baletana.
Ali u ovom momentu ja nisam dovoljno snažna za takvu ulogu. U ovom momentu ja se osećam kao slaba žena sa udom. I ne smeta mi to što nisam jaka. Snaga će možda doći, možda i neće, to nije tako bitno. Ali bila slaba, bila jaka, ja jesam žena. I imam ud. Kao što neka biološka žena navuče na sebe strap-on, tako ja, eto, imam moj muški ud. Kao što je žena sa strapom na sebi i dalje žena, tako se i ja, sve sa mojim muškim udom, ipak osećam ženom.
I to je otprilike bio prvi korak u mojoj Male-To-Shemale tranziciji. To saznanje šta sam, kako se istinski, duboko u sebi, osećam.
A kad dođe sledeći korak, javljam vam! Nadam se da nećete baš jako dugo čekati!
Sve vas volim!

Ova tema donekle se razlikuje od drugih sličnih tema na ovom potforumu. Jer na drugim temama opisuju se tranzicije transsexualnih osoba, dakle tranzicije tipa Male-To-Female (MTF), odnosno Female-To-Male (FTM). Za razliku od toga, na ovoj temi biće predstavljena tranzicija jedne transrodne, ali ne baš u punom smislu i transsexualne osobe.
Konkretno, na ovoj temi biće predstavljena tranzicija tipa Male-To-Shemale. Ta tranzicija slična je tranziciji tipa Male-To-Female, s tom razlikom što se ne vrši operacija promene, odnosno prilagođenja pola. [ EDIT: Što se tiče hormonske terapije, neke shemale osobe teže tome da uspostave hormonski sastav isti kao kod bioloških žena. Meni to nije cilj. Ja hormone nameravam da uzimam isključivo ako se pokaže da mi je bez uzimanja hormona nemoguće osloboditi se dlaka sa lica. I uzimala bih samo minimalnu količinu hormona, onoliko koliko je baš neophodno da bih se oslobodila tih dlaketina. A ukoliko se ipak pokaže da je moguće osloboditi se dlaka sa lica samo uz pomoć elektrolize, a bez upotrebe hormona, onda uopšte ne bih uzimala hormone. ] Naime, iako se osećam kao osoba ženskog roda, ja ne želim da se u procesu tranzicije odreknem - da sam MTF transsexualka rekla bih: oslobodim - mojih muških genitalija. Želela bih samo da, nakon završetka tranzicije, moje telo bude prilagođeno mom osećanju mene same. A ja se osećam kao shemale. Dakle osećam se kao žena. Ali žena sa udom, da tako kažem, nadam se da nije vulgarno.
Identitet shemale jeste identitet u kojem sam se, napokon, pronašla. Osetila da je to upravo ono kako se osećam. Moram reći da je čitanje postova na ovom forumu, i moje razmišljanje o pročitanom, u velikoj meri doprinelo da pronađem sebe u tom identitetu. Naime, kada sam tek došla na ovaj forum, moj neki idealni identitet bio je simbolizovan u pojmu "baletan" - što za mene predstavlja simbol muškarca koji je snažan, ali istovremeno nežan i oslobođen agresije i nekih drugih stereotipno muških karakteristika koje mi se ne sviđaju (npr. maljavost).
Međutim, boravkom na ovom forumu, ja sam uvidela da niti jedan muški identitet mene ne zadovoljava. Da se ja, jednostavno, ne osećam kao muškarac. Da osećam otpor prema bilo kojem identitetu u kojem bih doživljavala sebe kao muškarca. Da ja sebe, jednostavno, doživljavam kao ženu. Ženu sa muškim udom, istina, kojeg nemam potrebu da se odreknem. A ja se nisam odrekla ni svog identiteta baletana, kao nekog idealnog cilja u mojoj tranziciji, cilja koji se može ali i ne mora ostvariti. Ali moj identitet baletana podređen je mom identitetu shemale. Jer i ako nekada budem imala snagu baletana, da mogu da podignem i u svojim rukama nosim balerinu (i bukvalno, ali i metaforički - u smislu da sam finansijski i psihički dovoljno snažna da mogu da pružim podršku voljenoj osobi u osnivanju porodice), želela bih da taj moj identitet baletana bude zapravo uloga poverena jednoj snažnoj ženi. Da, želela bih da u krajnjoj instanci moje tranzicije budem snažna žena sa udom, dovoljno snažna da igram ulogu baletana.
Ali u ovom momentu ja nisam dovoljno snažna za takvu ulogu. U ovom momentu ja se osećam kao slaba žena sa udom. I ne smeta mi to što nisam jaka. Snaga će možda doći, možda i neće, to nije tako bitno. Ali bila slaba, bila jaka, ja jesam žena. I imam ud. Kao što neka biološka žena navuče na sebe strap-on, tako ja, eto, imam moj muški ud. Kao što je žena sa strapom na sebi i dalje žena, tako se i ja, sve sa mojim muškim udom, ipak osećam ženom.
I to je otprilike bio prvi korak u mojoj Male-To-Shemale tranziciji. To saznanje šta sam, kako se istinski, duboko u sebi, osećam.
A kad dođe sledeći korak, javljam vam! Nadam se da nećete baš jako dugo čekati!

Sve vas volim!
