Stranica 1 od 2

Odbijena kandidatura Gorana Miletića

Poslato: 20 Feb 2010, 00:59
od ::fy::
Slika

Skupštinski Odbor za ustavna pitanja juče nije utvrdio kandidata za poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Kandidat DS-a Milutin Đuričić povukao je kandidaturu, Goran Miletić, koga je kandidovao LDP a podržalo preko 200 NVO, dobio je samo jedan glas, dok su svi ostali bili uzdržani.

E sada, glavni HIT su razlozi zbog kojih kandidatura Miletića nije prihvaćena:

Na sednici Odbora, poslanica liste "Za evropsku Srbiju" Nada Kolundžija ocenila je da je Miletićev nedostatak i to što nema praktičnog iskustva u pravnoj zaštiti pred sudom već je isključivo bio angažovan u nevladinim organizacijama ili na poslovima izrade zakona
Koji debilizam i cinizam. Ovo je jedan od najglupljih komentara koje sam čuo u poslednje vreme. Alo, pa posao Poverenika će biti da tumači i "brani" Zakon protiv diskriminacije koji se većim delom odnosi na (gle čuda) diskriminaciju pripadnika/ca manjinskih grupa...

...Nadu Kolundžiju (DS) je interesovalo i da li bi se on, kao poverenik, zalagao za to da Srbija ne uđe u Evropsku uniju „s obzirom na to da se u vašem blogu moglo pročitati da ste protiv toga da Srbija uđe u EU dok ne ispuni sve uslove”...
Iz ovoga se vidi da gđa Nada Kolundžija veoma prati savremene elektronske medije, poput blogova. Možda ima i profil na fejsbuku?

Ceo tekst sa gomilom debilnih pitanja, komentara i utisaka poslanice iz DS-a možete pročitati na http://www.politika.rs/rubrike/Politika ... st.lt.html.

Sve u svemu, još jednom je DS pokazao svoje pravo lice, slično onome koje smo mogli videti pred zabranjeni prošlogodišnji Prajd. Ako sada još neko veruje u "demokratske i proevropske" potencijale DS-a, onda nam nema pomoći.

Poslato: 20 Feb 2010, 01:17
od blabla54380
nadi treba nalupati samare.
meni dovoljno govori da je tog lika podrzalo 200 ngo. i da se on zalaze da srbija ne udje u eu dok ne ispuni sve uslove, ne vidim kako ce to njegovo zalaganje da se odrazi na put srbije ka eu. osim ako svoj posao bude dobro radio pa eu vidi da je ovde balkanski avganistan kad su ljudska prava u pitanju, sto ds-y nikako ne odgovara jer im je glavni politicki adut "mi cemo vas uvesti u eu". najbolje bi bilo da stave svog kandidata, kao sto stavljaju svoje ljude za sudije, da se slucajevi ne procesuiraju i da mirno mogu da rade ono sto su obecali gradjanima.

Poslato: 20 Feb 2010, 01:30
od Loni
Goranče je predivan.
Ovo je sramota!

Kad se sam osetim njegovih blogova u danima kad se činilo da su većina poslanika kao i sve crkvene zajednice protiv običnog AD Zakona.
Kad se setim njegovog gostovanja u emisiji s onom kozom Jankovićkom.
Kako se i tu, a i kasnije na B92 odlično borio za nas.

No eto...

Kolundžija bi očigledno da uđemo u EU ali ne suštinski.
Sa realnim uvođenjem humanističkih vrednosti već samo formalno.
Da bi Srbija mogla da dobije pare od eurofondova
a da bi njen DS mogao da kaže - Eto. Mi smo ovde najnapredniji.

Ma nek se gone...

E kad se dese ovakve nepravde, valjda će nam biti svima jasno koliko je besmisleno da Maljković i ostali gejevi na ovom forumu blate LDP, šaku jada, naklonjenu gejevima, koja se bori za običan cenzus i eventualno neku ovakvu funkciju.

Poslato: 20 Feb 2010, 02:25
od Lucem Ferre
Miletić mi je mentor...
Huh... Nadam se da mi nije ocenjiavao rad posle ovoga :S

Poslato: 20 Feb 2010, 02:59
od Super Mario
Kolundzija samo izgovara tekst koji joj je šef napisao. A na njenu sreću, ima dosta ljudi koji će opet glasati za DS jer zaboga "nije vreme za razbacivanje glasova" "u ovom sudbonosnom trenutku". Već smo gledali taj film. :kragi:

Poslato: 20 Feb 2010, 05:02
od Dušan Maljković
Originally posted by Loni
E kad se dese ovakve nepravde, valjda će nam biti svima jasno koliko je besmisleno da Maljković i ostali gejevi na ovom forumu blate LDP, šaku jada, naklonjenu gejevima, koja se bori za običan cenzus i eventualno neku ovakvu funkciju.
Tako je Loni. Mi ćemo da podržimo LDP jer on podržava nas, a nećemo uzeti u obzir da LDP podržava i NATO savez te tako indirektno i ubistvo preko milion ljudi u recentnim intervenicjama u Iraku i Avganistanu. Pa šta je smrt tolikih ljudi u poređenju sa izborom Gorana Miletića -- sitnica?

Nema mi ničeg ogavnijeg od ljudi koji zarad toga što oni dobijaju podršku pokazuju spremnost da podrže koljačke armade i da im ništa, sem svojih malih prava, nije važno. Konačno, to je i efekat internalizovane homofobije -- nesrećni homoseksualci toliko su mučeni da prihvataju svaku pruženu ruku, bila ona i u krvi do lakata. Što je objašnjenje, a nikako opravdanje.

Za mene je svako ko podržava NATO saučesnik i nikada neće dobiti moju podršku. I tačka.

Poslato: 20 Feb 2010, 05:15
od Nbegi
A tvoja podrška ima koliku političku težinu?

Poslato: 20 Feb 2010, 07:56
od Dušan Maljković
Pa očigledno koliko i 207 NVO -- nema nikakvu! :lol:

I jedno pojašnjenje -- mislimd a je Goran Miletić dobra osoba za tu poziciju, mislim da LDP ima i dobrih političkih poteza, ali da su oni minorni u odnosu na generalna načela njihove politike.

Poslato: 20 Feb 2010, 10:14
od Loni
Kao prvo i prvo, stav LDP-a nije da treba biti priključen NATO-u.
Bilja je protiv toga, kao i mnogi drugi.
SDU je većinski protiv.

Kao drugo NATO nije nikakva zločinačmka armada već običan vojni savez zapadnih zemalja.

Kao treće NATO ima 30 država članica i uopšte ne učestvuje u ratu u Avganistanu i Iraku.
U Avganistanu učestvuju samo vojske SAD, Australije, Britanije i Poljske.
Ostale zemlje su imale pravo da se pitaju hoće li učestvovati ili ne.

Francuska i Kanada jesu deo NATO, ali ih nema ni u Avganistanu ni u Iraku.
Dakle to sa samim NATO-om nema nikakve veze. Većina članica NATO-a nije tamo.

I kao četvrto, po meni NATO treba da postoji jer se jedino vojnim savezom brani bezbednost zapadnih zemalja.
Teokratskih režima bi bilo sve više i više da da nije zapada (čije vojske, kao što vidimo mogu da deluju i u okviru NATO-a, ali i invididualno) kao protivteže.
Umesto Irana, koji je dovoljkan problem, imali bismo i talibanski Avganistan i ko zna koliko sličnih država.

Totalitarnih režima s nuklearnim programom bi bilo sve više, pa bismo umesto jedne Severne Koreje imali njih 10. u svetu.

Zbog intervencije zapada okončani su ratovi u Bosni, na Kosovu i u Sudanu.

U Avganistanu je zlo zvani talibani zabranjivalo ženama školovanje i lečenje, mladima slobodno biranje partnera, a gejevu su bili spaljivani.

Intervencija je takva da su gađani samo vojni ciljevi, a pošto se talibani kriju u planinama, u Avganistanu gotovo da nigde nije gađan nijedan objekat u gradu.
Dakle malo gađaš planinske vence, pećine i tunele, ali time oslobađaš milione ljudi, koji su živeli pod režimom, koji je zločinački ubijao svoje građane ako su gej ili idu na petogodišnju robiju, ako drže kod kuće knjigu, koja pripada nekoj drugoj religiji, a ne islamu.
Žene tamo nisu imali pravo na skidanje pred tuđim muškarcem, a pošto žena doktora nema, ona nisu imale pravo na preglede. Tokom talibanskog režima umiralo je na hiljade žena zbog minornih bolesti, koje se na zapadu leče rutinski.

I da l je manje zlo osloboditi milione ljudi (Mada u Avganistanu nisu oslobođene sve oblasti) i omogućiti ženama školu, doktore i parlament, a sekularistima i gejevima pravo na život, ili je veća zlo bombardovati par planinčina, u kojima se kriju talibani.

Čak ni situacija s Irakom nije crno - bela, iako je tu više civilnog sektora stradalo. U Iraku ratuju tvrda struja protiv meke struje, kojoj pomažu trupe zapadnih zemalja.

Mada ne znam uopšte zašto uopšte o tome pričamo, ako znamo da NATO ne ratuje ni u Avganistanu ni u Iraku već samo neke njihove članice.

Osim toga imaju i komunističko-alterglobalisti svoje vojne poduhvate zar ne?

U Kini OBAVEZNA VOJSKA traje više od 2 godine.
U Severnoj Koreji oko 3. Obavezna vojska za oba pola.

FARK - ekstremno levičarska paravojska, koja podršku dobija iz Venecuele i s Kube, deluje u svim latino zemljama, koje su okrenute zapadu (Peru, Panama, Kolumbija i sada Čile).
U pitanju je vrlo ratoborna organizacija, koja bi čuda činila, samo da je jača.
I oni i Al Kaida bi bili jako kao NATO da nema upravo tog NATO-a, naravno.

Poslato: 20 Feb 2010, 10:26
od Loni
PS Nadam se da će ekstremni levičari - anarhisti, ipak izraziti zahvalnost jer najglasniji za njihova prava bili su pristalice i članovi LDP-SDU koalicije.
Nije bilo Peščanika, u kome Vesna Rakić Vodinelić, Svetlana Luković, Prokić, Bilja, Jelena Milić i ostalih nisu podržai pravo anarhista na slobodu.

Kompletno člansatvo omladine SDU i pristojan deo LDP-a su članovi fejsbuk grupa za oslobođenje anarhista jer nije demokratski i protivpravno je držati ih toliko u zatvoru.

Eto kako smo mi UMERENI levičari (socijaldemokrate i liberali) solidarni s ekstremnim levičarima iako ne delimo ista uverenje.

I naravno da smo solidarni dok se najpre ne pobedi desnica.
A onda ćemo i vama dokazati koliko je SOCIJALDEMOKRATIJA bolja od nekompromisnog KOMUNIZMA.

Poslato: 20 Feb 2010, 10:34
od blabla54380
za koga maljkovic glasa?
(da znam iz koje kese da vadim otrov :D )

Poslato: 20 Feb 2010, 10:50
od Loni
Ne glasa. On je anarho-komunista.
Samim tim je protiv demokratije i izbornog sistema.
Za revolucionarne metode.

Doduše ako SKOJ bude uspeo da skupi 10 000 potpisa i kandidovao se, možda će dobiti njegov glas.

Ma nemam ja ništa protiv ni tih ekstremnih levičara, ali ovih dana moraju da priznaju da su prava anarhista u medijima (Peščanik, Danas) najviše branili upravo LDP i SDU članovi.

Po tome se vidi njihova veličina.
I Srđa Popović i Jelena Milić i Biljana Srbljanović (svi LDP) kao i Žarko Korać i Vesna Rakić Vodinelić (SDU) znaju da su anarho-komunisti protivnici i njih i zapada i EU i liberalnog ali i socijademokratskog uređenja, ali eto ipak su ih podržali iz čisto zdravorazumskog poštovanja demokratije.

Zaista je sramotno da neko bude 5 mesec iu zatvoru zbog bačenog kreča na grčku ambasadu.

S druge strane ti isti anarhisti su izviždali na Filozofskom Fakultetu Čedomira Jovanovića pre 2 godine.
Kao - Ovaj je najizrazitiji prozapadnjak u Srbiji. Takva politika nama komunistima ne odgovara...

No dobro. Ljudi su različiti. Neko se bori za opšte principe pa čak i za prava protivnika, a neko samo za sebe i svoje ideale. Sve je legitimno, šta ćeš.

Poslato: 20 Feb 2010, 10:56
od olga_diktator
Loni, da te podsetim, Bilja, kako joj tepas, nije vise clanica LDPa i raskantala se sa njima posle proslih izbora.

Poslato: 20 Feb 2010, 11:02
od Loni
Nisi u toku.

Pomirili se kasnije.
Spustila je loptu kad su Čeda i ostali funkcioneri došli na suđenje da je podrže.

Rekla je u Peščaniku da je još uvek formalna članica i prijateljica svima, ali da više ne bi imala snagu da se unosi u borbe za gradonačelnika itd.

Nego ja čak i kad razumem komuniste (bilo da su patriot-komunisti bilo da su anarho-komunisti) pitao s kog kraja sveta je ovih dana stigla kritika i pretnja vlastima u Ugandi da će im uskratiti pomoć ukoliko budu usvojili smrtnu kaznu ge gejeve?

Meni se nešto čini da Amerika, Kanada, Francuska i Britanija šalji saopštenja kritike Ugandi.

Zašto to ne rade komunističke zemlje - Kina, S.Koreja, Mjanmar, Vijetnam i Kuba?
Ne videh ni kritiku Ugande iz Rusije?

Poslato: 20 Feb 2010, 11:04
od olga_diktator
Originally posted by Loni



Eto kako smo mi UMERENI levičari (socijaldemokrate i liberali) solidarni s ekstremnim levičarima iako ne delimo ista uverenje.

I naravno da smo solidarni dok se najpre ne pobedi desnica.

I odakle ti ideja da LDP nije desnica???

Poslato: 20 Feb 2010, 13:51
od boy89
Razocarao sam se u DS odavno.... Miletic je trebao biti izabran.

Poslato: 20 Feb 2010, 13:59
od faxsimil
Dragi-e

ovo se očekivalo od jedne vlade kao što je ova. Retko na kojim funkcijama su postavili prave ljude, da je Goran izabra za poverenika, pored Šabića bio bi jedina i prava osoba koja bi razumela ono što radi.

Zaista nisu imali ništa negativno da kažu. O ravnopravnosti trebaju da se bave oni koji ceo svoj radni vek usmeravaju na to da osete ravnospravnost u ovom jebanom srbijanskom društvu.

ŽIVEO GORAN

i veliki poydrav ya mog bivšeg mentora :==))))))

Poslato: 20 Feb 2010, 15:00
od Dušan Maljković
Originally posted by Loni
Kao drugo NATO nije nikakva zločinačmka armada već običan vojni savez zapadnih zemalja.
Alen Badju: O RATU PROTIV SRBIJE

Ko koga bije u današnjem svetu?

Pitanje koje mi je poslužilo kao naslov može se postaviti povodom rata NATO-a protiv Srbije. Ono je, takođe, prisutno kad je reč o embargu i vazdušnim napadima na Irak; povodom masovnog pokolja u Africi; po vodom izraelskih državnih postupaka prema Palestincima; ako je reč o kolonijalnom ratu Rusa protiv Čečena; o represivnim merama kine ske države na granicama svoje teritorije, na Tibetu, u Sinkjangu. Reč je o pitanju rata u savremenom svetu posle „hladnog rata". Međutim, u onome što je nazvano „Kosovski sukob", rat se ne pominje, kao što se ne pominje ni onaj ko je u ratu. Je li Francuska, na primer, čiji avioni bombarduju Beograd, u ratu protiv Srbije? Vlada bi se zaklela da nije. To je dokaz da u celoj ovoj stvari treba bliže razmotriti korišćeni jezik.

Navedimo za početak ono što je bilo konsensualno viđenje rata protiv Srbije u celoj poslušnoj štampi. Ili, pre, nejasne tvrdnje koje su podupirale to videnje, i za koje je intervencija NATO-a protiv Srbije sa mo jedan primer (uostalom, zato što je bila samo jedan slučaj, model, za one koje je očarala, ovaj rat i nije rat).

Totalitarni sistemi, diktatori, gladni i moćni, novi Hitleri, zverski tuku bespomoćne žrtve, gazeći tako ljudska prava. Zapadne vlasti, iako ih svakog dana reportaže štampe zapljuskuju surovostima, jedine koje su po naravi demokratske i humanitarne, oklevaju; još jednom su žrtve inercije koju izaziva državni razlog. Na sreću, postoji pritisak, sve upor niji i uporniji, javnog mnjenja, koje, naročito u Francuskoj, predstavlja­ju filosofi-novinari, ovlašćeni da kažu ono što je pravo. Popustivši pod ovim neodoljivim moralnim pritiskom, demokratske i humanitarne udružene armije neumorno napadaju Zver. Moralni rat steže srce po smatračkin gomila, ali Pravda mora biti zadovoljena. Postoje i neke ne moralne hrapavosti. Prema saopštenju generalštabova (kao i uvek u ra tu, druga [saopštenja] ne postoje) one ostaju marginalne. Ovde-onde nekoliko desetina nesrećnika mrtvih. Malo važno. Najzad, trupe ljud skih prava osvajaju spornu teritoriju, kakva god da je. One imenuju prokonzula, čija je moralnost izvan svake sumnje. One su tu trideset ili pedeset godina, ali to je malo važno: javno mnjenje više ne brine ni o čemu, humanitarna oluja je prošla.

Za procenu ove montaže hteo bih da iskoristim semantičku metodu. Istražiću imena koja su godinama služila za strukturaciju situacije u bivšoj Jugoslaviji, i koja su je strukturirala oko trilogije zločinca, žrtve i humanitarne intervencije, tj. oslobodilaca koji su došli sa lepog Zapa da. Ova imena su, treba reći, nastojala da uvere ljude, koji su veoma da leko od bilo kakvog interesa za ove sporedne regije, da je suština proce sa raspada Federativne republike Jugoslavije bila ta „moralna" trilogija. Ili da je prema toj nominalnoj strukturaciji svako morao da poznaje si tuaciju i pozove na intervenciju.

Kako je delovao niz imena, i kojega je privida on montaža?
Pogledajmo stvar najpre iz ugla zločinca i njegovog zločina. Zloči nac ne može da bude demokrata, jer se - naročito u Francuskoj, gde se od kraja sedamdesetih godina intelektualna kontrarevolucija gradila na tom jeziku - cela drama se odigrava na sceni opozicije između demo kratije i totalitarizma, između slobode i diktature. Milošević će, dakle, biti predstavljen kao poslednji tiranin Balkana, sa svim uobičajenim fol­klorom, nasleđenim od Tintina (Otokarovo žezlo): veoma zla gospođa Milošević, koja vuče konce iz senke, zlato pohranjeno u Švajcarskoj, nepodnošljiva glupost vladara, tajne službe, neizvesna zavera pukovni ka itd.

Očigledno, ne vidi se da se Milošević suštinski ne razlikuje od Hrva ta Franje Tuđmana, Bosanca Izetbegovića, Rusa Borisa Jeljcina. Konač no, ni od šefa neke druge države. Kao i njegove kolege posle pada evrop skih „socijalističkih" partijskih država, on je uredno izabran, kao i oni (i, pravo rekavši, kao svaki šef države), on je imao poverenje samo u svoju neposrednu okolinu, naime, u svoju porodicu (tako je bilo sa Miteranom, Niksonom, starim Maoom, tako je sa Klintonom, Širakom), kao oni, i on steže medije, i kao i oni, pošto se odrekao svakog unutrašnjeg političkog cilja, zahvaćen potresom prethodnog državnog sistema, poku šava da se barem dobro predstavi iz ugla nacionalizma. Ali on je (malo) moćniji od svojih hrvatskih, bosanskih, crnogorskih, makedonskih, al banskih... suseda i protivnika. On će, dakle, nasuprot drugima, koji, kad za to imaju priliku, čine isto što i on, biti obeleženi zločinac.

Da zločin, po prirodi stvari, ide uz diktatore glavna je teza dana šnje politike, što ne smeta da bude apsolutno lažna. Uzmimo samo Francusku, nećemo reći da su vlade Četvrte republike, one sa počet ka Pete republike, pod De Golom, bile totalitarne diktature. One su, ipak, u Alžiru počinile ništa manje grozne zločine, sistematsko muče nje, obična silovanja, progonstva, paljenja sela itd. Ima isto toliko razloga da se generali i politićari iz tog vremena izvedu pred neki pretpo stavljeni sud ljudskih prava koliko da se pred njega dovuku Pinoče ili soldati jugoslovenskog građanskog rata. A da uopšte ne govorimo o američkim rukovodiocima i vojnicima koji su uništili Vijetnam.

Bilo bi bolje da pre utvrdimo razlike između situacija nego režima. Ratovi su uvek surovi, no građanski i kolonijalni ratovi posebno su uža sni. Ne vidi se da su oni to manje, kad ih vode parlamenti, nego kad ih vode „diktatori". Jugoslovenski problem je problem rušenja države i kr vavog cepanja zemlje na etničkoj, jezičkoj i religijskoj osnovi, a ne zloči ni totalitarizma.

Posle zločinca, zločin. Danas, za „civilizovane" zapadne narode, ne postoji pravi zločin, koji bi zaslužio neposrednu vojničku kaznu, sem zločina koji se može uporediti sa suštinskim zločinom, sa bezu slovnim zločinom: sa nacističkim uništavanjem Jevreja. Kao što skorojevićki birokrata Milošević mora biti Hitler (kao što je pre njega to bio Sadam Husein, i još ranije, u imperijlanom pamćenju, Naser, za francusko-englesku nesrećnu ekspediciju na Suec), tako uobičajeni i strašni pokolji civila, koji se počine u svakom građanskom i teritorijalnom ratu (Alžir, Čečenija, Kosovo), apsolutno moraju biti genocid ni, rasistički.

Stožer ovog sintaksičkog obrta (koji je takođe gnusna desingulariza cija nacističkog istrebljenja Jevreja) jeste izraz „etničko čišćenje", pod čijom su zastavom, i gotovo prostodušno, ubojice različitih „nacionalnih" milicija bivše Jugoslavije, čistile prostor od svojih „neprijatelja" na teritorijama koje su želele. Zna se da se, u tom slučaju (tehniku su majstorski koristili Izraelci u Palestini 1947), teror i razaranje moraju označiti i izreći, da bi se ljudi naterali u beg. To su Hrvati, Bosanci, Srbi savršeno shvatili i sproveli, svako na svoj način: Srbi, u početku, u velikoj meri pobednički, Hrvati ne tako loše, Bosanci u malim ćoškovima gde je to bilo mogućno. To takođe, uprkos okupaciji pokrajine i sve moralnijim izjavama prokonzula Kušnera, danas čine Albanci iz milicije Oslobodilačke vojske Kosova prema ostacima Srba i Cigana. Cigana skoro da više nema na „pacifikovanom" Kosovu. Nekoliko divljačkih ubistava, nekoliko opljač kanih kuća, nekoliko zlostavljanih žena: i oni odlaze. Za Cigane nema iz gleda. I Hitler je uistinu bio odlučio da Evropu očisti od njih.

Sve je to, sigurno, varvarizam, i ne razlikuje se od stare i krvave grabeži naoružanih bandi, kad srušena država pada u ruke beznačajnih probisveta. Neko vreme u bivšoj Jugoslaviji, prostrani krajevi, dobra, kuće, žene, kad su se već jednom državni zakoni raspali, a novi zakoni ponašanja su neizvesni, kao da su se nudili milicijskim gomilama i nji hovim nacionalnim nezgrapnim generalštabovima. Bila je to svađa oko plena. Uzimani su posedi, držani su na oku, nastanjivalo se na opusto šenim imanjima, gomilan je plen. Kakve to veze ima sa nacističkom ge nocidnom politikom? Ko nije registrovao u svojoj nacionalnoj istoriji mračne epizode ove vrste, još gore, to nije bilo tako davno? Šta je ta savest Zapada, koji veruje da vidi nerazumljivi povratak zla?
Neobično je da oni koji susvoju moć stvorili pustošeći ognjem i mačem celu planetu, Englezi su Irsku ispraznili glađu i imperijalni po redak stvorili preko robijaša, Francuzi i Amerikanci trgovinom crnci ma, ratovima u Indokini i u Alžiru, Španci genocidom nad celim naro dima (pravim genocidom: niko nije preživeo od domorodačkog stanov ništva Antila...), a da ne uzimao u obzir klanice 1914-1918 i 1939-1945, neobično je da se ove plemenite duše, koje su tako došle do bezočnog blagostanja, čude, ozlojeduju, da, ovde-onde, vide male narode koji idu nasilničkim i osvajačkim putevima, koji su bili i putevi njihove vlastite istorije. Treba li shvatiti da je"važno, pošto ste napravili karijeru u im perijalnom ratu, drugima zauvek zabraniti i najmanju težnju za moći? To nazirem iz galimatijasa moralnih intervencija.

Propaganda ponavlja da „totalitarni diktator" laže kad zine, u to ne sumnjam. Ali šta reći o ljudima NATO-a? Svakako je danas zanimljivo čitati saopštenja, na kraju, tačna, više ili manje tačna, računajući tu i same vojnike. „Hirurški napadi"? Britanska avijacija nam danas kaže da ako je 40% bombi sručenih na Kosovo i Srbiju, pogodilo cilj, to je već sasvim dobro. Može li se reći na šta, na koga su pale ostale? Ge­nocid nad Albancima s Kosova? Svuda se traže nepronalazive kosturni ce, a saopštenje OEBS-a navodi cifru od nekoliko hiljada mrtvih, što će reći, kao da je očigledno: masakri (i utoliko više što je Oslobodilačka vojska Kosova započela partizanski rat), ali ničega što liči na etničko čišćenje. Čuveni „plan o likvidaciji" koji su Nemci trijumfalno otkrili da bi umirili svoje pacifističko javno mnjenje? Ništa, lažna vest. Anketa OEBS-a pokazuje da ništa nije ni centralizovano ni planirano. Istina je da su, u velikoj meri prepuštene sebi (i zbog toga što su humanitarni sa veznici ozbiljno oštetili njihove komunikacije), srpske trupe su ovde onde ubijale pa puklo-kud-puklo, da bi oterali ljude. I tu dolazimo do najveće laži, dostojne preterivanja iz rata 1914: sve se desilo posle po što su počeli napadi NATO-a, koji su, dakle, neposredno odgovorni za tu katastrofu. Pre toga je postojala neka vrsta krvavog građanskog rata, kao na toliko mesta u svetu. Danas više nema razloga da se u to sum nja: svi razlozi koji su dati da se opravda žestoko i dugotrajno bombar dovanje Srbije i Kosova bili su velike laži.

Tri formule NATO-a za javnost su sledeće:

1. Demokratije napadaju totalitarne diktature.
2. Sećanje na Šoa [holokaust] ostavlja jak utisak na etničke čistače.
3. Trupe istine kažnjavaju propagandiste laži.

Sve tri su bile samo retorički lažni, rđavo skrojeni kostim za prikrivene uloge i za drugu nameru.

No sam identitet onih koji u otkriva neodbranjivost te kon strukcije. Ko su, naime, ti saveznici, čije je pravo na bombardovanje pr va odlika? Tvrdilo se da je NATO oružana sila, prvo, demokratija, dru go, mišljenja celog sveta („međunarodne zajednice"), treće zakonite sudske vlasti, čija filosofija „ljudskih prava" utvrđuje norme; njihovi policajci su (američki) vojnici, koji hvataju krivice, i, najzad, njihov Međunarodni sud jeste sud pravde.

Sve je to samo skandalozni privid.

Najpre, odluka da se napadne Srbija bila je sve sem demokratska. Donela ju je tajna konklava, mada je Milošević pristao na sve uslove iz Rambujea, sem na jedan, neprihvatljivi za celu naciju (da bude okupirana od NATO-a!), uslov koji je postavljen samo da dovede do rata. Ameri kanci i Englezi su hteli intervenciju, po svaku cenu, kao što su beskrajno želeli da napadnu Irak, bez bilo kakvog mandata. Treba im odati prizna nje da su imperijalno dosledni. Treba pokoriti onoga ko se potpuno ne potčini, i to je sve.

Demokratija s time nema ništa. Utoliko pre što je angažovana koalicija, NATO, načelno čisto odbrambeni vojni savez, uspostavljen na pravilima da bude instrument odbrane od napada. Najzad, neće se videti nikakva „demokratija" u besramnoj paradi nadmoćnog nad slabim, što je implikovala doktrina „nula mrtvih" zapadnjaka, na spram onoliko mrtvih Srba koliko je potrebno, i više od toga. Ovaj vid stvari je potvrđen kad nijedan „demokrata" nije podigao ni mali prst za Čečene. „Nula mrtvih", da se Moskva bombarduje, bilo je sumnjivo. Cela demokratija te ekspedicije znači da se slabi smrvi, kad se opire i da se moćni koji se ponaša kao razbojnik pogladi rukom po leđima.

Drugo, uopšte se ne vidi da je ova ekspedicija bila rezultat htenja celog sveta. Izraz „međunarodna zajednica" jedan je od najneobičnijih primera na koji se našin sadašnji moćnici predstavljaju kao da otelovljuju po stojeći totalitet. Već ni UN ne predstavlja bog zna šta, čak ni u njima ni je mogao proći napad na Srbiju! Ova „međunarodna zajednica", u stva ri, označava Amerikance i njihove različite sluge. Celo javno mnjenje, dobro sondirano, iskreno je bilo neprijateljski raspoloženo prema ovom ratu. Rusi su bili protiv, Kinezi, Latino-Amerikanci, i dobar deo Evropljana, naročito, Italijani i Grci. Čak i Nemci, bio je potreban gnu sni zbor Zelenih i ponavljanje ministarske laži da bi se pokrenula njihova neprijateljska inercija. Obmana je da se NATO, vojske i vlade koje ga čine, u bilo kojem smislu, označe kao „predstavnici" tobožnje „među narodne zajednice".

Treće, sudska vlast koju predstavljas mešanac iz Haga je čisti sluga namera imperijalnih vojski. Dobro se to videlo kad je, za vreme bombardovanja, čija je jedina greška bila što je trajalo duže no što je najavljeno, ovaj „sud", rešio da optuži Miloševića; izmišljotina da bi se ubrzale stvari i dodalo zrno žita u moralistički mlin. Odluka kojom je apsolutno upravljala propagandistička zabrirnutost vojske NATO-a. Kako se desilo da tada isti taj „nepristrasni" sud nikad nije ni pomišljao da optuži Puti na, na primer? Teško je naći oportunističkiju i slugeranjskiju pravdu.

Uistinu, jedina autentična pravda bi bila da se traži raspuštanje NATO-a, za koji smo videli da ga čini međunarodna neodgovorna naoružana banda, vrlo opasna za ljudska prava i narode, i da se isto tako traži ras puštanje suda, čija autonomija suđenja, očevidno, ne postoji, i koji če uvek optužiti i osuditi samo one za koje Amerikanci procene da je kori sno za njihove posebne interese da budu optuženi i osuđeni. To će reći uskoro i sigurno: svi oni koji predlože revolucionarni preobražaj uspo stavljenog poretka. Verujte, nikad neće biti teško da im se prikači neka afera s "ljudskim pravima". Američki marinci ih mogu onda uhvatiti, uz put će pobiti stanovništvo okolo, a sud će ih osuditi. Demokratija obavezuje.

Uistinu, treba postaviti materijalističku hipotezu da nijedna država nikad nije pokrenula svoju vojsku za crne oči morala i prava. Verovanje je obaveza propagandiste, jedino njegova. Istina je, postoje ljudi koji su verovali da su saveznici ratovali protiv Hitlera zbog genocida nad Je vrejima. Utvrđeno je da saveznici ni najmanje nisu brinuli za njih, ni strateški (oni su preprečavali put nemačkom ekspanzionizmu, ne naci­zmu), ni taktički (ništa nisu preduzeli protiv logora za istrebljenje, za čije postojanje su znali). Mogućno je, dakle, da je bilo ljudi koji su ve rovali da je Beograd nedeljama bombardovan zbog nepoštovanja ljud­skih prava na Kosovu.
Mi ne spadamo među njih.

Rat protiv Srbije je služio kao test, po obimu osrednji, s obzirom na odnose snaga u svetu posle rušenja Sovjetskog Saveza i kraha hladnog rata. Hteli su ga Amerikanci da bi ponizili Rusiju, a da se, ipak, sa njom ne sukobe i da pošalju strogu poruku Kini (ko još veruje da je avijacija SAD „greškom" srušila kinesku ambasadu u Beogradu). Rat protiv Srbi je takođe je pokazao upravo posle uvođenja evra, da Evropljani nisu sami sposobni, čak ni u svom opsegu, ni za kakvu vojnu akciju ma koje razmere. Sigurno, ona je od NATO-a napravila vojno oruđe plane te, policiju u službi postojećeg imperijalnog poretka. Primetimo da se od ovog rata niko više ne usuđuje, u bilo kojoj oblasti, ni da se namršti na Sjedinjene Američke Države. Jer, ceo svet je video važnost Rusa, va zalnost Evropljana, i krajnju (privremenu?) opreznost Kine.

Glavno značenje za Francusku njenog prisustva u redovima napa dača bila je vidljivost njenog povratka u NATO. Smatra se da je dego lovska nezavisnost pripadala podeli sveta na dva bloka i hladnom ratu. Osrednje i male snage mogle su imati razmerno previše mogućnosti de lovanja. Čini se da je danas sluganstvo neophodno potrebno. Kakav je, međutim, svetski odjek moglo imati odbijanje Francuske da se pridruži policijskoj operaciji Amerikanaca? Čini se da bi tada Španija i Italija osetile da su oslobođene od svojih obaveza i da bi Grčka mogla materi jalizovati svoje neprijateljstvo. Nemci bi o tome dobro razmislili. Mo glo se, moralo se uputiti Amerikance na njihovog večnog saveznika, Englesku. No ne sanjajmo. Čini se da je Francuska imala potrebu za svoj kapital i svoja daleka preduzeća za jamstvom da se nalazi pod po krivačem američkog vojnog aparata i da ona sve više i više uranja u slugeranstvo prema NATO-u. Očigledno, u tom se pogledu ništa dobro ne može očekivati od atlantističke tradicije Socijalističke partije, ni od Ši rakovog poricanja svega što je u degolizmu izgledalo ponosno.

U svakom slučaju, odatle ćemo izvući zaključak da uprkos diskursi ma o svemoći ekonomije, imati na raspolaganju jak vojnički aparat ostaje alfa i omega međunarodnih pretenzija i nacionalne slobode. Evropa neće biti ništa, ako sebe ne snabde (ali za to joj je potrebna je dinstvenija i dobro ustrojena država) vojnim sredstvima, posebno vazduhoplovstvom, potpuno nezavisnim od američkog komandovanja. Amerikanci su već saopštili da će na to doista uložiti veto.

Rat u Srbiji je bio iskušavanje moći, u isti mah, zato što je obliko vao postojeća stanja moći, i zato što je ispoljio (kao nekad najpre pre ma Homeiniju, zatim prema Sadamu Huseinu) apsolutnu volju sada šnjih imperijalnih sila da zabrane uspostavljanje novih regionalnih sila, uspostavljanje koje odavnina do danas implikuje mogućnost ili realnost rata. Intervencija u Srbiji je pokazala je da, sem u usamljenim budžacima u kojima se decenijama može međusobno ubijati golim rukama a da se „moral" ne uzbudi, imperijalne sile, kojima upravljaju Sjedinjene Američke Države i organizovane u NATO-u, sa UN prezrenim pokrivačem, raspolažu monopolom na rat u sledećem obliku: nikome neće do pustiti da dobije rat. Protiv Irana su naoružavali Irak. Protiv Iraka naoružavaju UN. Protiv Srbije šalju NATO. U svim slučajevima, važno je da ambiciozni ne mogu nadjačati. Moglo bi se primetiti da budući da su pobednici u ratovima zapadnjaci, i posebno Amerikanci, stvorili su pla netarnu moć. Veoma tačno. To samo znači da je lekcija shvaćena: niko me se neće dopustiti da bude moćan.

Ova je lekcija jednaka jednoj drugoj. Logika moći nikad nije posledica plemenitih principa, čak i ako ona voli da u to uverava. Nije oba vezno da se filosofija potčini ovoj vrsti propagande.

Nije najgore povezivati filosofiju sa opasnim i krvavim poduhvati ma. Jer, u tom slučaju, ona ostaje, makar i do kraja grešila, na strani iz umevanja, duha slabijih strana, moći koja treba da dođe. Najgore je ve zati je, čisto i prosto, sa osornošću i samozadovoljstvom Gospodara.

Uvek postoji imperijalna trijada. Prvo je vojska koja osvaja. Drugi su trgovci koji otvaraju tržišta. Treći su misionari koji preobraćaju. Ne dostojno je filosofa da zauzme ovu poziciju, bilo da je zadužen da preobraća u Hrista-kralja, bilo da propoveda „ljudska prava".

Poslato: 20 Feb 2010, 19:38
od Wilhelmina
Originally posted by Loni


Kolundžija bi očigledno da uđemo u EU ali ne suštinski.
Sa realnim uvođenjem humanističkih vrednosti već samo formalno.
Da bi Srbija mogla da dobije pare od eurofondova
a da bi njen DS mogao da kaže - Eto. Mi smo ovde najnapredniji.
Sustinski, veliki broj gradjana u Srbiji ne da pojma nema o EU integracijama, nego za Evropom kasni jedno 500 godina. Ako bi cekali da se svi fino osveste po tom pitanju, u EU necemo u ovom milenijumu.
A, istini za volju, za mnoge u drzavi jednostavno nece biti bitno da li je Srbija u EU ili u Savezu Nesvrstanih.


No, ontop... da, politika je kurva.
LDP je jednostavno morao u Vladu sa DSom, jos dok je imao priliku.
Ovako, umesto da ostvaruje svoj program, iz prikrajka posmatra kako ga u delo sprovodi DS, onako kako oni misle da treba. I plus, umesto da ih ima kao podrsku u ovakvim slucajevima, ima ih protiv sebe. Zajeb.

Poslato: 20 Feb 2010, 22:22
od Paki
Originally posted by olga_diktator
Originally posted by Loni



Eto kako smo mi UMERENI levičari (socijaldemokrate i liberali) solidarni s ekstremnim levičarima iako ne delimo ista uverenje.

I naravno da smo solidarni dok se najpre ne pobedi desnica.

I odakle ti ideja da LDP nije desnica???
Tipična liberalna partija - ekonomski desno, ljudskopravaški levo :)

Poslato: 20 Feb 2010, 22:26
od Paki
Vlast pokazala bahatost i potpuno ignorisala čitav civilni sektor

Koalicija protiv diskriminacije ocenjuje da je neizglasavanje Povernika za ravnopravnost jasan pokazatelj da sadašnja vlast ne želi da omogući primenu Zakona o zabrani diskriminacije te da stav celog civilnog sektora ignoriše i ne uvažava.

Neuviđanjem da je kandidat Goran Miletić, čiji je izbor na mesto Poverenika za ravnopravnost podržalo 211 nevladinih organizacija, novinarska udruženja, čak i neki Nacionalni saveti manjina, jedini kvalifikovan i stručan kandidat koji je predložen u zakonski propisanoj proceduri i roku – predstavnici vlasti zapravo potpuno ignorišu i oglušuju se o predstavnike i pripadnike manjinskih grupa.

Smatramo da je krajnje neumesno dovođenje u pitanje stručnosti Gorana Miletića, koji je punih deset godina svog profesionalnog rada, kako to uslovi i zahtevaju i zakon propisuje, proveo braneći i unapređujući ljudska prava u Srbiji. Takođe, licemerno je spominjati kao argument to da Miletić „ne može da dokaže da se deset godina bavio poslovima na zaštiti ravnopravnosti“ jer postoji sva potrebna dokumentacija koja upravo potvrđuje da je Goran Miletić od 2000. godine kontinuirano radio na pitanjima ljudskih prava i diskriminacije, te dostavljamo medijima na uvid ovu dokumentaciju. Krajnje neumesnim smatramo i isticanje Mileticevog nedostatka iskustva u zastupanju pred sudom, i to od strane onih čiji predloženi kandidat nije nikada radio na pitanjima ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije.

Koalicija protiv diskriminacije najoštrije osuđuje i napade na Gorana Miletića u današnjem izdanju lista Kurir, te napis „srbomrzac“ i gotovo poziv na linč, i sa dubokom zabrinutošću konstatujemo da se slični napadi dešavaju svima koji beskompromisno brane ljudska prava u našem društvu.

Nakon skandaloznog povlačenja Zakona o zabrani diskriminacije iz procedure prošle godine, smatramo apsolutno nedopustivim ponovnu opstrukciju mehanizama koji bi trebalo da štite i unapređuju ljudska prava u Srbiji.

Zahtevamo zato, da se u najskorijem roku, ponovi zakonom propisana procedura o izboru Poverenika za ravnopravnost, te da se na ovu značajnu funkciju izabere osoba koja ispunjava zakonske uslove i koja uživa punu podršku onih zbog kojih je Zakon o zabrani diskriminacije i donesen.

Koaliciju protiv diskriminacije čine: Centar za unapređivanje pravnih studija, Civil Rights Defenders, Gej Strejt Alijansa, Labris - organizacija za lezbejska ljudska prava, Anti Trafiking centar, Mreža odbora za ljudska prava (CHRIS Network), Udruženje studenata sa hendikepom, Inicijativa za inkluziju „VelikiMali“ i Gayten LGBT.

U nastavku prosleđujemo dokumentaciju koja potvrđuje da se Goran Miletić kontinuirano bavi ljudskim pravima od 2000. godine.

Potvrda Fonda za humanitarno pravo o zaposlenju u periodu od 2000. do 2004. godine

Potvrda Civil Rights Defenders o zaposlednju u periodu od 2004. godine do sada

Za više informacija: www.stopdiskriminaciji.org

http://bit.ly/abwQMR

Poslato: 20 Feb 2010, 22:48
od ZvezdasBG
Nisam ni ocekivao da ce neko normalan glasati za njega.
Doduse Kolundzija je dala do bola smesno objasnjenje. Trebala je brate otvoreno da kaze, ajde mrs budaletino. Nije mu dosta sto je nakacen na budjelar one Kandickine firme, nego bi jos da ga i poreski obveznici Srbije (ciju vecinu otvoreno vredja) sponzorisu.

Poslato: 20 Feb 2010, 22:52
od Lucem Ferre
Originally posted by ZvezdasBG

Nisam ni ocekivao da ce neko normalan glasati za njega.
Doduse Kolundzija je dala do bola smesno objasnjenje. Trebala je brate otvoreno da kaze, ajde mrs budaletino. Nije mu dosta sto je nakacen na budjelar one Kandickine firme, nego bi jos da ga i poreski obveznici Srbije (ciju vecinu otvoreno vredja) sponzorisu.
Hahahaha!!! :ban: :P

Poslato: 20 Feb 2010, 22:55
od ZvezdasBG
Sto, da nije i on postao moderator? :lol:

Poslato: 21 Feb 2010, 00:01
od Lucem Ferre
:roflmao: :roflmao: :roflmao:

nije, ali nikad se ne zna....

Poslato: 21 Feb 2010, 02:25
od Loni
Olga, listu LDP čine LDP i SDU.

SDU je levica i u pogledu ljudskih prava i u pogledu ekonomije (socijalsitički koncept)

LDP je levica u pogledu ljudskih prava, dok je u pogledu ekonomije formalno desnije. Mada je i to samo na papiru jer su upravo oni najviše kritikovali Miškovića i njegov monopol.
LDP jeste desnica u onom smislu da im je više stalo do mladih nego do starijih. To je njihov legitiman koncept.

SOCIJALISTIČKI EKONOMSKI KONCEPT - Teži izjadnačavanju. U praksi to znači uzimanje od onih, koji imaju i rade da bi se popunio budžet za one, koji ne rade (penzioneri i nezaposleni).
Ovaj koncept je u praksi dobar za penzionere u Srbiji (jer se od zaposlenih uzimaju veliki porezi i daju njima).
Krkobabić se izborio da penzije u Srbiji budu u iznosu velikog procenta plata.
Međutim ovaj koncept nije dobar za mlade.

Upravo zbog tih velikih poreza zaposlenma, svaki gazda ima jednog zaposlenog manje.

Ako je u Srbiji oko 200 000 firmi i da svaka ima jednog manje zbog tog poreza, to znači da 200 MLADIH NEMA POSAO da bi penzioneri bili podmireni.

Dakle taj ekonomski koncept LDP nije nehuman već je podjendako human kao i ekonomski koncept PUPS-a.

Razlika je samo u tome što je PUPS za to da penzionerima svane, a mladima malo da smrkne.
Dok je LDP više za to da mladima svane, a penzioneri malo da štede i da rade duže.

No LDP u tome uuopšte nije ekstreman. Niko od njih sigurno ne bi hteo da penzioneri skapavaju.
Umesto 75 % plata, koliko primaju penzioneri, LDP-ovci bi možda stavili 65 %, što bi u praksi smanjilo poreze gazda za 10 % čime bi gazdama bilo isplativije da zapošljavaju više mladih radnika.

Poslato: 21 Feb 2010, 02:35
od Loni
Nego Maljkoviću ti kao da nisi uvažio moj odgovor.

Hej NATO ne ratuje ni u Avganistanu ni u Iraku.

NATO je ratovao samo u Srbiji protiv režima Miloševića s minimalnim žrtvama, a mir jeste postignut (Pitanje da li bi se rat završio i danas da nije bilo intervencije).

NATO ima 28 članica.

U Avganistanu trupe imaju samo 3 članice NATO-a (SAD, Britanija, Poljska) i jedna, koja to nije (Australija). Neke druge zemlje su se povukle.
Dakle 24 članice NATO-a nisu tamo.

U Iraku je takođe mali broj članica - SAD i Britanija.

To su ratovi ovih ličnih zemalja, dok je NATO nešto drugo. Da bi ceo NATO krenuo u napad morale bi sve zemlje da se slože i da sve zajedno osmišljavaju zajedničku akciju.

Na kraju krajeva ja i ne vidim nijednu jedinu alternativu zapada.

Meni Rusija, u kojoj nema demokratije (Moskva namešta sama sve gubernatore i lokalne funkcionere, izbori su nepošteni, a cenzus je čak 7 % pri težnji da se poveća na 10 %) nije uzor.

Ne verujem da su ikome na forumu uzori afričke i azijske zemlje, u kojoj znamo šta se radi s gejevima i slobodnim ljudima.

Ne verujem da je retko kom uzor i Severna Koreja, trenutno najveća tiranija na zemlji.

Ja znam da je tebi kao komunisti teško da se pomiriš sa sudbinom da ljudska prava nisu najveća u zemljama, koje sebe zovu komunističkima.
Ali ako je komunizam sam ispao neostvariv i ako se, zbog odsustva demokratije, pretvara u tiraniju, šta s tim?
Imamo UMERENU LEVICU - meke socijaliste - socijaldemokrate, koju su jedna odlična alternativa.

Francuska, Skandinavske zemlje, Kanada, čak i neki stejtovi u SAD imaju socijalističku ekonomiju. Pa eto to je dokaz da socijalizam nije sasvim već samo delimično propao. Čemu skretanje u ekstremizam?

Moguće je da bi tvoj ideal bila neka socijalistička zemlja iz Latinske Amerike. Recimo Venecuela ili Bolivija, ali Srbija geografski nije blizu njih da bismo se integrisali s njima. Svuda oko nas su zemlje EU i NATO i neprirodno je da patimo zašto se ne graničimo s Paragvajem, Argentinom i Urugvajem. Želja da se povežemo s njima ne može nam doneti neku naročitu korist.

Poslato: 21 Feb 2010, 02:50
od Vel boy
Loni sve u redu,

samo ovde
Originally posted by Loni


SOCIJALISTIČKI EKONOMSKI KONCEPT - Teži izjadnačavanju. U praksi to znači uzimanje od onih, koji imaju i rade da bi se popunio budžet za one, koji ne rade (penzioneri i nezaposleni).
Ovaj koncept je u praksi dobar za penzionere u Srbiji (jer se od zaposlenih uzimaju veliki porezi i daju njima).
Krkobabić se izborio da penzije u Srbiji budu u iznosu velikog procenta plata.
Međutim ovaj koncept nije dobar za mlade.

Upravo zbog tih velikih poreza zaposlenma, svaki gazda ima jednog zaposlenog manje.

Ako je u Srbiji oko 200 000 firmi i da svaka ima jednog manje zbog tog poreza, to znači da 200 MLADIH NEMA POSAO da bi penzioneri bili podmireni.

Dakle taj ekonomski koncept LDP nije nehuman već je podjendako human kao i ekonomski koncept PUPS-a.

Razlika je samo u tome što je PUPS za to da penzionerima svane, a mladima malo da smrkne.
Dok je LDP više za to da mladima svane, a penzioneri malo da štede i da rade duže.


pa ima i mladih koji su nezaposleni iz raznoraznih razloga. treba i njima pomoci u kontekstu nezaposlenih.

Poslato: 21 Feb 2010, 20:25
od mythe
Originally posted by Loni

PS Nadam se da će ekstremni levičari - anarhisti....


Eto kako smo mi UMERENI levičari (socijaldemokrate i liberali) solidarni s ekstremnim levičarima iako ne delimo ista uverenje........
ma vi 'levi' ste 'levi' u svim znacenjima te reci....

Poslato: 22 Feb 2010, 18:15
od wilmott
Crni Loni. Bar nesto sto si rekao da je tacno.