Upravo objavljeni dnevnici Franje Tuđmana sadrže tridesetak pjesama prvog hrvatskog predsjednika, nastalih od početka 1970-ih do kraja 1980-ih.
Biti i mniti svemiropolisno
Univerzalnost svekolike kakvoće:
Duhovnosti neopredmećene,
Ljepote neotuđene,
Neosiljene mirnoće.
U sazviježđima su snovi i slutnje
Uljudbe (drevne i) nove:
U sukladnosti samobitnosti i sveopćosti
da obzorja svemiropolisa zamamna
na orisu horizonta još maglena
u vidozorju duhovnih muževa
što stazama trnja otrovanih ruža
ustrajahu u raspeću svoga duha
do zrenja sveta, daleka i nedohvatna
pjesma je sada i uglazbljena
Re: Poezija Franje Tuđmana
Poslato: 24 Feb 2012, 16:45
od Paris
Bolestan si.
Re: Poezija Franje Tuđmana
Poslato: 24 Feb 2012, 16:46
od kal zakath
jbt...prvo fusnote, sada ovo...bolje od Monty Pythona i Nadrealista zajedno
Dosta mi je polovnjaka.
Hoću, konačno, muški da me se.
Balkanski, štono riječ.
I to: sada. Odmah. Nunc at numquam.
Dosta mi je polovnjaka.
Tko će me, ah, tko će me konačno, muški?
Drhćem uzbuđena. Zakoraknuti u povijest?
Quid multa? Muškarčinu čekam. Dokrajči!
Dosta mi je polovnjaka.
Numerus Negidius. Prekini, konačno,
agoniju.
Dosadni niz historijskih zelembaća.
Faex populi.
Čekaj s asfaltom. Iskorijeni najprije.
Dosta mi je polovnjaka.
Od Avara do danas. Iskrči sve, konačno.
O, sancta simplicitas. Muški me dohvati!
Ne dvoumi. Iščupaj. Ob maiorem cautelam.
Dosta mi je polovnjaka
Po peti put. Po tko zna koji put. Konačno:
Svrši!!! O fictus possessor. U spomen:
Mojim imenom cestu nazovi.
Nuper obijt.