Stranica 1 od 5
SmRt
Poslato: 29 Jul 2005, 21:58
od reveal
da li se plasite smrti?
zasto?
da li vas vise plasi to sto ne znate sta se desava posle toga... i sto gubite svoju svest koju ste imali i ljubomorno cuvali za sebe XY godina....?
verujem da smrt nije razlog za strah. ne bojim je se. prihvatam je onakvu kakva ona jeste, neminovna. i ne plasi me, ne zato sto nisam nezadovoljna sobom ili necim oko mene.. jednostavno je normalna... kao i rodjenje...
Poslato: 29 Jul 2005, 22:43
od unic0rn
NE
Posle toga se ne desava nista.
Ne cuvam je, pogotovo ne ljubomorno.
Ne razmisljam o tome jer je besciljno.
Who the bloody cares about death, kad je zivot suvise kratak da bi propustao sve i svasta razmisljajuci ili deprimirajuci se zbog nishtavila koje dolazi posle.
/me se zavaljuje u stolicu i cheka da nastupi spiritualni deo foruma

Poslato: 29 Jul 2005, 23:16
od Mars
Pa ne.
Samo da se ne desi prerano.
A ako se desi kad treba, tj. kasno, onda je to starost i to mnogo ne volim i toga se da kazem plasim. Eto.
Poslato: 29 Jul 2005, 23:38
od ^Divlja^
Smrt nije strashna za onoga kome dodje, vecj za one ljude koji cje patiti posle pokojnika...
Lichno - Samo ne bih volela da dodje nenajavljena...
Ne znam da li postoji neshto posle smrti... Ali ochigledno cje to svako od nas saznati jednog dana.. so... take your time;)
Poslato: 30 Jul 2005, 03:31
od EYA
Originally posted by ^Divlja^
Smrt nije strashna za onoga kome dodje, vecj za one ljude koji cje patiti posle pokojnika...
slazem se da je obicno tako... steta sto su ljudi tako skloni patetici... ja ne tugujem kad neko umre
Originally posted by ^Divlja^
Lichno - Samo ne bih volela da dodje nenajavljena...
ja bih bas volela da dodje skrouz nenajavljena, sha ima da se pripremam, gubljenje vremena... da zivim i umrem sa

na licu, iznenada.
Poslato: 30 Jul 2005, 10:10
od argentum_inf
ne plasim se,sasvim mi je svejedno i kad i gde ce me stici..u medjuvremenu..

Poslato: 30 Jul 2005, 14:01
od ^Divlja^
Originally posted by EYA
slazem se da je obicno tako... steta sto su ljudi tako skloni patetici... ja ne tugujem kad neko umre
Pa, hmm, meni jeste jako zhao, ali u zhivotu nisam plakala kada je umro neko meni blizak... uvek su me osudjivali zbog toga, kazhu nemam ja osecjanja
Originally posted by EYA
ja bih bas volela da dodje skrouz nenajavljena, sha ima da se pripremam, gubljenje vremena... da zivim i umrem sa
na licu, iznenada.
Mislila sam na sluchajeve davljenja, pozhara, saobracjajne nesrecje, prebijanja na smrt... i tako neochekivanih stvari... sumnjam da bi tako umrla sa osmehom na licu
Ljubomorna sam na one bakice i dekice koji jedne vecheri samo legnu da spavaju i sledecjeg jutra ih nadju mrtve. To je blazhena smrt. Najlepshi mogucji nachin da se umre.
Poslato: 30 Jul 2005, 16:44
od Draco
Ja ni ne planiram da ikada umrem.

Poslato: 30 Jul 2005, 17:02
od Dr. M
Poslato: 30 Jul 2005, 21:38
od Mars
Znam osobu koja zivi taj zivot duboko uverena u to da samo sto nisu otkrili pilulu za besmrtnost. Popijes i - ne umres.
Jer, kaze "ne mogu da zamislim da cu ja jednog dana da umrem".
Poslato: 31 Jul 2005, 01:59
od EYA
Originally posted by Mars
Popijes i - ne umres.
moja je deviza :
umres i ne mislis 
Poslato: 31 Jul 2005, 03:47
od Draco
Ma umres i ne zalis!
a ako ti ne odgovara, imas 15 dana da vratis smrt a oni ti vrate tvoj zivot nazad...

... ili bese novac? Ma, nesto ti vrate nazad u svakom slucaju!
...

..ili ti vrate napred a ne nazad?
e, jebo lud zbunjenu!

Poslato: 31 Jul 2005, 04:22
od EYA
ali to nije sve !
pozoves li odmah, dobices i jos tri smrti pride da podelis kome oces jer za koji ce ti limuntus sluziti sto dele za dz
ocem se trudim za ono sto zelim
dogovorite se ko je lud a ko zbunjen pa da vas ja obe jebem

Poslato: 31 Jul 2005, 04:29
od Draco
Jao, imam plan! uzmemo mi te gratis smrti pa ih onda iznajmljujemo drugima!
Sto se tice ove relacije lud/zbun, heh, pa zna se ko je zbun, ti budi lud a ja cem da snimam!
btw, na jednom kiosku na zvezdari je svojevremeno pisalo "zatvoreno zbog smr
di.. I takoooo..

Poslato: 31 Jul 2005, 04:30
od iJazz
Originally posted by Draco
Ja ni ne planiram da ikada umrem.
Same here

Poslato: 31 Jul 2005, 04:35
od Draco
My man!

Poslato: 31 Jul 2005, 04:41
od iJazz
...a sad na smišljanje na?ina

...
Poslato: 31 Jul 2005, 04:47
od Draco
I have my ways!
ali ne mozam da ti sada prodam patent, trazice mi Eya procenat...

Poslato: 31 Jul 2005, 04:49
od iJazz
Smisli?emo nešto

...

Poslato: 31 Jul 2005, 04:55
od Draco
ona sve vidi!

Poslato: 31 Jul 2005, 05:10
od EYA
:oko:
i ne samo pocenat od iznajmljivanja smrti !
tajger je stavio shapu na ovu novoniklu ljubav ovde , oma da ste se nacrtale u spajz da pokupim %

Poslato: 31 Jul 2005, 05:12
od Draco
ljubim te u to tvoje svevidece oko kad nisi ni zapazila da je polovina ove nove ljubavi musko <i ne, ne mislim na sebe:P>
Poslato: 31 Jul 2005, 05:19
od EYA
pa nema veze, obe smo str8

Poslato: 31 Jul 2005, 05:25
od iJazz
Ja nisam

...
:scared:
Poslato: 31 Jul 2005, 05:39
od tramp
odkud znas?
Poslato: 31 Jul 2005, 05:39
od EYA
ih pih njah
propade nam plan

Poslato: 31 Jul 2005, 08:07
od iJazz
tramp, šapnula mi pti?ica
EYA, a ta?an plan je bio...?

Poslato: 01 Avg 2005, 19:09
od Dina
Ne plasim se sopstvene smrti uopste. Ali se plasim smrti meni dragih osoba i mog zivota kad njih vise ne bude... Jedan od razloga za radjanje deteta mi je i taj sto ce ono nadziveti mene (tj. tako bi trebalo...) i sto ce mi biti neka motivacija za dalji zivot posle smrti dragih ljudi. Mada opet vezano za njega se plasim da cu umreti prerano i da ce ostati samo na svetu. Ali dobro, trudim se da ne idem toliko daleko, jos se nije ni rodilo

Poslato: 01 Avg 2005, 19:20
od spliff
ne
zashto bih se plashio?
Poslato: 01 Avg 2005, 19:59
od mirth
Ne, ne plasim se.
I skroz mi je svejedno da li cu umreti sad, za godinu dana, ili za 50 godina.
Mislim, ne kapiram tu logiku po kojoj, bas zbog te smrti - to jest cinjenice da se "samo jednom zivi", treba ziveti sto ispunjenije, duze, srecnije i blah blah.
Pa kad si mrtav, skroz je svejedno da li si umro u dvadesetoj ili osamdesetoj, kao i da li ti je zivot bio divan i ispunjen ili mucan i pun patnji.
Dakle, dijagnoza: totalna indiferentnost i po pitanju zivota i po pitanju smrti.