Mislim da je naš dragi forumaš, Laerem, zaslužio fan club. Ne samo zbog toga što je dobar frajer, već što je beskrajno zanimljiv i pametan. U svakom slučaju dečko kog treba upoznati, ili makar provesti neko vreme sa njim Eto, forumaški življu, da čujem vaša mišljenja o dotičnom
Upravo zato ITEKAKO ima smisla "ono za što se ljudi bore i ginu". Smisao dobija na važnosti upravo zato što je niknuo iz pozadine besmisla, kao de facto novi fenomen u prirodi. Život je beskrajno važan baš zato što je jedan i neponovljiv. Bilo koji oblik sudbine/boga/determinizma/ravnoteže automatski čini život beznačajnim. "Smisao" nam može biti ili nadređen ili podređen, ali ne i jedno i drugo. Tražiti smisao iznad sebe, negdje tamo na nebu, je zapravo traženje utjehe i znak psihe koja se ne zna nositi sa slobodom; psihe koja je toliko narcisoidna da ako ne dobije garanciju da je vječna, i da ima svoje predodređeno mjesto o kojem ne treba puno razmišljati, odmah se povlači u sebe, u neku jalovu apatiju.
Ako postoji smisao života, a ja tvrdim da on može postojati, onda je to da se suoči s nihilizmom stvarnosti i ide se naprijed usprkos tome. Doslovce da se iskoristi svoj vlastiti život kao afirmaciju nekog partikularnog smisla u pozadini sveopćeg besmisla. A riječ koju koristimo za takav modus vivendi je hrabrost.
Ja ne mislim da smo slobodni a priori, ali mislim da mozemo biti slobodni. Mozes vjerovati da mehanicki reagiramo na stimulanse iz okoline, ali samo ako vjeruješ da je naša mehanika, tj. biologija savršena, bez pukotina, bez kvarova, sa isprogramiranom reakcijom na svaki stimulans. A to naprosto nije točno. Ljudi bez problema reagiraju kontra svojih instinkta.
S druge strane, možeš vjerovati da smo svi produkt naše okoline, ali opet, i to je potpuno krivo jer postoji niz ljudi koji pružaju otpor svojoj užoj ili široj okolini.
Treća stvar, odnos kulture i naše biologije je antagonistički (što se npr. manifestira kroz duboke komplekse koje izazivaju seksualne norme kod ljudi koji te norme internaliziraju)
Dakle, biologija je manjkava; kultura je manjkava i odnos biologije i kulture je dijalektina puna pukotina. Naša svijest - naš subjektivizam nije ništa drugo nego konstantno reproducirajuća pukotina između kulture i biologije - lokacija gdje se te dvije sile lome i produciraju imaginarni konstrukt koji se zove "Ja", a to je nešto s čime se mi identificiramo, iako to objektivno nismo "mi". Životinje, recimo, uopće ne prolaze kroz proces identifikacije (tj. udaljavanja, uvođenja posrednika između našeg organizma i vanjskih podražaja) - one su neposredno ono što jesu, i zato su sklonije biološkom determinizmu nego mi (iako vjerojatno i u životinjskom carstvu postoji određena gradacija). "Ja" je određeni fantazmatski konstrukt koji je uvijek na tankom ledu - slom ličnosti može podjednako izazvati i biologija (najčešće u formi bolesti koja narušuje integritet te imaginarne slike sebe) ali i kultura (društveno izopčenje isto tako može uništiti našu psihu, jer velik dio ličnosti večine ljudi kroji neka simbolička superstruktura, poput države, religije, etc.).
Sve naše lakše ili teže psihičke bolesti, psihoze, šizofrenije, različite neuroze i tikovi, biološki su simptom disfunkcije simboličkog.
Dakle, naš sam "mehanizam" nije uštiman i često se kvari - u tim kvarovima je prostor slobode. Možeš razmišljati o elementu (samo)svijesti kao malom procijepu između dvije stijene koje se konstantno urušavaju jedna u drugu i pokušavaju zatvoriti taj procijep, ali nikako ne uspijevaju u tome. Čin slobode je ne pokušavati zatvoriti taj procijep, dopustiti si da se ne osjećaš ugodno u svojoj koži, dopustiti si biti izopćen iz društva, prihvatiti svoju smrtnost, a ne (instinktivno) biježati od nje u fantaziju, i identificirati sile koje djeluju na nas (biološke i ideološke) i onda djelovati sukladno nekom samozadanom konceptu, poput etičkog čina. Samo postojanje etičkoga u ljudima je dokaz naše slobode, a uz to i remek djelo ljudske ingenioznosti. Zamisli... digne ti se kurac na nekoga, a ti ga/ju ne siluješ. Iz perspektive našeg biološkog substratuma - to je apsurdno! Ili izum nuklearnih bombi. Kako je točno u interesu reprodukcije naših "sebičnih" gena stvoriti nešto što je u stanju izbrisati svu deoksiribonukleinsku kiselinu s lica zemlje? Nema veće emancipacije individualnog organizma od njegovih gena, do izuma nuklearnih bombi. Zato mene u tajnosti razgaljuje nuklearna proliferacija - it's a giant fuck you to the natural order and genetic determinism.
A svi mehanistički pogledi na egzistenciju imaju taj problem da ne mogu nikako objasniti sav varijetet prirode i konstantni upliv novog. Jer ako imamo savršeno uštimani, deterministički, zatvoreni mehanizam - otkuda onda dolazi svo to obilje stvarnosti? Zašto se pojavljuju kvarovi? Otkuda dolaze nove stvari? Jedini način da učiniš tu formulu izvedivom je da dodaš neki faktor X koji je sve to organizirao i stavio u karantenu zatvorenog sistema. Dakle, za mehanistički svemir a priori je potreban Bog (ili sudbina ili neki drugi koncept s kojim u sebi pokušavamo zacijeliti otvorenu ranu smrtnosti, koja je sama po sebi jedan veliki kvar).
Put do mojeg srca (i kurca) nije kroz ulizivanje, već kroz aktivni napor da me se suoči s mojim sranjima i muljažama, rupama u argumentaciji, egoizmu i tom blesavom pompoznom nastupu. Catch 22 je u tome što netko kome su moja sranja prozirna vjerojatno nema razloga da ima interesa za mene, a netko kome nisu, ja nemam interesa za njega.
Inače, uz nekoliko neizbježnih abortusa, ljudi na gej srbiji su mi generalno simpa i šarmantni, daleko više nego on-line Hrvati. Dragi mladi ljudi.
We had our moment few years ago, ali zna Laerem, ne skrivam, uvek bih rado ponovio i proširio opus aktivnosti
Poslato: 26 Maj 2013, 20:56
od bas bleu
he's my favourite one-trick pony.
Poslato: 26 Maj 2013, 21:07
od Dirrty
I meni je to prva asocijacija, ali ne samo za njega, već za većinu ljudi. Verovatno i sam postajem takav s godinama i ukalupljivanjem u društvo, mada nisam napadan, pa čak i taj jedan jedini trik na koji budem sveden, može biti iznenađenje za druge.
A seksualna tenzija, želja, šta god, se rešava u krevetu (ili već nekom drugom mestu po želji...), a ne na forumu.
Srklet je negde u šali napisao da je Laerem "genocodni nihilist".
Mislim da je Laerem (uz Denija) nešto najinteligentnije što aktivistička scena u bivšoj Jugoslaviji može da ponudi.
Ni kod Denija ni kod Laerema nema popuštanja ni lažnog morala.
Deni voli da koketira sa masovnom kulturom jer sluša lake note (pogotovo domaće narodnjake), tako da ne mogu da se ne zapitam da li i Laerem voli da čuje Cecu ili Severinu kad se opusti.
Re: LAEREM fan club
Poslato: 29 Nov 2021, 11:57
od Dark Walker
Njegov novi tekst je hrabar, introspektivan, zreo i oslobađajući!
Eto, forumaški življu, da čujem vaša mišljenja o dotičnom 
