Gay-Serbia.com | Diskusije

Cesto kada govorimo o drugim ljudima, kazemo: "Kako je on/a odgovorna osoba" ili "Kako je on/ neodgovoran/na!" Pritom najcesce mislimo na to da osoba ispunjava neki posao, obavezu i slicno. Ali, koliko cesto uopste cujemo da se koristi izraz "biti odgovoran prema sebi"? Sta bi to uopste znacilo? Iako mozemo biti odgovorni prema drugima, prema nasem poslu ili obavezama koje smo preuzeli, jos uvek mozemo biti neodgovorni prema samima sebi. Jesmo li na primer u stanju u potpunosti preuzeti odgovornost za sve svoje misli i osecaje, za sve stvari koje nam se u zivotu dogadjaju?

Za sada toliko

Ako zelite pisite....

Trebala si citirati cijeli tekst.

... Ili pak za to mislimo da je to drugi par cipela i da odgovornost nema veze s time.
Naše namjere, tumačenja i izbori odlučuju koje ćemo događaje privući u svoj život, te kako ćemo ih shvatiti i reagirati na njih. Odgovornost prema sebi je prihvaćanje ove duboke istine. To je ključ kako da istinski budemo snažni u nutrini. Odgovornost prema sebi je upravo suprotno od toga da se osjećamo prepušteni na milost i nemilost našem internaliziranom programiranju, obrascima, drugim ljudima i okolnostima. To je također suprotno od toga da se osjećamo pretjerano odgovorni za druge ljude i okolnosti. To je sposobnost da reagiramo na nas same, na naše potrebe za unutarnjim skladom i da budemo odgovorni za svoj vlastiti integritet.
Čini se toliko lakše prihvatiti vlastiti poraz samo ako za to možemo okriviti okolnosti, lošu sreću ili greške drugih ljudi. Prihvaćanjem odgovornosti za sebe, brišemo samosažaljenje, malodušnost, ravnodušnost, pasivno trpljenje, nezadovoljstvo zbog nepravdi života i slično. To nam omogućava da riješimo koji god problem imamo. To nas prisiljava da vidimo stvari onakve kakve jesu, te nam daje više samopoštovanja, integriteta i nade.

Prihvaćanje odgovornosti za sebe obuhvaća:

- priznavanje da smo isključivo mi odgovorni za naše izbore u životu
- prihvaćanje da smo odgovorni za ono što osjećamo ili mislimo
- prihvaćanje da sami odabiremo smjer kojim u životu želimo krenuti
- prihvaćanje da ne možemo kriviti druge za izbore koje smo sami napravili
- razbijanje racionalizacija i obrana da su drugi odgovorni za ono što jesmo, što nam se dogodilo i što smo postali
- prihvaćanje da smo sami odgovorni za odlučivanje tko smo i kako naši izbori utječu na naš život
- shvaćanje da sami odabiremo osjećaje koje ćemo osjećati u bilo kojem događaju, bez obzira koliko su negativni
- priznavanje da kad uđemo u odraslo i zrelo doba, sami odlučujemo kako će se razvijati naše samopoštovanje
- otpuštanje pretjerane odgovornosti za druge
- briga i njega za naše zdravlje i emocionalnu dobrobit
- potpuno razumijevanje naših dobrih strana, sposobnosti, talenata i vrlina, kao i negativnih strana
- razvijanje pozitivnog, ohrabrujućeg unutarnjeg dijaloga koji će poboljšati naš unutarnji rast i razvitak
- otpuštanje okrivljavanja i ljutnje prema onima iz naše prošlosti koji su napravili najbolje što su mogli, obzirom na ograničenja u njihovu znanju, edukaciji i svijesti
- razrješavanje osjećaja ljutnje, neprijateljstva, pesimizma i depresije zbog povreda i boli iz prošlosti.

...

Što se tiče boldiranog, tako jeste kod mene ( izuzetak je pretposljednja stavka -- razriješio jesam, otpustio u potpunosti nisam), pa vjerujem da sam vrlo odgovoran prema sebi.