Stranica 1 od 3

Osveta? Da, mozda, ne?

Poslato: 24 Jan 2009, 09:21
od Besna Glista
DA LI STE PRISTALICA OSVETE UKOLIKO VAS PARTNER BAS ZESTOKO POVREDI I OSTAVI NA CEDILU?

STA BI STE URADILI OSOBI KOJA VAS IZDA?

*** Naslov topica izmenjen od strane moderatorke zbog upotrebe velikih slova

Poslato: 24 Jan 2009, 09:28
od жњ
A kako te to partner "izdaje"? Kako se to "ostavlja na cedilu"?

Poslato: 24 Jan 2009, 09:29
od Kragi
Ako se igra mojim emocijama da ......
Na koji nacin bih se svetio zavisi od mnogo stvari ..... mada je i osveta tu samo dok ima emocija, kad istih vise nema postane ti svejedno :)

Poslato: 24 Jan 2009, 12:54
od alexandermagic
Nijedan partner me nije 'žestoko povrijedio' i 'ostavio na cjedilu' ( :radosnice: ) , no i da jeste, imam formirano mišljenje o osveti uopšte - bespotreban utrošak dragocjene energije i pridavanje značaja nekome ko ga u stvari nema.

Ako već smatraš da te je neko izdao, precrtaj osobu i kreni dalje. Od kuknjave i kojekakvih besmislenih postupaka nemaš ništa. :)

Poslato: 24 Jan 2009, 13:01
od Swanheart
Ne verujem vise u osvetu, mrznja, povredjena sujeta i "osveta" me "truju" vise nego bilo koje drugo osecanje, i zbog toga istu smatram nepotrebnom.

Poslato: 24 Jan 2009, 13:43
od ...Sitnicava...
Copy/paste Alexandermagic i Swanheart...

:zev:

Poslato: 24 Jan 2009, 13:57
od Azdaja
pa, nisam....

i...

ne vredi ;)
jedna je probala da se osveti, nije joj poslo za rukom :zev2:

Poslato: 24 Jan 2009, 14:48
od m..
Eventualno mogu da se osvetim na taj nacin sto ta osoba za mene istog momenta prestane da postoji. Dakle, ne razmisljam, ne vidim, ne javim se, ne osecam. Nista - vruc vazduh. Mislim ako se vec pokaze da neko ne ume da ceni tvoje prisustvo u svom zivotu, zasto onda biti prisutan?

Poslato: 24 Jan 2009, 18:10
od ...Sitnicava...
Originally posted by m..
Eventualno mogu da se osvetim na taj nacin sto ta osoba za mene istog momenta prestane da postoji. Dakle, ne razmisljam, ne vidim, ne javim se, ne osecam. Nista - vruc vazduh.
Dakle, ti uopšte nisi za osvetu jer ono što si navela nema veze sa istom. ;)

Poslato: 24 Jan 2009, 18:22
od jenny
Originally posted by ...Sitnicava...
Originally posted by m..
Eventualno mogu da se osvetim na taj nacin sto ta osoba za mene istog momenta prestane da postoji. Dakle, ne razmisljam, ne vidim, ne javim se, ne osecam. Nista - vruc vazduh.
Dakle, ti uopšte nisi za osvetu jer ono što si navela nema veze sa istom. ;)

pa i to je na neki nacin osveta..nije da nije..:misli:

Poslato: 24 Jan 2009, 18:25
od starsailor
Originally posted by m..
Eventualno mogu da se osvetim na taj nacin sto ta osoba za mene istog momenta prestane da postoji. Dakle, ne razmisljam, ne vidim, ne javim se, ne osecam. Nista - vruc vazduh. Mislim ako se vec pokaze da neko ne ume da ceni tvoje prisustvo u svom zivotu, zasto onda biti prisutan?
desilo mi se da me tako ostave al uradila samo ovo sto je napisala m...

Poslato: 24 Jan 2009, 18:43
od Zwezdica
Noup.. :kafa:

Poslato: 24 Jan 2009, 19:35
od ...Sitnicava...
Ravnodušnost povređuje jače od osvete.

Zato je smatram najboljim oružjem.

:maji:

Poslato: 24 Jan 2009, 19:40
od Orlando the Lady
Originally posted by ...Sitnicava...
Ravnodušnost povređuje jače od osvete.

Zato je smatram najboljim oružjem.

:maji:
zar ravnodusnost ne bi trebalo da bude ishodiste, krajnji cilj, a ne sredstvo?
U mome poretku barem tako biva.

Poslato: 24 Jan 2009, 19:43
od jenny
jeste krajnji cilj, ali je i sredstvo i to dobro ;)

Poslato: 24 Jan 2009, 19:44
od ...Sitnicava...
Govorim sa aspekta nanošenja bola i u tom pogledu pomenutu emociju vidim kao odlično sredstvo.

Poslato: 24 Jan 2009, 19:44
od Orlando the Lady
A sta ce ti to kao upotrebno sredstvo kada vec dosegnes ravnodusnost-kao-CILJ?
Iskljucuje jedno drugo. :neznam:

Poslato: 24 Jan 2009, 19:46
od jenny
pa dok ne dostignes cilj

Poslato: 24 Jan 2009, 19:50
od Orlando the Lady
Kako da postanem ravnodusna namecuci sebi ravnodusnost?

Poslato: 24 Jan 2009, 19:51
od Tea
Ne svetim se, nisam takav tip... Jednostavno nekog trajno banujem iz svog zivota.
Nemati emocije prema nekome, odnosno postati ravnodusan je nesto najgore, po mom misljenju.

:klavir:

Poslato: 24 Jan 2009, 19:53
od Blady
Ne svetim se... sve to dodje na svoje ;)

Poslato: 24 Jan 2009, 19:53
od ...Sitnicava...
Originally posted by the1whowished
Kako da postanem ravnodusna namecuci sebi ravnodusnost?
O, zaboga, ne možeš sebi nametati ravnodušnost. Ako sama po sebi u određenoj situaciji to jesi, tim sredstvom ćeš navesti dotičnu osobu da bude povređena više nego da joj se svetiš.

Razumemo li se?

:molise:

Poslato: 24 Jan 2009, 21:01
od Stripi
iako o osveti razmišljam nikad je ne ostvarim. Ispušem se dok dođe do realizacije.

Poslato: 24 Jan 2009, 21:20
od sense
razmisljao sam, nije da nisam... to sve dok je sujeta povredjena... kad me prodje, prestanem... ali sam mazohista po prirodi izgleda, pa sebe patim u nedogled umesto da sredim zivot jedno za svagda... ali na kraju krajeva, cemu ce sve to sluziti... ti ces i dalje biti sam i povredjen, a ta osoba ce nastaviti dalje... cist gubitak vremena... a i kako da povredis osobu koju volis, to mi nije jasno... ako si vole, naravno...

Poslato: 25 Jan 2009, 00:16
od greek_lover
Prosto bih ga prepustio zaboravu ... sve sto sam za vreme trajanja veze ucinio za njega bih ponishtio, sve veze i svu pomoc koju je dobio od mene (u slucaju da je dobio, naravno) bih mu uskratio, sve moje ljude i prijatelje koji su mu pomagali (u slucaju da jesu) bih "zamolio" da momentalno prekinu svaku vrstu odnosa i komunikacije sa njim, pa ...

Da, negde generalno je vrlo "damski" izdignuti se iznad situacije i biti dostojanstven, ali, nije to osveta, to bih jednostavno nazvao postavljanje na pozicije koje je neko zasluzio.

Ako bi se usput pruzila prilika za kakav dobar trac koji bi ga uzdrmao ili momenat javnog ponizenja, naravno da ga nikad ne bih propustio!

Poslato: 25 Jan 2009, 03:31
od Mahoney
posle kraha najvece ljubavne veze zudeo sam za osvetom.
trajalo je dugo iako sam znao da bih morao biti najpre - ravnodusan.

ali nisam mogao.
zeleo sam da pati, isto koliko patim i ja.

posle sam analizirao dan po dan... i shvatio ga.
sagledao vezu iz mog, a zatim i njegovog ugla.


u tome je prosla i zelja za osvetom.



:angramaina:

Poslato: 25 Jan 2009, 04:41
od Dzelajza Rouz
Ne znam kako bih reagovala kad bih saznala da sam izigrana od strane nekoga ko mi je drag.
Jedino što znam je to da ne bih mogla svoje vreme da trošim na planiranje nekog destruktivnog čina, jer bih ga doživljavala kao autodestruktivan. Drugim rečima, za mene je planiranje i izvođenje osvete isto što i stavljanje sebe u poziciju kamikaze ili nekog bombaša samoubice.

Veće su šanse da bih nekog zgazila u momentu takvog jednog saznanja, ali to je već priča o afektivnom reagovanju. Zgazila, ili se okrenula i posle tiho očajavala u nekom ćošku, dok me ne prođe.

Poslato: 25 Jan 2009, 11:03
od stotinka_dogvila
Ne mogu da pro/nadjem satisfakciju u osveti.

Poslato: 25 Jan 2009, 11:09
od Machkodlak
Originally posted by Stripi
iako o osveti razmišljam nikad je ne ostvarim. Ispušem se dok dođe do realizacije.
Takodje!


@Besna Glista
A jel deckova drugarica uspela da ga natera na svoju vodenicu?

Poslato: 25 Jan 2009, 14:33
od m..
Originally posted by the1whowished
A sta ce ti to kao upotrebno sredstvo kada vec dosegnes ravnodusnost-kao-CILJ?
Iskljucuje jedno drugo. :neznam:
Ne nuzno, mozes prvo lepo da glumis ravnodusnost dok je ne dostignes, posto to ne ide bas na dugme, pogotovu ne sa ljudima koji su ti mnogo znacili i onda te mnogo poredili.