Gay-Serbia.com | Diskusije

Da li ste ?itali ovaj roman i kako vam se dopada?
Mene je oduševilo jezi?ko majstorstvo, i maštovitost Arundati Roj, indijske spisateljice.
Ovo je jedna od knjiga koje bih sa sobom poneo da pusto ostrvo.

"Bog malih stvari" je odlicna knjiga.

2000. godine sam je dobio za poklon, tada procitao, i jos sam pod njenim utiskom.

A Arundati je prelepa (sto je, jel' da, od krucijalnog literarnog znacaja).

Jedan od najdrazih romana napisanih devedesetih... Bog malih stvari...
Za mene je Roj veca i od Ruzdija, a da ne govorim o komercijalnim autorima tipa Vikram Set. Nego, slucajno upoznah letos jednu profesorku iz Pakistana, i rece mi kako je najveci indijski pisac, zapravo, R. K. Narajan. Umro je lane. I Roj je o njemu rekla isto, meni kao autor potpuno nepoznat...
Steta sto se A. Roj posvetila politici, izgleda da vise nikada nece napisati roman.

Procitala sam je pre neke 3, 4 godine i tada me nije odusevila.

Prvo sam u novinama procitao odlomak, a posle nekoliko dana i kupio. Dopala mi se jako. Kasnije sam procitao jos jednu njenu knjigu, angazovano nesto je bilo u pitanju, njen glas protiv podizanja hidroelektrane negde u Indiji, ali se naziva ne secam...

Potpuno mi drugacije izgleda na fotografijma i snimcima na TV.

Kome se dopao Bog Malih Stvari preporucujem O Prvom Gutljaju Piva (i drugim zivotnim zadovoljstvima), Filip Delerm



"Ovde je sve moguce. Svaki dan cekam da u novinama saznam kako moje dupe nije moje, vec Marsovo!"
(Miroljub Labus, podpredsednik Vlade Srbije i visoki funkcioner G17+)
http://www.music-with-ease.com/norma-synopsis.html

Originally posted by Ulix
Da li ste ?itali ovaj roman i kako vam se dopada?
Mene je oduševilo jezi?ko majstorstvo, i maštovitost Arundati Roj, indijske spisateljice.
Ovo je jedna od knjiga koje bih sa sobom poneo da pusto ostrvo.

skroz se slazem. procitala sam knjigu kad je izasla, a prosle godine sam je poklonila mojoj devojci, super je.

Originally posted by ...
Steta sto se A. Roj posvetila politici, izgleda da vise nikada nece napisati roman.

Tako sam i ja dugo mislio.
Sad nekako mislim da to i nije vazno.
Mozda bi nas drugim romanom razocarala.

(Ona je sama u nekoliko intervjua rekla da zaista ne vidi ni jedan razlog da pise novu knjigu, ukoliko zaista nema sta novo da pruzi knjizevnosti.)

naravno da me je knjiga odusevila,a nekako me atmosferom na nju podsetila knjiga PURPURNI HIBISKUS cimamande ngozi adici.nije tako poeticna kao bog malih stvari,ali vredi je procitati.

Procitala je pre koju godinu, tada mi se dopala sto se jezika i prozora u drugi svet Indije tice, ali ne bih je nosila na pusto ostrvo zbog beznadne depresije koja se, malo, malo, izvire iz recenica.

može neki sinopsis za nas sa jeftinijim ulaznicama?

Za vas sa jeftinim ulaznicama (sa Amazon.com) :

With sensuous prose, a dreamlike style infused with breathtakingly beautiful images and keen insight into human nature, Roy's debut novel charts fresh territory in the genre of magical, prismatic literature. Set in Kerala, India, during the late 1960s when Communism rattled the age-old caste system, the story begins with the funeral of young Sophie Mol, the cousin of the novel's protagonists, Rahel and her fraternal twin brother, Estha. In a circuitous and suspenseful narrative, Roy reveals the family tensions that led to the twins' behavior on the fateful night that Sophie drowned. Beneath the drama of a family tragedy lies a background of local politics, social taboos and the tide of history?all of which come together in a slip of fate, after which a family is irreparably shattered. Roy captures the children's candid observations but clouded understanding of adults' complex emotional lives. Rahel notices that "at times like these, only the Small Things are ever said. The Big Things lurk unsaid inside." Plangent with a sad wisdom, the children's view is never oversimplified, and the adult characters reveal their frailties?and in one case, a repulsively evil power?in subtle and complex ways. While Roy's powers of description are formidable, she sometimes succumbs to overwriting, forcing every minute detail to symbolize something bigger, and the pace of the story slows. But these lapses are few, and her powers coalesce magnificently in the book's second half. Roy's clarity of vision is remarkable, her voice original, her story beautifully constructed and masterfully told.
-----
A brilliantly constructed first novel that untangles an intricate web of sexual and caste conflict in a vivid style reminiscent of Salman Rushdie's early work. The major characters are Estha and Rahel, the fraternal twin son and daughter of a wealthy family living in the province of Kerala. The family's prosperity is derived from a pickle factory and rubber estate, and their prideful Anglophilia essentially estranges them from their country's drift toward Communism and their ``inferiors' '' hunger for independence and equality. The events of a crucial December day in 1969--including an accidental death that may have been no accident and the violent consequences that afflict an illicit couple who have broken ``the Love Law''-- are the moral and narrative center around which the episodes of the novel repeatedly circle. Shifting backward and forward in time with effortless grace, Roy fashions a compelling nexus of personalities that influence the twins' ``eerie stealth'' and furtive interdependence. These include their beautiful and mysteriously remote mother Ammu; her battling ``Mammachi'' (who runs the pickle factory) and ``Pappachi'' (an insufficiently renowned entomologist); their Oxford-educated Marxist Uncle Chacko and their wily ``grandaunt'' Baby Kochamma; and the volatile laborite ``Untouchable'' Velutha, whose relationship with the twins' family will prove his undoing. Roy conveys their explosive commingling in a vigorous prose dominated by odd syntactical and verbal combinations and coinages (a bad dream experience during midday nap-time is an ``aftermare'') reminiscent of Gerard Manly Hopkins's ``sprung rhythm,'' incantatory repetitions, striking metaphors (Velutha is seen ``standing in the shade of the rubber trees with coins of sunshine dancing on his body'') and sensuous descriptive passages (``The sky was orange, and the coconut trees were sea anemones waving their tentacles, hoping to trap and eat an unsuspecting cloud''). In part a perfectly paced mystery story, in part an Indian Wuthering Heights: a gorgeous and seductive fever dream of a novel, and a truly spectacular debut.
-------------

Napomenuo bih samo, na kraju, da su navedene "mane" ove knjige (sporost itd.) zapravo njene vrline. Ova knjiga je mnogo stvari ali jedno nije - stivo za nestrpljive.

knjiga je toliko dobra da sam pravila taktiku kako da je ukradem iz biblioteke, ali me naravno pekla savjest zbog toga, tako da cu je naravno kupiti.

I ja sam je dobio na poklon lane, shvatio sam da je odli?na knjiga ali jbg, nisam imao vremena da je pro?itam na miru... Traži usredsreðenost.

Pritom, prevod je izvrstan.

ko ju je preveo?

Knjigu sam procitala, i sto se mene tice, nije me bas nesto preterano fascinirala, ili je to pak, sto sam jaaako dugo rastezala citanje, pa je sve nekako izgubilo pravi smisao. Ali, ne bih rekla da je nesto posebna!

Originally posted by AngraMaina
Pritom, prevod je izvrstan.

Ja je nisam citao u prevodu, vec u originalu, na engleskom, ali se divim onome ko se usudio da je prevede. Potreban je pravi majstor, zaista.

Knjigu je na srpski prevela Maja Tifunovi?-Kaluðerovi?, a izdao "Plavi jaha?". Bar onaj primerak koji ja dobih na poklon.

kontam da je nesto na fazon malog princa, zar ne?

vredi za pred spavanje

Skoro sam je citala... Dopala mi se. Ima neku posebnu atmosferu. Meni je dok sam citala s jedne strane malo smetala sporost i stalno mesanje proslosti, buducnosti i sadasnjosti a s druge strane mi se bas to dopadalo i cinilo knjigu posebnom.

Originally posted by amnesia
kontam da je nesto na fazon malog princa, zar ne?

vredi za pred spavanje

Kako bi Merlinka rekla: i ju zabetino jedna, pa ti mene vredjas!

Ne, ovo je mnogo vise. Egziperijeva bajka nema neke veze, ni stilske ni tematske sa ovom knjigom. I Bog malih stvari definitivno nije opustajuce stivo za pred spavanje, jer zahteva dosta paznje od citaoca. Stilovi pisanja Egziperija i A. Roj se u potpunosti razlikuju, po meni je Roj daleko kompetentnija i mastovitija. O njenim sposobnostima da izvuce finese kakve engleski jezik gotovo i da ne poznaje, ne moze se potrositi dovoljno reci. Ako me ne bude mrzelo da vrtim knjigu, prekucacu pasus ili dva, cisto da vidis o cemu se radi. Ako te interesuje, naravno.


Ako bih vec morao da poredim, mene Bog malih stvari podseca pomalo na neka Foknerova dela, iako ova spisateljica ima (bukvalno je izmislila) sopstveni jezik, daleko muzikalniji od Foknerovog, a takodje i pristupacniji. U nekom sirem kontekstu ova se knjiga zanrovski moze odrediti kao magicni realizam.

Odlicna knjiga - upravo je citam. Dopada mi se sto zahteva od citaoca punu paznju i ucesce. Preporucujem svima!!!

Originally posted by ...
Steta sto se A. Roj posvetila politici, izgleda da vise nikada nece napisati roman.

Upravo mi je Ulix javio da Arundati Roj planira da izda još jedan roman!

Moja mama je citala... nije se nesto preterano odusevila, ali...moja mama i ja se ipak isuvise razilazimo po predmetu uzivanja.

Trenutno čitam. Googlajuci nesto o autorki i knjizi naleteh i na temu ovde. (: