Gay-Serbia.com | Diskusije

Na samom pocetku da napisem zasto sam ovo stavila u Kulturu i umetnost, a ne u muziku. Pre svega, ne mozemo Dzonija svrstati u isti kos sa Cecom, Jecom, i sl., on je umetnik, definitivno pesnik! Sve njegove pesme su ciste emocije,fino obucene u muziku, prosute u vazduh koji smo (tacnije neki od nas) udisali dok smo rasli. Definitivno jedan od onih ljudi sa nasih prostora za koga se moze reci da je ziva legenda.



Flash

ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam
i kad noći vuku u podsvjest sve do sjećanja
lavina kotrljajučih tegova na nogama pritiska
i znoj tek kasnije počinje da smeta
tek kasnije budi se grad
neke poderane ulice
bljesak morkih tračnica
prvi tramvaj preko trešnjevke
raste u mojim očima

jutro obilazi scenu rutinski
s dužnim poštovanjem
ja se uklanjam s puta
dvostruka krinka na njegovom licu
čini suvišnom svaku providnost
kako da se kontroliram kad me ubija
osjećaj tako drugaciji od svega što razumijem
od svega što želim da vidim

nešto kao flash

gledao sam opet film o beznađu
ili je to mozda bila kronika
nepoznatog jer tako se zvao
čovjek ni živ ni mrtav ni pomorac
ako ikad ispunim želju
i ti mi daš za pravo misleći

to je jedini način da ga zadržim

ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah
bit ću spreman da zaboravim

neke poderane ulice
bljesak mokrih tračnica
prvi tramvaj preko trešnjevke
sjaj u tvojim očima

Duboko u tebi
-------------

duboko u tebi
mozda sam ostavio trag svjetla
u noci izmedju zidova
ni svi dobri ljudi
ni svi oni koje znas
ni bijeg od samoce
u koju se povlacis
(kada provali ocaj)
jedva da su dovoljni
pred surovom snagom
krajnjom i konacnom

duboko u tebi
strasti slamaju
i ono sto je preostalo
i ono sto ne postoji
ceznju za smrcu
zelju za opstankom
zudnju za slobodom
i volju da se poklonis sudbini
kao na dlanu

duboko u tebi
tisuce dobosara
fanfare iz daljine
zastave na pola koplja
koga oplakujes ljubavi moja
crno znamenje na licu svog dragog
sjetu u rijecima

jednom u zivotu
dat cu da me zarobi
muskarac hladnog stiska
i celicnog pogleda

Plavi golub

Ponekad je vidim ležeći u snu
kao igru sjene na mom ramenu
Bijela svjetlost iznad površine tupih koraka
Koliko još ima do očaja

Darovat ću ti plavog goluba
imaj srca kad zakuca na tvoja vrata
Ne gledaj u njemu prolaznika bez alibija
ne gledaj u njemu plavog goluba

Dvojica na ulici sami protiv svih
Dvojica na ulici,sami....

Zagrlio sam prvu djevojku
Uživala je u milovanju
Oblaci su vukli kišu, sve do prozora
Ne gledaj u meni svoga goluba.

Obrati paznju na poslednju stvar

Obrati paznju na posljednju stvar
I legni tu kraj mene
Zaboravi na sve sto znas
Opusti se sad
Ne traci svoje vrijeme

Ja te volim
uu ja te volim
uu Volim da ti pogadjam sne
I ne razumijem zasto te smeta ...
Ne mari za to

Obrati paznju na posljednju stvar
I sjecat ces se dugo
Povuci jos dim
Udahni volju za put
I uzmi moju ruku


Ja te volim
Volim da ti pogadjam sne
I ne razumijem zasto te smeta
Ne mari za to


Obrati paznju na posljednju stvar
I sjecat ces se dugo
Povuci jos dim
Udahni volju za put
I uzmi moju ruku


Ja te volim
Volim da ti pogadjam sne
I ne razumijem zasto te smeta
Ne mari za to

Obrati paznju na posljednju stvar
Zadrzi me u sebi
Osjecam da lutam kroz
Terase svijesti
Nesto se u meni dijeli

Ja te volim
Ja te volim
Ne mari za to

I, naravno, pesma iz mog potpisa, jedna od mojih omiljenih.

Gracija

Tvoje ruke u neskladu,
između zbilje i sna..
Gledam grad u prolazu,
neki ljudi iza nas..
Hajde, uzmi me sa sobom,
uradi mi sve što znaš...
Hajde, uzmi me sa sobom,
mmmm, Gracija...

Govoriš mi da si slobodna,
želim vjerovati u to..
Ulica u odsjaju,
zaluđuješ me pogledom...
Hajde, uzmi me sa sobom,
uradi mi sve što znaš...
Hajde, uzmi me sa sobom,
mmmm, Gracija...

Još uvijek te volim..
Da li to znaš?
Još uvijek te volim...
Da li to znaš?
Da li to znaš?
Da li to znaš?

Tražim ritam u koraku,
usporavam ti hod..
Slušam kako zapitkuješ,
uzvraćam ti osmijehom...
Hajde, uzmi me sa sobom,
uradi mi sve što znaš...
Hajde, uzmi me sa sobom,
mmmm, Gracija...

Tesko vrijeme

tesko vrijeme za matore prijatelju moj
na zidovima nasi tragovi
mi kruzimo kao psi
djevojke se ne obaziru za nama
njihove kose bude sjetu
dug je put do vjecnosti
i mi ga prelazimo sutke i u miru

hej stari sjeti se i reci mi nesto o njoj
hej stari plati gem prijatelj si moj

tesko vrijeme za matore prijatelju moj
uloge su davno podjeljene
i svako ide svojim putem
tateki piju i saplicu dok pjevaju
zene ih zaobilaze na mah
klinci ih rasturaju zbijeni u gomile
oni pljuju glasno i urlaju kao zvijeri

hej stari sjeti se i reci mi nesto o njoj
hej stari plati gem prijatelj si moj

tesko vrijeme za matore prijatelju moj
ljudi postaju nalik na kokosi
slabo vide i rano lijezu
a jutom zure na kopanje
zbijeni u gomile duhana
dzepova usukanih od znoja dlanova
zalaze svuda i u sve guraju nos

hej stari sjeti se i reci mi nesto o njoj
hej stari plati gem prijatelj si moj

najvise me se svidja

pariz ti je dao sebe
dio neba zauvijek
sto te muci na kraju puta
sjecas li se spanije
zanima me da li bi opet
isao u rovove
oh pavel
neman je pred vratima
govoris mi o ideji
o patriotizmu generacije
da li je to skup interesa nekorisnih ljudi
ili nesto vrijedno robije
razgovarajmo o slobodi
sjecas li se spanije
oh pavel
neman je pred vratima

al moram i dodat' savrseno opisano rusenje komunizma u Poljaka


Gdanjsk osamdesete
kada je jesen rekla
ne
Gdanjsk osamdesete
drzali smo palceve
rudari
studenti
brodogradiliste
svi mi
Gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne salju
tenkovi na radnike
nisu se usudili
pobijedili smo
svi mi
Poljska
u mome srcu mazurka
Poljska
nije nikad dala Quislinga
svaki dan poloneza
zvoni na mojim vratima
Poljski jantar
narukvice
volodjine cuke
Siber u pola cijene
Papa Wojtyla
i ja
Gdanjsk osamdesete
redovi za novine
nezavisni sindikati
komiteti zastite
Gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne salju
tenkovi na radnike
tenkovi na nas

Pa ako cemo tim tonom, onda da se dotaknemo i ovog.

Pit, i to je Amerika


Amerika nije rad i znoj
postoje Hollywood i Frankie boy
Disneyland, bejzbol i rock'n'rol

Vrijeme očaja, vrijeme nade
jedni ruše a drugi grade
prolaze ratovi padaju vlade
Pitove ruke više nisu mlade

Od Aljaske do Meksika
to je ona druga slika
Pit ... i to je Amerika

U buci u larmi u rudniku
na farmi
Pitove ruke više nisu mlade
šezdeset godina za dolar rade

A negdje daleko u Ilinoji
nadgrobna ploča stoji
i prazan kovčeg čeka
da Pit stigne iz daleka

Od Aljaske do Meksika
to je ona druga slika
Pit ... i to je Amerika

Kada umoran zaspe
i više se ne probudi
jedino za čime žudi
je da
umjesto blaženstva i raja
vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja

Od Aljaske do Meksika
to je ona druga slika
Pit ... i to je Amerika

ako si ti krenula da romantises, onda nikako ne smemo zaboraviti osnovni muvacki lajn

Nudim ti sokove, imbecilne tulume
Nudim ti popljuvane gradske ulice
Nudim ti dosadu, petting i disko muziku
Al' nema veze, moze i gore... (how yes no!)

REKVIJEM

stojim na obali mora
fijuk vjetra sa ogoljelih strana
huka mora bacenog do zala
i pjesma sto place za njom

jer to je rekvijem za moju ljubav
za sve dane i noci
traganje za istinom do koje cemo doci
kada umrem i odem da postanem sluga
nekom drugom sto place za mnom

Originally posted by Skyen
najvise me se svidja

pariz ti je dao sebe
dio neba zauvijek
sto te muci na kraju puta
sjecas li se spanije
zanima me da li bi opet
isao u rovove
oh pavel
neman je pred vratima
govoris mi o ideji
o patriotizmu generacije
da li je to skup interesa nekorisnih ljudi
ili nesto vrijedno robije
razgovarajmo o slobodi
sjecas li se spanije
oh pavel
neman je pred vratima

Da, divna pesma. Svidja mi se kako teatralno otpeva "Oh, Pavel..."

Rastao sam uz Rundeka i pomalo Stulica koga sam jako postovao. Prvi album (Krvava Meri, Pit i to je Amerika.....) je najbolji, neprevazidjen.

Genijalan je. Njegova "Kao kad se misli poklope" mi je jedna od najdrazih :

Kao kad se misli sloze,
banalna je rijec,
reci samo (...) volim te.

Pa i onda kad to traje
skraceno za tren,
dokle ide nase sjecanje.

Sreo sam te u lokalu,
nista cudno za takvu damu,
muzika prenosi slavu,
kao kad se misli poklope...

Veliki sam postovalac lika i dela Branimira Dzonija Stulica sto i draga mi dilitusha dobro zna, i ovog puta cu postovati jednu od mojih omiljenih ljubavnih balada:

ne znam sto da radim sa sobom
na sta misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto

dilitusho hvaja ti za ovaj post

Noći su ovdje čudne dileme
ulična svjetla naglo blijede
a u mraku sobe
miris kose njene
lebdi svuda oko mene

noći su ovdje ravnodušne sjene
kada spavam zaklanjam lice
i uvijek sanjam
tople usne žene
kako me ljube

noći su ovdje nepoznate priče
gasim cigaru i dižem se tiho
i nikome ne dam
da mi u snove uđe
uživam dugo
gledam je kradom

noći su ovdje ravnodušne sjene
kada spavam zaklanjam lice
i uvijek sanjam
tople usne žene
kako me ljube

Usne vrele visnje



Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele močne ljubavi pomračile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu dao sam joj sve
kad eno nje na drugome e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud

Riječ dvije u hladu borova da kvarni vlaški tip
razgovara sa bludnicom i nije neki čin
no ono što sam načuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu potegao nož
trgo ga za kragnu isjekao ga skroz
vođen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga mom

Riješio da se branim da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju a nadu ni za tren
pa iako me proklela razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom

Volim te kad pricas



volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim
daleko

riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini neko pamti
svaki tren u godini
sve veze šetnje razgovor
a ti još razmišljaš
vjeruj mi

gledaj moju malu
kako ide niz ulicu
primecuješ li boju
na njenom obrazu
danas je prvi
dan u proljeću
a ona uživa
kao da je
poslednji

Vrijeme odluke



Svjetlo u dnu sobe
plavicasti trag
da li me prepoznajes
o cemu razmisljas
dim iz cigarete
nosi moje sne
gledam tvoje oci
hladne daleke

hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdrazi bend
veceras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne zelim pricom da te zamaram
ljubimo se posljednji put

ja ti nudim srecu
kao iluzionist
tamnu stranu grada
govor ulice
ljudi na peronu
sajam tastine
ostajes u krevetu
bojis se gomile

hajde dijete otvorimo ples...

lice moje predodzbe
rubna fikcija
sjena u ogledalu
krug se zatvara
htjela bi da te nema
ali to ne ide
htjela bi da spavas
vrijeme odluke

hajde dijete otvorimo ples...

Dilitusho ti si kriva sto danas ceo dan slusam Azru na ripit!Mislim da sam se popela na glavu i Bogu i narodu (komsijama posebno):zacepi: