Stranica 1 od 1
Zavrsite kitsch pricu na temu: putovanje
Poslato: 10 Jun 2006, 17:35
od ...
Zamisli ovakav pocetak price:
Volis izvesnu osobu neko vreme, ta osoba obozava putovanja, nikada nije bio u mogucnosti da putuje a najteze trenutke ocaja od detinstva pa do danasnjih dana je preziveo zaboravljajuci stvarnost tako sto je mastao kako putuje, i zna svaku ulicu u evropskim gradovima bolje od Evropljana, mada iz Balkana izasao nije. I onda, povezano onim cime se bavis, popunis par aplikacija za rezidencije u par gradova, a ti na ta par putovanja kao life partnera-a navedes onoga koga volis (i za koga mislis da te voli). Onda ti doticna osoba slomi srce (mislim bukvalno; a kako ga slomi? - pa sam smisli onu najgoru mogucu situaciju po tebe) i dovede te na rubu ludila, a tvoje se nekad sportasko (ama bas sportasko) zdravlje sroza, popne se za par meseci krvni pritisak sa 120 na 180, srce se razboli, imas problema sa okom. I nakon par meseci stizu ti pozivi da si dobio one boravke za koje si aplicirao (recimo 3 meseca Prag, tri meseca Bec, i na mesec dana ti dodele jedan sprat sa personal servant-om u vili iz sesnaestog veka na jezeru Komo), i navode da obavezno povedes sa sobom svoga life partner-a koga si im u aplikacijama naveo imenom i prezimenom (i brojem pasosa, naravno), i kome uz tebe sleduju sve pogodnosti (od putnih troskova i smestaja, do visokog honorara).
Ako ti pises ovakvu pricu (naravno, znam da je prica totalni kic, hvala Bogu sto nije istina) kako bi je ti zavrsio? Oprostis mu i povedes ga sa sobom (jer znas koliko mu putovanja znace) a znas da ce ti mozda sjebati putovanja, ne javis mu se, ili neki treci, cetvrti izbor?
Poslato: 10 Jun 2006, 17:43
od unic0rn
Povedem nekoga ko mi ne bi sjebao putovanje
Shta imam da se tangiram oko nekoga kome ochigledno nije stalo.
Poslato: 10 Jun 2006, 17:49
od ...
Ma prirdzavaj se pravilimia dramaticnosti koje podrazumeva kitsch (a bogami kojih se drze i fondacije koje dodeljuju rezidencije): mozes povesti jedino onog koga u aplikacijama navedes kao life partner-a (ne menja se life partner tako brzo, od aplikacije do putovanja, stoga i njegov broj pasosa saljes sasve aplikacijom). Elem, srce te boli (i jos vise gubis zdravlje) od pomisli kako je to njemu jedina mogucnost da putuje, i mislis da bi mozda radije ti patio zbog njegove zlocestosti tokom putovanja, nego da on ne vidi ono sto je zamisljao, u trenucima nekadasnjih depresija i hodanja uz rub ludila (ti ga jos uvek sazaljevas, jebi ga, to je osnova kitsch prica!!!!) koje ce se mozda opet ponoviti...
Poslato: 10 Jun 2006, 17:54
od kal zakath
Povedeš ga sa sobom i kada stignete odmah ga pošalješ ku?i.
Poslato: 23 Jun 2006, 09:50
od mishicavo mache
Originally posted by ...
Ma prirdzavaj se pravilimia dramaticnosti koje podrazumeva kitsch (a bogami kojih se drze i fondacije koje dodeljuju rezidencije): mozes povesti jedino onog koga u aplikacijama navedes kao life partner-a (ne menja se life partner tako brzo, od aplikacije do putovanja, stoga i njegov broj pasosa saljes sasve aplikacijom). Elem, srce te boli (i jos vise gubis zdravlje) od pomisli kako je to njemu jedina mogucnost da putuje, i mislis da bi mozda radije ti patio zbog njegove zlocestosti tokom putovanja, nego da on ne vidi ono sto je zamisljao, u trenucima nekadasnjih depresija i hodanja uz rub ludila (ti ga jos uvek sazaljevas, jebi ga, to je osnova kitsch prica!!!!) koje ce se mozda opet ponoviti...
a word of caution. sve te usamljenicke rezidencije, bogu iza nogu , ne bi li potakle rezidente na kreativnost (docim ti iscitavas celanov tenebrae 120ti put u 2 dana i biras drvo o koje ces da se obesis) po pravilu izvuku iz coveka ono najgore, te ako nemas gomilu lekova za smirenje, i sve te supstance koje zivot jednostavno lepsim cine ( a ciju neophodnost u takvim slucajevima *izolacije* ne mogu dovoljno da naglasim), gledaj da suvisan balast emotivnih problema ostavis negde daleko ( da sengenska granica ima i neku korist za tebe).
Poslato: 23 Jun 2006, 15:05
od Vlada T
Pa, lepo, povedes tu "srcolomku" na put, a onda se odvija drama dok u pozadini promicu ti divni kunst-historische predeli, dakle, nesto kao "Rimsko prolece gospodje Stoun" ili "Ko se boji Virdzinije Vulf", nadmudrujete se, napijate i drogirate do besvesti, u "centrifugi ljubavi i mrznje", sve sa predpranjem, ujedate, vredjate, seksate u italijanskoj provansi, razbijate vredne komade antiknog namestaja, otvarate stare traume i otkrivate nove, da bi na kraju dosli do nekog uzvisenog metafizickog zakljucka o ljudskoj egzistenciji, dok kusate madlenice u nekom beckom kafeu....
Poslato: 23 Jun 2006, 22:02
od m..
Oh, povela bih nesudjenu zivotnu sapatnicu, to bi uvelo dodatne peripetije u pricu. Medjutim teshko da bi tamo zapravo provodila vreme sa istom, jer vremenom sam shvatila da grad upijes tek onda kad ga pristojno pretabanas sam (dakle necu nikog da mucim mojim muzejskim zamorima, niti da meni neko zeva dok trazim savrsen kadar neke zabacene ulicice ili nekog detalja). Mislim gde je char pentranja uz Hradchane, ako te neko pozuruje ili nervira (i ako mu pritom Plecnik nista ne znaci), kako da sedis na suncu na Pont des Arts ako ti zlo bice pravi senku, nikad nikad je ne bih povela u Pulp cetvrtkom na lez zurku sa najboljom muzikom na svetu...
Poslato: 21 Avg 2006, 04:07
od Çâðê_DUP
Dolazim do nje, lica skrhana bolom. "Oprastam ti. Da mogu da zivim bez tebe, ucinila bih to"-lice mi je umorno, ni traga one zivosti, entuzijazma, energije i magnetizma kojim inace zracim.-Ali ne mogu,Semiramida-naglo podignem glavu. Ona gleda u moje oci, ne bi li otkrila prevaru, ali ono sto vidi je senka nekadasnje zene. "Ne, niko ne bi tako odglumio"-proucava me ona.-Ne mogu i zato sam resila da progutam ponos. Kunem ti se, ubila bih je kad bih mogla"-nacinih pesnicom jedan pokret u vazduhu-Ali, uz jedan uslov. Ne smes je nikada vise videti. Obecavas mi to?" Semiramida kimnu glavom, u muku.
Polazimo na putovanje i Semiramidi se cini da me nikad srecniju nije videla. Ponasam se kao dete. Samo nastojim da joj ugodim. "Vidi se da ne moze bez mene"-misli. "Hah, pa i nije tako opasna kao sto pricaju. ja sam opasnija"-zabacuje kosu i popravlja sminku.
Stizemo i Semiramida smesta zmijsko telo u brokatnu stolicu na XII spratu Ramzes Hotela u Dubaiu. -Oh, hvala ti draga. Konacno sam ispunila sve svoje snove. Zahvaljujuci tebi, ljubavi.
-Da nazdravimo tome, draga.
Ona me gleda, a moje oci su odjednom ispunjene onom istom zivoscu i nekakvim pritvornim,
lukavim, ah lukavim izrazom.
-To nije moguce-ona se hvata za grlo gde tecnost skupog viskija "Vivaldi" pomesanog sa arsenikom vec neumitno tece, prozdiruci je, oseti kako joj se pluca skupljaju, a onda tama. I nigde svetla ne bese da Semiramidi obasja put kroza nj'. I nikad noc nije svetlija bila do ona u kojoj nesta moja ljubav
