Stranica 1 od 4

Andjela 87 - Tranzicija Izgubljenog Andjelka

Poslato: 03 Avg 2008, 00:09
od Zvonce87
Eto, i ja polako krecem u ovu avanturu, ovo putovanje ka konacnoj sreci....
Polako se spremam da krenem sa tranzicijom, i da jednom zauvek postanem ono sto i jesam iznutra. Heh, kao sto mi rece jedna m2f devojka, da "uskladim spoljasnjost sa svojim rodnim identitetom" ili tako nekako :)

Pa mi je potrebna svaka pomoc koju mogu dobiti, svaki savet.
Verujem vam, ljudi, jer vas znam ovde duze vreme i verujem da cete biti tu, nadam se, kao sto sam i ja uz vas, vazi? :)

E, pa ajd da napisem nesto o sebi, mada sam uzasno umorna veceras pa koliko stignem, a ostatak nastavljam sutra.

:trans:

Poslato: 03 Avg 2008, 00:15
od bakalar
:friends:

Poslato: 03 Avg 2008, 00:16
od bakalar
p.s. lepa singatura :trans:

Poslato: 03 Avg 2008, 00:44
od Zvonce87
Znam da je dugo ovo, al procitajte svi, molim vas, kako biste razumeli sve dalje :)


Eh....eto kako je sve pocelo, ajd da objasnim....

Prve znake svoje rodne neuskladjenosti shvatila sam verovatno negde u 7 godini. Moje prvo secanje vezano za to se vezuje za tu godinu. Bilo je to kada sam odgledala , sada jedan od mojih omiljenih filmova, "Some Like It Hot". Verovatno dosta vas zna za taj film, al opet da objasnim. U filmu, dvojica muzicara koji su u jako velikoj frci sa novcem, odlucuju da se pridruze zenskom jazz orkestru, da bi uzeli pare od turneje, pa se iz tog razloga prerusavaju u devojke, i moraju biti takvi skoro ceo film. Narocito jedan od njih (glumi ga Jack Lemmon), koji se toliko uzivi da se cak na trenutak zaljubi u jednog milionera i pristaje da se uda za njega, zaboravljajuci da on samo glumi zenu na kratko, i zaboravljajuci, da je, on , navodno, strejt (or is he? :) ). Posle tog filma, ja sam otisla u sobu, i nasla neke mamine stvari. Obukla sam ih, obula njene cipele, i izasla tako pred roditelje. Smejali su se, jer sam im rekla da se igram i glumim likove iz filma. Ali, posle dva-tri puta u par dana, moja mama se vec zabrinula. Kada me je posle nekoliko dana videla da uzimam njene cipele opet, oduzela mi ih je, i rekla kako to nisu stvari za decake, i kako ne treba vise to da radim. Bila sam razocarana, ali sam prihvatila.


Nakon toga, prekid filma. Sa kratkim nastavcima mog fantaziranja da bih volela da izgledam kao neke lepe zene, glumice itd. Do nekih mojih 10-11 godina, kada sam to ponovo uradila. Opet sam obukla mamine stvari. Ovog puta u tajnosti. Par puta. To me je na neki cudan nacin uzbudilo. A povrh svega i muskarci su me pomalo privlacili. Bila sam skroz zbunjena.

Onda je dosao pubertet. Sve izmesano. Osecanja. I seksualni razvitak. I zaljubljivanja. Sve.
Negde u 7 i 8 razredu, ponovo sam pocela da se osecam onako kao ranije. Kada mi majka ne bi bila tu, uzimala sam njene stvari i oblacila. Gledala se u ogledalu. Zaklanjala lice, i tu kosu osisanu na 2.
Tako sam zelela da sam zensko i spolja! Bilo je dana kada sam ocajnicki molila Boga da ucini cudo, i da postanem zensko. Bilo je dana kada sam se budila, ali nisam zelela da otvorim oci, vec sam zamisljala kako mi se telo menja, kako mi rastu grudi i kosa i menjam oblik tela i lica, i kada otvorim oci bice druga osoba, bice ona prava Andjela, ta devojka koja sam iznutra. Ali to se nije desavalo.

Kroz sledecih par godina, sve vise je rasla ta zelja. Zaljubljivala sam se i u zene, i u muskarce. Bila i sa jednima, i drugima. Ali, u oba slucaja, ponasala sam se kao sto bi se zena ponasala. Svaki gest, fizicki i psihicki, bio bi zenski. Znala sam tada, ja sam zena, u to nema sumnje.

Ali, onda je dosla prva jako ozbiljna veza....sa strejt devojkom....
Nekako sam uspela da potisnem moju trans prirodu, bar delimicno. U nekim trenucima potpuno zaboravljajuci ko sam zapravo, glumila sam nekog decka, nekog muskarca, za moju dragu.
Ali, kako je veza polako pocinjala biti cudnija, ozbiljnija i kako je stres rastao, ja sam ponovo pocinjala da ispoljavam pravu prirodu.

I tako, 2006 godine, odem ja jedno vece na internet.... I upoznam jednu lezbejku iz USA.
Zaljubim se preko interneta. I ona u mene. Ne znajuci ko sam zapravo, misleci da sam potpuna devojka. To iskustvo se zavrsilo brzo, ali sam tada tek zapravo shvatila koliko je to ozbiljno, i koliko ja zapravo nikada necu moci to da potisnem, vec moram da se pomirim sa tim i da zivim kao zena, kao sto i jesam.
I, za pocetak priznam mojoj najboljoj drugarici, lezbejci inace, da sam bi. To je bio samo delic istine.
Cekala sam jos godinu dana dok joj nisam rekla proslog leta, da sam trans, da zelim da menjam pol, da je to neminovno i da me sve vise muci.
Od tada, zivot mi se promenio. Postala sam mnogo samosvesnija, mnogo otvorenija, mnogo energicnija, i inspirisanija.
Zelim to, zelim tako jako, jer to sam ja, da, ja sam Andjela, i zelim da to budem ostatak svog zivota, zelim konacno da zivim, posle ove 21 godine glume, depresije, borbe, i ocaja. Zelim da zivim.

:andjelak:

Poslato: 03 Avg 2008, 00:45
od Zvonce87
Originally posted by abcd
p.s. lepa singatura :trans:
Mislis na ovo ispod, ovo kao potpis?
Hvala, to je citat iz pesme Tracy Chapman, koju obozavam. To je iz one predivne i prelepe pesme "Taken", obavezno poslusati!

Poslato: 03 Avg 2008, 00:55
od Zvonce87
Uh, umor me ubija, cigare takodje :)
I am off to bed....
Pa nastavljam ovu pricu sutra.
Zelim da pozdravim sve ovde, sve koji budu bar zastali na tren,obratili paznju, jer mi paznja treba ocajnicki, da neko zastane i kaze "u redu je, Andjela, pokazi se, bice sve ok...."

Laku noc ljudi....volim vas....

:grouphug:
:trans:
:andjelak:

Poslato: 03 Avg 2008, 02:36
od Paranoid Androgynoid
:hug:

go for it, zvuci cisto zvuci iskreno.. zvuci jasno - uradi to! :)
ima ovde ljudi koji ce ti sigurna sam pomoci, od mene veeeelika podrska.. i nemoj odustati od sebe, od toga sto jesi! nikako! :hug:

Poslato: 03 Avg 2008, 04:18
od bakalar
ostali forumasi ti mogu pomoci oko doktora, psihiloga, psihijatara i preporuciti imena itd itd ...

prilicno su voljne trans osobe pomoci ... :)

p.s. verujem da postoje i neke radonice, druzenja i slicno trans osoba (verovatno sao u BGu)

Poslato: 03 Avg 2008, 04:43
od Paki
Originally posted by untouchable
:hug:

go for it, zvuci cisto zvuci iskreno.. zvuci jasno - uradi to! :)
Nemam šta da dodam.

Zvonce (Andjela) ... :obraz:

Poslato: 03 Avg 2008, 05:14
od Mademoiselle
Pa, znas kako... Ne mogu da ti pomognem konkretno, ali ako ti treba neko da mu kukas i neko da te slusa - uvek sam tu :)
Forum, u2u, kafa u Smiley, nebitno...
Puno srece i da nam sledece godine u ovo vreme pises kako se snalazis posle transformacije...


ps. nemojte da se uvredite, ali zasto se m2f ljudima toliko dopada ime Andjela? od nekih 10-ak koliko vas je na forumu, imamo cak dve Andjele, a nijednu npr. Marinu, Anu.... Iskreno me zanima, nije hejt...

Poslato: 03 Avg 2008, 11:28
od Modesty
Uradi to draga,realiziraj se koliko je to god moguće......ja sam žena u svakom pogledu ali to sam prihvatila tek negdje krajem 20 tih godina....sječam se isto vremena puberteta,oblačila sam se i šišala kao dječarac,u diskotekama u polu mraku su me startale strejt cure jer imam lijepo lice a stav muškarca....(trudila sam se tako da izgledam) i znam koliko puta sam sanjala i ujutro se budula zamišljajući da mi je nikao penis,da sam postala muško.
Već odavno nemam tih problema jer sam se prihvatila ovakvu kakva jesam,u međuvremenu sam i fizički postala prava žena koja se tako i oblači.......volim žene kako žena i dobro se osječam u svojoj koži.

Imaš moju toplu podršku.

Poslato: 03 Avg 2008, 11:40
od ns.happy
samo napred :angel: tu je pomoc :andjelak:

Poslato: 03 Avg 2008, 18:08
od Zvonce87
Eh pa super, hvala vam ljudi, nemam sada vremena da nesto obimno pisem al cisto da vam kazem da mi je drago da ste navratili i posvetili bar malo paznje....

Ljubim vas bre!

Pisacu verovatno veceras....

:andjelak:

Poslato: 03 Avg 2008, 18:22
od Zaljubljena
MIslim da je ovo prva prica koju sam ja citala u trans delu...
Pa sta da ti kazzem, samo napred, ako je to ono sto zelis, uradi to i bice sve ok..
Svi zasluzuju da budu srecni :)

Poslato: 03 Avg 2008, 21:15
od KosmickaCestica
Pricale smo vise puta, znas da imas moju i nasu podrsku...

... znas i kako ide medicinska procedura sto se tice terapije,
tako da ti iskreno od srca savetujem da odes sto pre kod
psihijatra. Time ces da napravis jedan veliki korak, i da
skines jedan veliki teret sa svojih pleca, sta god da ti lekar
kaze.. sigurno ce ti biti lakse. A osim toga, lekari i jesu tu
da nam olaksaju na neki nacin zivot.


:angel:

Poslato: 04 Avg 2008, 11:25
od Gaia
Zvonce87 - mislim da imaš sve svoje ''odgovore''. sada ti samo još ostaje realizacija ;)
Sretno :)

Poslato: 04 Avg 2008, 11:55
od Zvonce87
Hvala svima.

@ Andjelika: Znam vecinu stvari, i trebalo bi da krenem kod chika psihijatra sto pre....

Sad sam u gadnoj frci sa keshom, a znam koji drzavni psihijatar se bavi ovim, i znam da cu biti upucena kod nje, a tako mi se ne ide kod nje....jbg....

Poslato: 04 Avg 2008, 12:04
od Zvonce87
Originally posted by xx LooDa KrAwItZa xx
ps. nemojte da se uvredite, ali zasto se m2f ljudima toliko dopada ime Andjela? od nekih 10-ak koliko vas je na forumu, imamo cak dve Andjele, a nijednu npr. Marinu, Anu.... Iskreno me zanima, nije hejt...
Znas kako, ime Andjela sam odavno odabrala....negde u 8 razredu osnovne.
Heh, u to vreme jako mi se dopadala Angelina Jolie u svakom obliku, i fizicki i psihicki. I kako ima savrsene crte lica, i prelepo prirodno telo, i taj humani duh (ta jurnjava po trecem svetu u pomoc gladnima), i taj avanturisticki duh, spreman da se sa svime suoci i da sve postigne i proba. Tako da sam prvo jako zelela da budem i izgledam kao ona, i zelela sam da se zovem Andjelina.

Ali kasnije sam, pocevsi da pisem svoje prvo ozbiljno literalno delo, u 2. srednje, nazvala glavnu junakinju Andjela, jer sam vecinom pisala o sebi. Jer sam nazvala prichu "Pali Andjeo", i zelela sam da ime junakinje bude igra rechi. I tako mi je to ime priraslo za srce. Sada ga ne bih menjala ni za sta. Ne postoji ime koje mi je lepse od tog....Jednostavno, to sam ja.
:andjelak:

Poslato: 05 Avg 2008, 20:48
od Orlando the Lady
...cekamo vesti od Rakica. :ozbiljan:

Poslato: 06 Avg 2008, 10:27
od KosmickaCestica
Rakic je prvi put 3000 dinara, a svaki posle 1500 dinara,
i samo treba kod njega da odes. I nemoj nista ti u napred
da "znas" ko ce gde da te salje.. jer to nije tako..

Ja sam bila samo jednom kod Rakica i pocela sa terapijom...

Sve je do tebe i u tvojim rukama...

A veruj mi on je jedini pravi strucnjak kod nas.

Poslato: 06 Avg 2008, 15:10
od Zvonce87
Originally posted by the1whowished
...cekamo vesti od Rakica. :ozbiljan:
Javicu ti, honey....drago mi je da si svratila i da se interesujes.... :hug:


:andjelak:

Poslato: 06 Avg 2008, 15:13
od Zvonce87
Originally posted by Andjelika
Rakic je prvi put 3000 dinara, a svaki posle 1500 dinara,
i samo treba kod njega da odes. I nemoj nista ti u napred
da "znas" ko ce gde da te salje.. jer to nije tako..

Ja sam bila samo jednom kod Rakica i pocela sa terapijom...

Sve je do tebe i u tvojim rukama...

A veruj mi on je jedini pravi strucnjak kod nas.

Ok, draga, shvatam....ne znam nista unapred, ali slusala sam iskustva vas ostalih pa mi nije preostalo nista drugo nego da zakljucujem tako neke stvari sama, ne krivi mene.
Ali hvala ti u svakom slucaju, naravno da cu prvo otici i poceti sve to kod Rakica, pa onda zakljucivati iz licnog iskustva kako to sve ide.

Kisses & Hugs


:andjelak:

:trans:

Poslato: 06 Avg 2008, 15:24
od Mademoiselle
@Zvonce
Hvala na odgovoru. Da javis kako je bilo kod cika psy :)

Poslato: 06 Avg 2008, 20:34
od Zvonce87
Vazi ;)
Naravno, javljam cim budem bila. Sad sam u nekoj frci, selim se, pa trista zapleta....ali cim izadjem iz te gungule, sledece pare idu na chika Rakica :)

Ljubim vas sve :grouphug:

:andjelak:

Poslato: 06 Avg 2008, 21:48
od Mademoiselle
I kad dobijes dijagnozu da slavimo zajedno (to je valjda prvi korak, bez koga se ne moze dalje, ako sam dobro shvatila) :)

Poslato: 07 Avg 2008, 03:10
od Zvonce87
Da, to je prvi korak, al dok dodje dijagnoza treba jedno 5-6 meseci, koliko sam ja shvatila :)
Ali, kao sto Andjela senior :) rece, necu nista unapred da zakljucujem, nego cu videti. Ali bi mi svejedno znacila vasa iskustva, da bih znala sta me ocekuje. I kod Rakica, a i ako budem isla kasnije kod nekog drugog, posto koliko znam treba dva potpisa.

Svejedno, the adventure is about to begin soon, pa cemo videti. Naravno, izvestavam na svakom koraku!

Kisssssssssss

:andjelak:

:trans:

Poslato: 07 Avg 2008, 11:03
od KosmickaCestica
Dakle,

Sve je idnividualno, i ne postoji matrica lecenja koja je univerzalna.
Zavisi od osobe do osobe. Nema 5-6 meseci.. vec zavisi od tebe.
Mozes sutra da krenes sa terapijom, a mozes da se ides kod
psihijatra cak i dve godine.

Svi mi prolazimo taj real life test... a opet, kod svakoga je drugacije..

Samo napred, i nadji svoj put.

Poslato: 09 Avg 2008, 00:51
od dennyboy
@zvonce

draga, nisam se pojavljivao na forumu nekoliko dana, izvinjavam se sto do sada nisam video tvoju temu

jako mi je drago da si odlucila da krenes, jer bez prvog koraka ne moze da usledi ni jedan sledeci.

daklem, korak po korak. moja preporuka je takodje da skupis ta 3000 koja ti zivot znace u ovom trenutku...

a nakon toga sve ostalo sto ti on kaze, step by step sto bi se reklo...

uz tebe sam 100 % valjda to mizes i da zakljucis.
ne razmisljaj o tudjim iskustvima, jer zaista je sve individualno, kao sto ti je i andja rekla...

a nakon tog prvog koraka vec mozes i da se prikljucis nasoj grupi. a tu ces videti dosta nas koji smo u razlicitim fazama, neki pre neki u toku, neki posle tranzicije.

nije da se hvalimo, ali toliko je onih koji se pojave na grupi i kazu: eh, ko zna kad cu ja poceti?

i krenu u sledecih nekoliko nedelja, verovala ili ne. bas to sam na poslednjem sastanku grupe rekao novom clanu koji se prvi put tu pojavio.

nase iskustvo je nesto sto te u zivom razgovoru i te kako ohrabri i sam pogled na one koji su vec krenuli, ili vec zavrsili i ti vidis te ljude koji su takodje iz nase sredine koji su do nekle stigli... ma videces i sama...

samo ucini prvi korak i sve ce ti biti totalno drugacije...

puna podrska u ime svih nas sa grupe, jedva cekamo da nam se pridruzis, a osecam da ce to biti uskoro, vrlo uskoro i zato kreni...


a sada puno pozdrava i poljubaca od mene

Poslato: 09 Avg 2008, 23:05
od femme_fatale
Pa, mislim da Duišin ne daje dijagnozu bar bez najmanje 4 do 6 meseci ispitivanja. Sama je to rekla.
A real life test je kada pre operacije nastupaš kao žena 24 h u svom životu, ali ne da ti samu sebe samo tako vidiš, nego da te svi zaista vide i prihvataju kao ženu, prijatelji, na poslu itd. Uspešan real life test je težak, posebno za većinu m2f. Ali kada se jednom prekorači granica, gotovo je... i sve je lakše.

Zvonce, cvetiću... Ti još pušiš cigarete? Cccccc.... Znaš da to nije dobro! Zaboravila si šta ti je rekla tvoja seka?

Poslato: 10 Avg 2008, 09:30
od KosmickaCestica
Originally posted by femme_fatale
Pa, mislim da Duišin ne daje dijagnozu bar bez najmanje 4 do 6 meseci ispitivanja. Sama je to rekla.
A real life test je kada pre operacije nastupaš kao žena 24 h u svom životu, ali ne da ti samu sebe samo tako vidiš, nego da te svi zaista vide i prihvataju kao ženu, prijatelji, na poslu itd. Uspešan real life test je težak, posebno za većinu m2f. Ali kada se jednom prekorači granica, gotovo je... i sve je lakše.

Zvonce, cvetiću... Ti još pušiš cigarete? Cccccc.... Znaš da to nije dobro! Zaboravila si šta ti je rekla tvoja seka?
Moram da te ispravim samo malo...

real life test nije samo to.... nego nesto sire.....

I ti ja smo ga prosle.. To jest kad dobijes od Rakica
papir za operaciju, posle od prilike godinu dana
terapije...